• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

0973690

22.04.2012. održan izlet na Zeleni vir i Vražji prolaz, priča Zaviša Šimac

 

Planinarenje nizbrdo.

Nedjelja. 05:30. Budilica urla. Mora se ići na izlet, ma nije da se mora, hoće mi se ići na izlet. Jedem, navlačim obleku na sebe i pravac Velika Gorica. Vreme, pih, lepo i sunčano. Dolazim u Goricu, skupimo se mi svi, kad busa nema. 5 minuta, 10 minuta, 15 minuta… (ok već ste skužili) telefoni zvone, bus je kod Mercatora. Kak je kod Mercatora kad sam ja tam, a njega nema. Prošlo još 10 minuta kad se konačno skužimo - bus je kod „krivog“ Mercatora. Dobro je krećemo s pol vure zakašnjenja. Ah, to vam je tak kad se dva purgera dogovaraju najti v Turopolju.

Jurimo, prema Zagrebu jer nas „kod Lisinsog“ čega druga polovica busa.

Pol osam, konačno, krećemo pravac Skrada. Kad ono u Skradu kiša, je a kaj sad navlačimo šuškavce i idemo dalje. Je, kaj je sad pak opet, sunce - skidaj se. I tak nam je više-manje i prošel celi dan, lagana kišica izmjenjivala se sa sunčanim periodima.

Spuštamo se prema Vrajžem prolazu i Muževoj hišici, ja prvi, a iza mene mali planinari jedva da su nekidan tek prohodali, a već jure prema Vrajžem prolazu. Iza njih prate nas aveti, jooj, ne, ne, nisu to bile aveti već roditelji koji su zaboravili disati. Nisam bil siguran da li od brige za malim planinorcima ili su se oni sami prestrašili staze po kojom hodamo. Evo nas stižemo do početka Vrajžeg prolaza i Muževe hišice, ostavljamo stvari pod strehom u upućujemo se u mračna i vlažna bespuća hišice. Bilo nam je super spilja dugačka dvjestotinjak metara od kojim smo mi savladali pedeset ili šezdeset. Po izlasku smo primijetili šišmiša kako lijeno visi sa stropa i spava, utihnuli smo i ugasili naše lampe te ga ostavili bez uznemiravanja.

Krećemo u Vrajži prolaz ka Planinarskom domu Zeleni vir. Vrijeme isto, red kiše red sunca…. Dolazimo do zatvorenog doma (imali su poplavu dva dana ranije, a i bilo je otvorenje sezone na Kamačniku, da pogađate isti gazda za obije lokacije Hrvatske šume), odmaramo se pod strehom, i pripremamo za završi uspon od 300 m prema Skradu i štrudlu od borovnica. Na pol puta malo se odmaramo, je kaj moramo se poslikati pokraj Zelenog vira zato smo i došli, ne. Uspon nekima je trajao čitavu vječnost, pogotovo mamama koje su na prsima nosile male bebače. Moram priznati kako mlade mame nisu niti riječ rekle dok su u svojim naručjima nosile bebe, što za tate i ostale „profesionalne“ planinare ne bih baš mogao reći. Svaka čast, go, mame, go.

Nakon ugodne šetnje, i male upotrebe spasilačkih tehnika nošenja, dolazimo na klopu. Svi sretni i zadovoljni. Puni uspomena za pričanje.

Izlet na Skrad bio je organiziran u suradnji s našim dragim kolegama iz PD Napretka, moram priznati toliko se družimo da više nisam niti siguran tko je iz kojeg planinarskog kluba. Osim „planinara“ s nama na Skrad išli su i članovi Zagrebačkog dijabetičkog društva, od kud su i mlade mame i babači. Ovo nam je već drugi zajednički izlet pa ih već smatram našim, pravim planinarima.

E da, to se mora spomenuti, krenemo mi penjati, krenemo ka Skardu. Pošaljem ja našeg člana, nazovimo ga Fotić, naprijed dok ja prebrojim da li smo svi na broju. Lepo ja njemu velim - Fotić kreni levo preko mosta, nemoj iti ravno. Kad ono, pogađate nakon 20 metar fotić je otišel – ravno. Na svu sreću bili smo još na parkingu.

Jedina mala mrlja na cijeli izlet je bio susret s jednom nervoznom planinarkom iz Međimurja. Od cijele grupe samo se ona našla prigovarati kako djecu vodimo na tako teške staze i zašto smo je odvojili od grupe dok se ona penjala. BTW mi smo se svi spustili, a ona se još nije ni spremila za polazak, iako su ostali veseli Međimurci bili na pol brega. Stvarno se pitam kako bi se ona popela na Triglav, gdje ima pregršt male djece i gdje se jedva mimoilazi na stazi. Ostavimo to za veselija vremena.

I da rezimiram Dragi moji, mi smo se vratitil živi i zdravi i kaj je najbitnije svi smo na broju. Lucija, Jakov, Ema, Luka i Borna i opet Borna, Vito i Matija to su imena koja će još dugo odzvanjati klisurama Vrajžeg prolaza. Evo, sve u svemu, bilo je super vidli smo Vrajži bili u Muževoj hižici te se slikali ispod slapa. Malo smo se nosili, ali zato dobro klopali.

Zava