• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

0973720

15.04.2012. održan pl. izlet na Obzovu 568m, otok Krk, priča Ane Krois

 

Izlet na Krk – Obzova 568 m, 15. travnja 2012.

     Sigurna sam da je barem polovica od nas 19, koliko nas je krenulo na Krk, tjedan dana ranije pratilo prognozu iz dana u dan. Vrijeme je bilo toliko promjenjivo, ili mi toliki optimisti, da smo se ponadali kako će biti čak i sunčanih razdoblja u najavljenom kišnom danu. Tome smo se nadali i dok smo odlazili iz razmjerno sunčanog Zagreba u 6 i 45 ujutro.

     Te smo iluzije polako gubili kako smo se autocestom približavali Rijeci, odnosno kad smo u Gorskom Kotaru ušli u kišni oblak iz kojeg nismo dugo izašli.

     Kišica je sipila dok smo se u Punatu na Krku spremali za uspon. Jedina je dobra strana bila to što je bilo dosta toplo. Nije puhala bura, ali bilo je vlažno. Polako smo se počeli penjati preko suhozidova obraslih trnovitim grmovima. Posvuda je mirisalo po mokroj zemlji i ljekovitom bilju. Grmovi kadulje su taman ozelenili. Crvena kamena zemlja bila je prošarana cvjetićima ciklama – pravo proljeće na otoku. Jedina „glazba“ koja nas je pratila uz pjev ptica, bilo je blejanje ovaca koje su mirno brstile travu i grmove, „razgovarale sa susjedama“ ili dozivale podmladak.

     I tako smo se polako penjali po kamenoj stazi. Od topline i vlage u zraku bili smo mokri do kože, ali nismo odustajali. Umjerenim usponom kroz primorsku vegetaciju došli smo na Veli vrh 541 m. Zatim smo vršnom stazom, blažim usponom uz posrtanje preko kamenja došli do najvišeg vrha otoka Obzove 568 m s kamenim stošcema visokim 2 m. Našoj sreći nema kraja. Kiša je u tom trenutku pojačala, ali smo ipak zadovoljni mokrih obraza uzeli razlivene otiske žiga. Još i danas pokušavam otkriti što piše na njemu.

     Kiša i kamena staza umorili su nas pa smo krenuli nazad. Ali... ne još. Ostao nam je još jedan vrh, pa smo nastavili vršnom stazom u smjeru vrha Zminj 537 m. E, da, stvarno šteta zbog pogleda. Inače me kiša nije smetala, ali tek sam tu shvatila da je oblačno i da je slaba vidljivost pa smo od panorame ispod oblaka vidjeli samo nekoliko kućica. Trebali smo zapravo vidjelti Učku, slovenski Snežnik, Hahliće, Snježnik, Risnjak, Bjelolasicu, Zavižan i Osorščicu. Šteta! Drugi put.

     Sasvim umorni od posrtanja po škrapama počeli smo se spuštati strmijom stazom do Jurandvora. Možda je i bolje da nismo vidjeli kuda idemo, jer smo se u spuštanju još dva puta popeli, a onda „strmoglavili„ po ovčjoj stazi. No, i to je prošlo.

     Na povratku smo pomogli i jednoj „izgubljenoj“ ovci. Preskakala je preko suhozida i zapetljala se u granu pa je pala na leđa i udarila se u kamen. E sad, ili se stvarno nije mogla podići ili je vidjela da mi dolazimo pa se nije ni pokušavala pomaknuti. Oko nje je trčkaralo i blejalo janje i gurkalo ju njuškicom da se podigne. Ali, mama ni makac. Onda ju je Renato pomaknuo s jedne strane, a ja sam s druge strane maknula granu i mama ovca je – hop – stala na noge i otišla svojima. Ne sjećam se je li rekla hvala ili nije.

     Spustili smo se do Jurandvora. Tamo smo se presvukli i otišli do Baške na ručak. Mislim da smo svi bili zadovoljni klopom. Toplo preporučujem fritaju sa šparogama i pršutom – mljac.

     Spakirali smo se i krenuli za Zagreb. Ne moram valjda reći da je kiša prestala kada smo se spustili i da se čak počelo razvedravati u daljini. Nema veze! Dakle, prehodali smo oko 13 i pol kilometara, u oko 5 i pol sati hoda. Sasvim pristojni rezultat s obzirom na vremenske uvjete. No, morali bi to ponoviti po ljepšem vremenu zbog panorame!

                                                           Ana Krois