• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
3. expedicija na Kilimanjaro 5895m
Afrika naslovnica izvještaj
15 članova 3. expedicije na Kilimanjaro 5895m - "krov Afrike" uspješno popelo vrh ... foto galerija slika OVDJE, a priču možete pročitati OVDJE (By Edita Ciglenečki) i OVDJE (By Danijela Mirošević).
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

0884361

Priča sa Slemenove špice 1911m i Mangarta 2679m

Dvodnevni izlet na Julijske Alpe 7. i 8. rujna 2013.

Slemenova špica i Mangart

Atraktivno zvuči. Doduše, ne baš « ovo» Sleme al Mangart… Dakle, nije bio nikakav problem popuniti planiranu grupu od nas 18 u dva kombija. Dva iskusna vozača Marinko i Renato sami su nametnuti na ta mjesta. Odustajanja od izleta nije bilo ( osim jednoga s nevažećim ispravama) tako da je nažalost na listi zainteresiranih ostalo onih koji nisu dobili svoje mjesto. Od jutra nam je sve je išlo po savršenom planu : Goričani su došli i prije dogovorenog vremena, brzo smo prešli granicu, stali u Grosuplju na kavi. Iza deset smo već bili na Vršiču. Nakon što smo se smjestili u Erjavčevu koču ( 1525 m/n) ,ostavili stvari, brzinski se pripremili i program planinarenja na Slemenovu špicu i uživanje u prvom danu se nastavilo.

A taj prvi dan bio je pravi izletnički; sunce, masa ljudi: biciklista, bajkera, planinara...

Staza koja vodi do vrha Slemenove špice je umjereno strma, pogodna za sve, više ili manje pripremljene. To dokazuje i šarolika ekipa planinara razne dobi, naravno i obitelji s malom djecom. Trebalo nam je oko dva sata hodanja, uživanja u pogledu kroz šumu, kamenje i livade do samog vrha . Usput nam je Miloš nabrao brusnice, žive smo, dakle čovjek zna samoniklo bilje. A Slemenova špica  na visini od 1911 m je mala vršna glavica na koju se provjereno može ugurati 16 planinara. Stala bi i ona dvojica koja slikaju i uživaju pa dođu iza svih. Ne treba žuriti već uživati. A svi koji stignu do vrha počašćeni su pogledom na Planicu, dolinu Tamar, Kranjsku Goru.

Zaslužili smo oko pola sata odmora i uživali na livadici ispod vrha. Dok smo odmarali lijepo smo mogli vidjeti stazu kojom ćemo nazad. Sipar!! Sipar na toj kružnoj stazi kojom moramo nazad. Strašnije zvuči i izgledalo je iz daljine nego što zapravo je. A taj put je ful atraktivan.

Ispod fascinantne Velike Mojstrovke .

A prolazak ispod Mojstrovke je vrijedan malo truda i napora. I tako smo bez većih teškoća stigli na cestu odakle smo i krenuli . A kako smo bili vrlo dobrog prolaznog vremena zašto ne iskoristiti dan. Tko želi, idemo do Vršiča. Naravno da je većina bila zainteresirana.

Lagana šetnja do Poštanskog doma ispod Vršiča. Sjeli smo na klupice ispred doma, u tom trenutku bez prevelike želje da još desetak minuta hodamo do vrha , odmarali smo uz kavu ili nešto drugo. A onda smo ipak nakon odmora odlučili osvojiti Vršič i visinu od 1737 m. Dom je na visini od 1688 m pa zar da ne odemo do vrha od 1737 m. ?! A i znamo da bi vas iznenadilo da nismi išli i na Vršič!

Bez obzira na «fakultativni» Vršič povratak u Erjavčev dom je bio rani, oko pet popodne. Što je i dobro jer sljedeći dan je rano ustajanje, idemo na Mangart, ne možeš umoran na vrh takvog imena!

Pa lagano večera, pripreme za sutrašnji dan, zabava uz kartanje i raniji polazak na spavanje.

U nedjelju, pet i nešto sitno, sunce još nije izašlo a mi smo se već okupljali ispred kuhinje čekajući da nam domar otključa kuhinju te posluži kavu i doručak.

Kako je stizala ekipica počele su one nezaobilazne priče iz Domova kako je tko spavao, odnosno tko hrče. A neki su se naspavali kao nikad u svom životu…a inače im sve smeta. Sve! Svaki šum.

Ukratko, noćne dogodovštine će se još dugo prepričavati. Najvažnije je da će se nakon ovog noćenja formirati popis hrkača. Pa je planirano da ubuduće nema muških, ženskih spavaona, podjela na parove, već jednostavna selekcija: oni koji hrču jedna spavaona, a ostali

( prikriveni i neotkriveni) u drugu sobu.

A naša je želja da se još dugo prepričava i naš uspon na Mangart. A da smo bili spremni za taj uspon dokazuje dio ferrata ekipe koji je već na doručak stiglao s pojasevima na sebi.

I tako smo više manje odmorni i naspavani , u 6 ujutro svi bili spremni krenuti na vožnju u svoj drugi dan Julijskih Alpi. Vožnja dolinom Soče, pa kroz Log pod Mangrtom do Mangrtske ceste, najviše ceste u Sloveniji.

Trebalo nam je manje od dva sata vožnje do Mangrtskog sedla. Opet sve u planiranom vremenu. Dočekao nas je neugodan vjetar i solidno popunjeno parkiralište na Sedlu u osam ujutro. Mangart u oblaku. Da se zapitaš da li ćeš stvarno danas biti tamo gore, gdje se i ne vidi vrh od oblaka ?!

Ali, zašto ne! Završne pripreme za sve nas. Dodatno oblačenje za one koji će ferratom gore. Još jedna provjera pojasa, kaciga, kapa.. Izgledali su spremno i za nuklearnu katastrofu a di neće za «slovenski put».

I tako smo ,zadivljeni visinom na kojoj se nalazimo, krenuli svi zajedno livadom do odvajanja puteva. Impresivani pogleded na Italiju, talijanska jezera s lijeve strane, a ispred nas ogromni Mangart. Oblak koji ga je prekrivao davao je na mističnosti i dodatno poštovanje prema vrhu koji nam je cilj.

Dio na kojem smo se odvojili na grupu A i grupu B lijepo je označen. Desni slovenski smjer ( s uskličnikom ) i lijevi italijanski smjer.

Grupa A išla je desnim, slovenskim smjerom. Njih jedanaest dobro opremljenih.

Planiramo se naći na vrhu za dva sata.

Grupa B ide talijanskom stazom, tzv. Via normala. (Što znači da onda grupa A ide Via

abnormalom).

Kako Slovenci kažu, italijanska staza je zahtjevna označena staza, primjerena i za djecu i neiskusne planinare. Što god im to trebalo značiti. Označena je dobro, zahtjevna je, djece je bilo, ali neiskusni planinari?! Takvih nema u našoj B grupi.A nekako mislim da to i nije za neiskusne.

Na samom početku italijanskog smjera susrećemo slovensku obitelj. Simpatične roditelje s djecom od 6, 10 i 14 godina s kojima ćemo se cijelim putem prestizati, razmjenjivati iskustva. A na vrhu i slikati.

Staza je super označena. Nnaravno, sami kamen. Dijelovi sitnog kamena, stijene koje su vrlo pristupaćne zbog sajli. Vegetacije skoro da i nema, tu i tamo neki cvjetić iz kamena. Ali je zato cijelim putem lijepi pogled na Italiju, jezero, dolinu i okolne planine i vrhove . I tako dok smo mi uživali i divili se danu   putem su nas prestizali. Pa smo tako propustili ispred nas jedan njemački par i njihovog psa, Slovence koji su doslovno trčali gore.. i još dosta adrenalinaca. A mi smo i dalje išli, via normalom normalnim tempom i družili se sa slovenskom obitelji.Tako mala djeca imaju snage i volje za ovaj ipak zahtjevan uspon. I pri tome uživaju svi.

A onda stotinjak metara pred vrh ulazimo u oblak, u susret nam dolazi sve više ljudi koji se već spuštaju s Mangarta . S osmijehom, zadovoljni i ushićeni nam govore da je vrh tu blizu!

Naravno da je slovenska obitelj stigla prije Ane, Pere i mene dok je jedan naš već gore uživao u pivici, a Franko i Joško su još iza nas ostali fotografirati. Bez žurbe će i oni stići do vrha.

Dakle, 10 sati ujutro a već smo na vrhu! Na 2678 metara! Trebalo nam je manje od dva sata. I zasjalo nam je sunce. Prati nas sreća. Dolje je sve sitno i lijepo pregledno.Slovenija, parkiralište, koča,cesta i Italija koje smo se nagledali cijelim putem gore.

Uz uživanje gledamo kada će sa slovenske strane, s via abnormale, ukazati grupa A .

Susret na vrhu s feratašima bio je nakon dvadesetak minuta. Njihovi dojmovi su bili usuglašeni.

Svi su bili jako zadovoljni. Jako lijepa ferrata, dobro osigurana, bez kritičnih dijelova. Zapravo lagana, kažu oni.

Nakon kratke izmjene dojmova kako nam je bilo, malo odmora i obavezno slikanje na vrhu krenuli smo svi italijanskom stazom dolje.

Za nas šestero isti put. Naravno, godi nam čuti kada grupa A komentira kako je ovo zahtjevniji put od njihovog. Jednostavno ljudi znaju reći ono što drugi žele ćuti.

A u podne smo već svi bili dolje na parkiralištu.

Po povratku smo navratili na ovčju planinu po sir jer zašto ne probati sir ovčica koje pasu na Mangrtu. Ili Mangartu. U slovenskom se koriste oba naziva, ispravnije bi bilo Mangart no domaći ga zovu Mangrt.

Kako god ga nazivali vrijedi poći na vrh, via normalom ili abnormalom. Izaberite put koji vam je draži, primjereniji. Ili se možda pripremiti i okušati na «ferrata via Italiana».

I iskoristite sljedeću priliku i popnite se na Mang(a)rt.

P. S.

Ako vas zanima ručali smo Bovcu, uz put još popili kavu uz jezero i u 8 navečer stigli u Zagreb.

                                                                                                                            B.K.