• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

0973612

Priča s Kunagore

Hrvatsko Zagorje: Kunagora – Bukovski vrh 522, 19. Siječnja 2014.

 

Za gđu. Katicu

„Iza visokih jablana, što pod vjetrom sagibaju tanke svoje vrhove, iza ogromnih krošnjatih kestena i gorostasnih starih omorika i jela, pokazuje mi se crven krov staroga doma.“

Ksaver Šandor Gjalski

Pjesnički uvod u planinarsku priču, nije tek lirski opis planinarskog doma u kojem smo odmorili svoje umorne noge i osušili kabanice, nego mjesto u kojem smo blagovali.

Možda se čini da to i nije najbolji uvod u to kako smo se proveli, ali svako od nas dvanaest sigurno će se dugo sa smješkom sjećati tog ručka.

Dan je počeo uobičajeno. Rano/prerano buđenje i pokret već u 7 sati iako smo išli samo do Hrvatskog Zagorja, ali... Vrijeme nije obećavalo, no Renato je rekao da po njegovom bogatom iskustvu kiša uglavnom počinje padati poslije podneva. Ne znam otkud mu to, kao i  ono da nam do svakog odredišta, kad nam je najteže, treba samo 20 minuta?! Motivacijski govor? Hm.

Kavica u Pregradi koja je, za sve one koji nisu bili tamo, stvarno lijepo mjesto. Krenuli smo s Trga Gospe Kunagorske pa nastavili Križnim putem do proplanka i Planinarske kuće Kunagore (380m/nv). No to nije bio naš kraj. Išli smo dalje prema vrhu Kunagore, a onda  naglo skrenuli desno prema Kostelgradu - starom i oronulom srednjovjekovnom gradu. Pogled prema Sloveniji, zajednička slika i stanka za gablec te povratak prema Kunagori 522m. Osvojili smo je u jednom dahu, a kako je prošlo podne počela je i kiša, tako da smo zaključili da u Renatovim riječima ponekad mora biti i istine.  A to potvrđuje i pogled obožavanja najmlađeg člana našeg planinarskog kluba, koji je vjerno slijedio našeg alfa-mužjaka.

Sjurili smo se do Planinarske kuće Kunagore gdje su nas dočekali ljubazni domaćini i dijelovi društva koji su tamo potražili odmor prije nas. Zapričali smo se o kućnim ljubimcima te krasnom njemačkom ovčaru Donu, koji je u svojih osam godina prošao brojna „ratišta“, a sada mirno stari u dobrim rukama.

Razvio nam se apetit od čistog zraka pa smo odlučili založiti. Mario je predložio pizzeriju te pored nje fini restoran Gjalski za one koji vole dobre zagorske štrukle. U pizzeriji su se slavile krstitke i za nas nije bilo mjesta pa smo produžili do Dvorca Gjalski. Odmah smo na ulazu pristojno pitali je li možemo blatnjavi ući i pojesti štogod, a odgovor su bili široki osmjesi i kimanje glavom.

Apetiti su porasli pa su neki sa štrukli prešli na konkretniju hranu. Govedsku juhicu, salate, lungiće i fine priloge. Zadovoljno smo mrmljali dok smo jeli, zezali se i galamili kako samo mi to znamo – naš poznati galski pristup. Ali začudo to nije izazvalo zgražanje, nego simpatije ljubazne gospođe koja nas je sigurnom rukom posluživala. Otkrila nam je i svoju sklonost prema planinarenju. Nakon toga nam je pokazala i podrum u kojem nisu bile sprave za mučenje, nego veliki restoran za svadbe. Moram priznati da je ovo do sada bio najbolji „planinarski dom“ s pristojnim cijenama u kojemo smo jeli. Ozbiljna konkurencija mu je jedino poznati restoran prije Ogulina.

A najljepši dio cijele te priče je da nas je sve gđa. Katica počastila za rođendan. Prava je dama. Zahvaljujemo joj od srca i želimo sve najbolje!

Ana Krois