• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

0973760

16. i 17.06.2012. visokogorski uspon na Tursku goru 2251m, priča Jelene Bošković

 

16./17.06.2012. Turska gora 2251m

   Na temelju upisanih željenih i idealnih karakteristika osvajača Turske gore Renatov posebni računalni program izbacio je slijedeća imena:Ana, Damir, Danijel, Igor, Jelena, Ljiljana, Marko, Renato i Šajba. Iako se na prvu čini kao da nije dobar omjer  muških i ženskih snaga (6 muškaraca i 3 žene), računalo zna, a praksa je dokazala tko je jači spol i da svaka žena vrijedi  dva muškarca. I to je to, dream team „Turska gora“ u subotu u ranim jutarnjim satima zaputio se prema Logarskoj dolini. Zbog poštivanja svih ograničenja brzine na cestama da ne bismo podebljali slovenski državni proračun naše putovanje je trajalo 4 sata s pauzom za kavu u Laškom, u pizzeriji Špica, koja je nekima u trenutcima slabosti u nedjelju, dok smo vrludali vrletima Kamniško-savinjskih Alpi bila motiv da se ne predaju. Na ulazu u Logarsku dolinu ipak pridonosimo slovenskom proračunu jer, budući da je sezona, ulazak moramo platiti 8 eura(cijeli kombi).

   Za početak-zagrijavanje mišića. Lagana šetnja do Orlovog gnijezda, slikavanje uz slap Rinka  i uživanje u svježini koja se oko njega širi. Nakon što smo se zagrijali povratak do kombija, presvlačenje i u punoj ratnoj spremi žustro prema Domu na Okrešlju ili Frischaufovom domu. Strmo uzbrdo,po najvećem zvizdanu,pod opterećenjem velikih ruksaka, dream team se pokazao u svom punom sjaju i uz dvije kratke pauze za osvježavanje na potoku (da baš ne kolabiramo već prvi dan) stigli smo do Doma u rekordnom vremenu. Čovjek bi pomislio da nam se negdje jako žurilo ili da smo nečim bili gonjeni.

   A kod Doma-uživancija. Ispijanje kavice ili pivice (kako kome drago), sunčanje, ćaskanje. Ipak, kretati se mora. Nakon okrjepe krećemo u izvidnicu sutrašnje rute. Sunce prži nemilice, a mi se korak po korak upoznajemo sa stazom kojom sutra krećemo u pohod na vrh.

   Dan završavamo u ugodnom druženju ispred doma, okruženi  mladim slovenskim penjačima koji su pristizali u sve većem broju kako se dan bližio kraju.Ssudeći po rastrganim hlačama,neki su se izgleda jako dobro upoznali s okolnim stijenama, a mi s njihovim donjim  rubljem. Dečki iz našeg tima koji su se odlučili na kartanje brzo su spoznali da se nije pametno igrat s ženskim dijelom tima jer ih je Ljilja ne pobijedila ,nego devastirala.

   Nikako ne smijem zaboraviti spomenuti gulaš u Domu koji bi Šajba svakako svima preporučio. Cijena prava sitnica-7 eura, a bio bi zaista sjajan kad bi mu se dodalo još povrća i mesa, ja ga probala nisam, al gulaš je bio prava zvijezda našeg izleta.

   I konačno nedjelja. Rano jutro, 6 i pol krećemo prema vrhu, a sunce već prži li ga, prži. Krenuli smo dobrim tempom i prije nego smo stigli postići radnu temperaturu muški dio tima je počeo gunđati, kvocati, „grintati“, uzdisati, puhati, ronzati, jecati, zapomagati...što možeš očekivat kad ideš s muškima u planinu! Ipak,nitko ne obraća pozornost na njih nego šibamo prema hladu koji se nalazi  na ulasku u Turski žleb i udaljen je od nas kojih 2, 2 i pol sata. Naravno stižemo do tog hlada u daleko kraćem vremenu. Eto, kad imaš jake motive ništa nije nemoguće. A, u hladu-hladno! Onako oznojni  brzo se oblačimo, a odmah stavljamo i svu opremu na sebe(kacigu, pojas, set za samoosiguravanje) jer kreće uspon po feratama. Odmah na početku, kukanje i zapomaganje iz muškog klana, al to je bilo više radi folklora. Nakon što su pridobili svu potrebnu pažnju ženskog klana svi hrabro i uigrano idemo po sajlama i klinovima, a dečki pokazuju da su oni ipak veliki dečki koji su odradili vojne rokove u JNA, da nisu mimozice ovog doba.

   Po ferati idemo spretno i brzo, bez problema, a prava zabava nastupa prelaskom na sipar na vrhu Turskog žleba. Nagib pitaj Boga koliki, meni se čini 80%, al ako i nije toliki, u svakom slučaju jako je strmo. Idemo četveronoške, a kroz glavu stalno prolaze stihovi „...korak naprijed, nazad dva...“ jer uspon doslovce tako i izgleda. Posebo zabavno postaje kad pokreneš kamen koji onda pokrene još lavinu kamenja. Zabavno je naime onom ispod tebe koji se onda trudi da ne postane veliki kamen u toj lavini i ubrzani postupkom dođe do točke odakle je uspon počeo.Nakon što smo svi uspješno prošli preko sipar nastavljamo lagano još 20-tak minuta do vrha.iIonda tananana-evo nas na vrhu. Pucaju prekrasni pogledi,ponosno zaključujemo da su ovi osjećaji, ovi pogledi bili vrijedni truda. Na vrhu-guštamo! Jedemo, pijemo, fotkamo se, sunčamo, zezamo se, smijemo ! A onda, pokret-slijedi silazak! Mislimo: „dobro sad ćemo se tu malo spustit i u Domu smo“ no svakim korakom sve više  spoznajemo da smo u zabludi i da slijedi duži dio puta. Silazak-dosta strm,a onda odjednom uspon, također dosta strm , al to nije sve, taj uspon je beskonačan. Muškarci su se opet iskazali u svom omiljenom sportu-gunđanju, sad mi je jasno zašto su ih žene pustile da izbivaju cijeli vikend J Sunce nam nije baš saveznik, često i sa čežnjom  bismo se sjetili svježine koja se širila oko slapa Rinka, a u mislimama nam je često i ona pizzerija! ipak, koliko god strmo bilo, takvi su nas prekrasni krajolici okruživali da je to bila prava uživancija. Kad su se već skoro počeili oriti stihovi:“Ima li kraja?....“ ugledasmo ravnu travnatu stazicu koja nas je dovela do Doma na Kamniškom sedlu. Prilika za odmor i to malo duži. Naš dream team uglavnom uživa u sjeni, a ja usamljena  guštam u palačinkama s nutelloma na suncu i kao takva brzo postajem meta slovenskih udvarača. Zbog poštivanja plana izleta moja romantika završava i prije no što je počela. Ostajem usidjelica do daljnega J!  U laganom ritmu, šaleći se i uživajući u impozantnim vrhovima koji su nas okruživali nakon kakvih sat vremena stigosmo do Frischaufovog doma, tamo preslagujemo ruksake, za promjenu još malo ćaskamo i krećemo prema Logarskoj dolini. Silazak je bio brz. U dobrom raspoloženju, razdragani, raspjevani krećemo prema Zagrebu, sa zadržavanjem u već spomenutoj pizzeriji. Bio je ovo još jedan sjajan izlet. Osvojili smo Tursku goru (2251m), a taj uspon zaista nije šala. Guštali smo, družili se, smijali se! Renatov specijalni računalni program je bio u pravu, bolju ekipu nije mogao složiti, ovo je bio pravi dream team.

 
Jelena Bošković