• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1001764

03.06.2012. izlet na Rab-Kamenjak, priča Ana Krois

 

3. lipnja 2012., 2. dan - Izlet na Rab, vrh Kamenjak 408 m

   Nakon krepkog sna u Planinarskoj kući Miroslav Hirtz u Jablancu polako smo otvorili oči i razbudili se uz žamor s terase. Već prije 6 sati zveckao je beštek i spremao se doručak. Spremali smo se za nove izazove.

   Gospoda zadužena za administrativne poslove čekali su u svom uredu, na terasi lijevo od kuhinje, da nas napokon prebroje. Bila je to teška i očito duga noć iza njih dvoje. Borili su se s osobnim i planinarskim iskaznicama, usklađivali podatke i vrijedno zapisivali u knjigu gostiju. No, nedoumica je još bilo! Je li netko spavao u krevetu samo s dekom, bez plahte?! Zato će morati snositi troškove. Koliko ih je uzelo plahtu, a nisu evidentirani?!  I zapravo - tko je sve spavao u kući?!

   Na kraju je, nakon zahtjevne računice, ipak sve došlo na svoje. Rastali smo se srdačno i napustili tu izuzetno pristojnu planinarsku kuću, te se spustili u pristanište u Jablancu.

   Jutro je najavilo prekrasan dan. Sunce, vjetrić i dobra volja, najbolji su poticaj za planinarenje! Utrpali smo se na trajekt i sjeli na klupe za panoramski pogled. Divota! Kopno je ostalo iza nas. Pri pogledu na Velebit evocirali smo uspomene na vrhove koje smo „osvojili“ dan ranije.

   Onda smo se okrenuli prema Rabu... Malo je reći mjesečeva površina. Sunce već peče, a pogled na kamene vrhove obeshrabruje. Zar moramo ići do vrha, joj... teško...

   Autobus nas je dovezao do Raba. Turistički dio grupe otišao je u razgledavanje, a mi najuporniji krenuli smo iz centra u brdo. Sunce, asfalt i vrućina nisu uspijeli otopiti našu želju da se popnemo na vrh. Štapovi su zveckali po cesti, a mi smo sa strahom pogledavali prema vrhu, jer nas je putem Renato plašio: „Sad će biti strmo, još malo pa se počinjemo penjati uz brdo, da bit će teško...“ No, bili smo hipnotizirani pogledom  na brdo i zato nismo vidjeli smiješak na Renatovom licu.

   Neki su stvarno odustali na početku! Mi ostali polako smo išli prema vrhu otvarajući i zatvarajući brojna vrata koja ovcama brane izlaz iz torova. Dan prije hodali smo po Premužićevoj stazi na Velebitu, a na njezinu sliku i priliku izgrađena je i staza po kojoj smo hodali prema Kamenjaku. Stvarno lijepo, a bilo je sve ljepše prema vrhu, jer se sa staze pruža lijep pogled na Rab, more i otoke. Brzo smo svladali visinu i došli do vrha Kamenjak (408 m).

   Uzeli smo žig. To je jedino čega zapravo ima na vrhu! Uz brojne antene, stvarno je šteta što se nitko nije potrudio izgraditi neko sklonište ili vidikovac. Čekali smo ostatak grupe, a onda smo, zaključivši da su se ili izgubili ili ostali u hladovini, krenuli natrag. Ali?!?! Evo i njih, skrenuli su s puta, jer nisu bili sigurni trebali proći kroz sljedeća vrata na kojima je pisalo - ovce. Njihov je put bio nešto duži, ali jednako uspješan!

   S puno više energije spuštali smo se po stazi i „preletjeli“ ju u kratko vrijeme. U povratku smo imali više vremena za razgledavanje pa smo tako razgledali bujne vrtove, plodne voćke i – brnistru. Grmove sa žutim mirisnim cvjetovima, uz njih mentu i kadulju u cvatu. Savršeno – bujno proljeće u punom zamahu!

   Jedva sam čekala da se vratimo u grad, a dodatna motivacija bilo mi kupanje. Spustili smo se do plaže i bacili u more. „Moji“ su me čekali na plaži misleći da će se kupanje mjeriti u minutama, jer je more mrzlo. Skroz krivo! Milan i ja, a poslije i Damir uživali smo dugo u dubokom moru.

   Ručak smo „odradili“ u Konobi kod Šime. Ljubazni konobar uspio je“pohvatati“ naše narudžbe pa smo zadovoljno mljackali ponudu iz više restorana na jednom mjestu. To je pravi turizam! Poslije toga zavalili smo se u naslonjače uz rivu i pijuckajući kratili vrijeme do polaska.

   Vratili smo je u Jablanac, veselo mašući voditeljima Planinarske kuće Hirtz koji su nas prepoznali i odmahivali. Očito više nije bilo nedoumica oko našeg noćenja pa smo zadovoljno krenuli doma.

                                                                                                              Ana Krois