• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1001838

18.03.2012. Kalnik, priča Ane Krois

 

Izlet na Kalnik (Vranilac 643 m) – (i skoro svih) Sedam zubi

Nekako se bilo teško ustati, barem meni. Obično to objašnjavam mrakom, hladnoćom ili kasnim odlaskom na spavanje. U nedjelju nije bilo pravog razloga. Jutro je bilo sunčano, a kosovi su se sasvim pristojno raspjevali. Valjda me uhvatila „mala snaga“ zato što je još od subote puhao jugo.

Krenuli smo u 6 i 30 iz Velike Gorice. Čak pola sata kasnije nego obično. Ostatak ekipe smo kao i obično ukrcali ispred Lisinskog. Nakon 20 minuta vožnje Zaviša je pitao trebamo li stati na benzinskoj. Inače ne bi, ali tako je pisalo u rasporedu pa nismo htjeli narušiti plan. Popili smo kavicu i nastavili dalje.

Skrenuli smo s auto ceste i nastavili vožnju preko brežuljaka. Priroda se sasvim sigurno počinje buditi. Osim „tepiha“ proljetnica - šafrana, visibaba i jaglaca, po livadama su trčkarali i brojni fazani. Baš prava seoska idila!

Stigli smo u Vojnovec Kalnički. Obukli se i krenuli uzbrdo. Nakon početnih teškoća zbog vrućine, svladali smo prvih 100-200 m staze i izbili na pravi put. E da, tu je bilo stvarno lijepo. Hodali smo u zavjetrini kroz šumu, gledali proljetne cvjetove i pazili da ne stanemo na njih što je bilo zahtjevno, jer cvijeće ne bira gdje će izrasti.

I tako, dok smo vozli slalom među cvijećem, oštro smo skrenuli za vrh Vranilac. Tek sad dok pišem kužim kako su plan penjanja na papiru i onaj koji smo prošli bili različiti, jer smo stalno ispitivali Zavišu kam mi to zapravo idemo i koji sad zub „osvajamo“. Jučer sam mislila da je za to kriva južina.

Korak po korak popeli smo se na Vranilac s kojeg puca krasan pogled. Iako  šuma još nije zazelenila, bilo je lijepo gledati kako su se vjetar, sunce i oblaci igrali i pravili sjene po krošnjama. Vrijedno smo uzeli žig i krenuli prema domu Kalnik.

Dakle, koji Dom! Malo je reći dobro opremljen. Jedina je zamjerka to što zbog parketa ne dozvoljavaju ulazak u gojzericama. Čudna je ta zabrana, jer planinari obično ne nose šlape na svoje pohode, ili se varam!? Nema veze, na kraju nam nitko nije branio da uđemo u gojzama!

Nakon stanke, spremno smo skočili na noge i krenuli „brusiti“ sedam zuba. To je vrlo atraktivna, ponegdje i vrlo zahtjevna staza preko sedam vrhova (zuba), koja na nekim djelovima zahtjeva poznavanje penjačkih tehnika. Nevjerojatno - zapeli smo već na prvom! Stvarno ne možeš vjerovati kako se čovjek može izgubiti u nekoliko četvornih metara?! Piše na zidu - lijevo teži uspon, a desno lakši! No, dok su se neki penjali i provlačili kroz prolaz, ne znajući skrenuli su lijevo! Kad su vidjeli da je kriva strana, sa strahom u očima odmah su se vratili. Dok su izlaziti iz rupa, mi zadnji smo ih u čudu gledali - odkud sad vi, trebali ste već biti na vrhu!

Na vrhu smo doznali „groznu“ istinu. Zbog moguće kiše i naše sporosti vrlo vjerojatno se ne bi stigli popeti na svih Sedam zuba, a vlažne stijene bile bi vrlo opasne. Zato smo nagovorili Zavišu da se popnemo još na drugi zub kad nam je već pred nosom. I popeli smo se!

Neki od nas su se sa Zuba vratili s uspomenama na rukama, licu ili odjeći. Jedan je gospodin s kanticom i kistom obnavljao markacije baš kad smo se mi penjali, tako da smo u uskim prolazima „pokupili“ i malo boje.

I tako, iako nismo uspjeli obići sve Zube. Ipak smo zadovoljni, jer smo probali.  Obećali smo sami sebi da ćemo doći opet u boljim uvjetima, jer je i vjetar počeo još jače puhati. S druge strane veselili smo se povratku u lijepi Dom Kalnik i bogatom izboru ića i pića. Druženje smo nastavili u ugodnom razgovoru. Oni uporniji popeli su se do staroga grada, na čijim su se obrnocima kao mravi razišli penjači po stijenama.

Laganim korakom krenuli smo natrag do Vojnovca Kalničkog. Izmoreni penjanjem i vjetrom ukrcali se u mini-bus i zaspali.

                                                                       Ana Krois