• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2018.
Članske markice za 2018. godinu mogu se podići svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba, kao i učlaniti se u Klub!
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
Island 18.-23.06.2017.
Island naslovnica galerija slika
Pk Horizont Vg organizirao je, od 18.-23.06.2017., trekking na Island, otok stvoren vatrom i ledom, gdje je priroda netaknuta, zadivljujuća ... zemlja gejzira i vulkana, geotermalnih izvora i ledenjaka, zelenih rijeka, vodopada ...
Kako nam je bilo možete pogledati fotogaleriju slika OVDJE, a zanimljivu priču možete pročitati OVDJE. Kratki video isjećak s putovanja možete pogledati OVDJE.
 
3. expedicija na Kilimanjaro 5895m
Afrika naslovnica izvještaj
15 članova 3. expedicije na Kilimanjaro 5895m - "krov Afrike" uspješno popelo vrh ... foto galerija slika OVDJE, a priču možete pročitati OVDJE (By Edita Ciglenečki) i OVDJE (By Danijela Mirošević).
 
Bugarska 12.-20.08.2017.
Musala naslovnica
Planinari našeg Kluba i drugih planinarskih Društava popeli vrhove Vihren 2917m i Musala 2925m, foto galeriju slika možete pogledati OVDJE, a zanimljivu priču možete pročitati OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

0842716

20.05.2012. izlet na Golicu 1835m, priča Ane Krois

 

Izlet na Karavanke – Vrh Golica 1835 m, 20. svibnja 2012.

Velika Golica 1834 m travnati je vrh smješten sjeveno od Jesenica. A s vrha imate pogled na zapadne Karavanke i Julijske Alpe. No, najbolji je mjesec za posjet Golici – svibanj, jer su obronci planine prekriveni narcisama ili sunovratima. Pa tko to ne bi htio vidjeti?!

 
narcisa
I mi smo naravno to htjeli vidjeti!

Krenuli smo, ne prerano u oko 7 sati, pouzdajući se u kvalitetne slovenske ceste, ali smo odmah na početku zapeli na granici u Bregani. Zbog temeljitije konrole nekih naših susjeda proveli smo oko pola sata čekajući svoj red.

Jureći smo nastavili dalje i u oko 11 sati došli smo do mjesta Planina pod Golico. Krasan sončni dan, temperatura idealna za penjanje, a puše lagani vjetrić. I tako već pola sata prije podneva krećemo u visine, naravno strmijom stazom - istočnim putem, „Mimo ovčarske koče“. Dvadesetak minuta kasnije nailazimo na prva polja narcisa i lagani miris meda - veselju nema kraja! Slikamo se izbliza, izdaleka, s panoramom ili bez, s najboljim prijateljima, obitelji ili solo. Ali... to je tek početak, kraj je daleko i prilično visoko. Počeli smo se penjati s 980 m, a trebali smo proći još oko 800 m.

Prije nas su po stazi već prošle gomile ljudi, jer su imali tu prednost ranog dolaska. To se i vidjelo, jer je staza bila ugažena, na djelovima blatnjava, a narcise uz nju su izgledale umorno. Što ćeš, cijena slave?!

Nastavili smo prema gore već polako razmišljajući što ćemo za ručak. Koča pod Golicom je zgodan planinarski dom s obećavajućim menijem na kojem je domaća hrana. Za penjanje uvijek treba kvalitetan poticaj!

I tako smo se sve strmije penjali s kratkim stankama, vjetrić nam je puno pomogao. Nas četrdesetak se razvuklo u podužu „zmijicu“, no ipak smo složno došli do Doma. Oni umorniji su ostali, a mi „drugi“ nastavili smo još pola sata po travnatim serpentinama prema vrhu. E da, tu se lagani vjetrić razvio u udare vjetra i trebalo je na dijelovima grebena malo i „manevrirati“.

Malo po malo došli smo do vrha! Savršeni pogled na sve strane, Triglav k`o na dlanu! Zajednička slika, uzimanje žiga i povratak na toplo kod Doma.

I tu razočarenje! Nema baš izbora na meniju. Odnosno nema ničega osim kranjskih kobasica i ako se ne varam, pečenih jaja?! Gdje su heljdini žganci, saftovi, grah sa ričetom ili sa zeljem.... Nema ničega, došli smo prekasno u oko 15 ili 16 sati. Dnevna je doza hrane bila potrošena i više manje sve su nam pojeli. Tuga. Ništa, izvadili smo svoje suhe sendviče, te uz piće i razgovor ugodni, uskoro zaboravili na tužnu stvarnost.

No, trebali smo se početi spuštati, jer bi se u protivnome u Zagreb mogli vratiti  dosta kasno. Ti dugi proljetni dani zavaraju, misliš da je podne, a zapravo je već 18 sati. I tako smo hitali nazad. Puno, puno brže nego kad smo išli gore. Ali bilo je već stvarno 18 sati kad smo došli do busa. Sa zebnjom smo se prisjetili ponovnog prelaska granice.

S razlogom. Opet tri autobusa ispred nas i čekanje od pola sata. Dobro, barem nismo morali izlaziti. Ali... u grad smo ušli preko zapada, pa smo morali proći Slavonskom avenijom. I - što?! Podvožnjak ispod Savske zatvoren zbog bojanja?!?! Opet čekanje na semaforu, a već su bila oko 22 sata. Napokon Lisinski! Unutarstranački izbori u HDZ-u u punom zamahu, gužva pred zgradom. Polako se probijamo, ostavljamo dio društva i hitamo doma u Goricu.

I za kraj, vratimo se bitnome. Ako slučajno dosada niste imali priliku vidjeti narcise na Golici, moja je preporuka svakako otići i provesti dan odmarajući oči gledajući te male cvjetove!

                                                           Ana Krois