• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1001755

Priča: Komna - Lanževica 2003m - Črno jezero

 

Julijske Alpe: Lanževica 2003 m, 12./13. listopada 2013.

 

 

 

            Znate kak´ se veli: „Čovjek radi planove, a Bog se smije!“. Početak nije obećavao. Iz Zagreba smo krenuli u vedro jesensko jutro, sigurni u sebe i u prognozu koja je govorila - sunce s malim oblačićem ili jednom pahuljom snijega. Ne znam od kuda se stvorila sva ta kišurina?! Jedino ju je Šajba vidio na nekom portalu.

 

            Čim smo ušli u Sloveniju, smrknulo se. Oblaci su bili sve gušći, a oko Ljubljane je počela padati kiša. Mi smo i dalje bezbrižno putovali, uvjereni da će u planinama biti vedro. Vedro?! Prema Bledu je kiša bila sve jača i jača, a ponegdje je prelazila u pljusak, tako da smo smrknuti odlučili provesti na Bledu sat vremena dok kiša ne stane. Da. Ali kiša nije prestala. Kaj sad? Niš´, idemo se penjati.

 

            Obukli smo na sebe svu plastiku i kabanice koje smo, unatoč prognozi za lijepo vrijeme, ipak ponijeli sa sobom i počeli se penjati. Kiša je padala, a mi smo polako prolazili svaku od 48 (ako se ne varam) serpentina. Krošnje drveća pomogle su nam da baš od podnožja ne budemo mokri do kože. Na trenutak je kiša prestala pa smo se preznojeni izvukli iz kabanica i nastavili vedro dalje, vjerujući da napokon dolazi onaj sunčani dio dana.

 

Ali ništa ne traje vječno. Kiša je nastavila padati. Razlika je bila jedino u tome što smo izašli iz šume, a kiša je bila sve jača. Navodnih 20 minuta do Doma na Komni potrajalo je kojih sat vremena. Jedva smo vidjeli markacije, voda se slijevala niz stazu po nama, ali barem vjetar nije puhao prejako. No to znači da je kiša okomito pljuštala po nama. Na trenutke se činilo da je netko otvorio slavinu s vodom iznad nas. Što smo išli više, kiša se pretvarala u ledenu kišu, a vjetar nas je sve jače šibao.

 

Vjerujte, nije bilo ugodno. Mnogima su hlače bile natopljene s vodom, tako da se sva ta voda slijevala u gojzerice. Bili smo mokri ne do donjeg veša, nego do kože – doslovno.

 

Jedva smo ušli u Dom na Komni i tresući se otimali iz ruke domara ključeve od soba. Pokušala sam se istuširati, ali jedino što sam uspjela je potrošiti tri minute buljeći u bojler koji nije bio zagrijan – što znači da nije bilo ni tople vode, niti tuširanja. Renata je pak domar pitao zašto bi se išao tuširati, kaj mu nije bilo dosta vode vani?!

 

I tako smo se smjestili u sobe, presvukli, a svu opremu povješali oko kamina u blagovaonici. Malo smo se smirili kad smo popili čaj, pivu/e i pojeli nešto konkretno. I onda je krenula priča, društvene igre i kartanje dugo u noć.....

 

Drugi su se dan u 6 sati probudili i obukli za uspon na Lanževicu samo najhrabriji. Ostali su se budili tijekom noći, ali samo zbog olujnih udara vjetra i normalno da im se, nakon ugodno provedenog dana ranije, nikud nije išlo. Baš šteta, jer nakon olujne noći, svanulo je vedro jutro.

 

I tako smo krenuli prema Lanževici 2003 m. Blago položena staza, predivni vidici, zrak opran od kiše. Predivno. Ni traga od onog užasnog iskustva dana ranije. Vidjeli smo Triglav u daljini, Krn i brojne druge planine kao naslikane na horizontu. Tamnozeleni borići uz stazu, a snijeg na vrhovima planina u daljini. Polako smo hodali diveći se prizoru oko nas.

 

U podnožju Lanževice dočekala nas je pristojna količina snijega po kojem smo se penjali do vrha. Prvi snijeg ove godine, a sunce iznad nas. Idila. Do vrha smo išli polako, a na hrptu do vrha još sporije, boreći se s udarima vjetra. Milan je osvojio svoju prvu dvojku i skoro je poletio koliko su mu se krila raširila od sreće. Mi smo se ostali pristojno slikali i brzo okrenuli natrag, jer smo se smrznuli na vrhu.

 

Najveća nagrada za sve nas s vrha, u povratku su bili runolisti, koji su rasli na obroncima uspona. Baš lijepo!

 

Vratili smo se oko podneva u Dom na Komni, popili čaj za okrijepu pokupili sve ostale i krenuli natrag. Ali ne po onih 48 serpentina - nego usponom preko brda do Črnog jezera i pokraj slapa do Doma na Savici gdje nas čeka bus. Uglavnom, lakše reći nego odraditi.

 

Staza je bila zahtjevnija od one dan ranije. Uspon, pa mao ravnog, pa opet uspon, a stalno misliš još malo i onda idemo dolje. A neeee... Uglavnom, popeli smo se zato da bismo se mogli u miru spuštati do Črnog jezera. Razvukli smo se, posrtali po stazi, silazili po stijenama, prelazili slapove, klizali po kamenju... Zapravo staza izgleda kao vojna vježba za pripadnike specijalnih postojbi. Tu i tamo naletiš na palo stablo s komadom kamena koji jedva čeka da padne na tebe. Ako ti to nije dosta, na stazi širokoj pola metra čekaju te i otrovne zmije da ti otežaju prolaz. Mjeri se prolazno vrijeme.

 

A mi smo prošli stazu u slobodnom prolaznom vremenu. Navodnih dvadesetak minuta silaska pretvorilo se, ako se ne varam, na valjda dva sata. Ali neka, svi smo se spustili živi. A vidjeli smo na kraju i slap, ne onaj od Savice, nego njegovog mlađeg brata s druge strane stijene.

 

Sretno spuštanje bio je i razlog da pojedemo nešto i nazdravimo našoj pustolovini, što smo na koncu i svi napravili na Bledu. Moja je grupa provela ugodnih sat vremena u starinski uređenom restoranu i finom klopom. Ako vas zanima mogu vam kasnije reći kojem.

 

Ana Krois