• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1001837

Priča s Kuma 1220m

 

Kum 23. veljače 2014.

 

Cilj za ovaj dan bio nam je Kum, najviši vrh Zasavske gore na solidnih 1220 metara. Kako bi još bolje zvučalo recimo da ovaj vrh zovu i Zasavski Triglav. Impozantnije zvuči da nam je visinska razlika,od starta do vrha, bila 1019 metara. Predviđeno vrijeme je tri sata do vrha.A ovaj naš pothvat mogao bi se nazvati i pješice od Zidanog Mosta do Trbovlje preko Kuma. Dakle, krenuli smo iz Zidanog Mosta, sa visine od 200 m,kroz Škratovu dolinu. Početak planinarenja  obećavao je  uzbudljiv dan. Za početak prelazak preko Save u žičari zvanoj njihaljka  Cicka koja radi na ručni pogon. Zaista atraktivno. Prevozi dva po dva  putnika, a za vrijeme prelaska Save uzbuđenja i šala nije nedostajalo. A da bi imali što prepričavati pobrinuo se I.R. koji je prežestoko preveo svoju suprugu Ž.R. do druge strane obale. Spomenuta gospođa zadobila je udarac u nos glavom svoje suputnice. Hladni oblog  riješio je sve tegobe.

 

Kako su svi preživjeli Cicku nije bilo za očekivati da neće preživjeti i najstrmiji dio. A to je nagli uspon  na samom  početku  staze koja ide kroz šumu . Svladali smo 300 m visine i pri tom  prošli preko potoka nebrojeno puta. I zatim izbili na širu šumsku cestu i sve je bilo lakše. Do napuštenih sela je bilo lako. Na visini od 800 m već se vidio naš vrh u snijegu.

 

Granica od 1 000 m/ n je bila za pravi sniježni ugođaj. Prema prognozi trebalo je biti sunčano no padao je snijeg. Kako ga ove godine baš i  nije  bilo, vjerujem da su mu se svi razveselili. Do vrha je preostalo još malo strmine koja nas je dotukla. Na vrhu se nalazi planinarski dom, crkva i odašiljač.. kao i razgledna ploča koja pomaže locirati ostale vrhove. No dolaskom na vrh  više nas je  zanimalo pregledavanje jelovnika od razgledne ploče. Dobili smo  sat vremena za odmor, trošenje eura i za prikupljanje snage za silazak. A prikupili smo i zanimljive  ideje što bi od interijera koče mogli uklopiti u svoj vukomerički dom u  budućnosti.

 

Kako je poznato da se mi volimo slikati i pozirati to smo obavili i na ovom  vrhu prije silaska. Puhao je vjetar, padao snijeg tak da nam nije bilo do pogleda i  razgleda pomoću  razgledne ploče. A  zbog oblaka nisu se baš ni vidjeli vrhovi u bližoj i daljnjoj okolici.  Uslijedio je silazak , naglo strmo kroz šumu. Predviđeno je dva sata hoda od Kuma do Trbovlja. Čas posla.

 

Što smo se više spuštali i  gubili visinu, blato je zamijenilo snijeg. Brzo smo došli  do divnog šumskog puta. Najednom smo dobili informaciju da smo vrlo brzo dolje: «ljudi imamo još 4 kilometra». Hmm..Sve je zvučalo nekako predobro i prejednostavno. Pa smo se zato odlučili, nakon  dvoumljenja, da li po cesti, il po ovoj strmoj livadici, za cestu ... Da se previše ne zablatimo.  I tako smo završili na cesti, pa smo je  malo prekratili kroz šumu, pa opet došli do  ceste, pa na livadu. S livade  se lijepo vidjelo Trbovlje. Između livade, na kojom smo se nalazili, i  Trbovlja  dijelila nas je samo šuma. No, nije bilo pogodnog mjesta gdje bi mogli ući u tu šumu i doći do ceste. Pa smo obilazili. Hodali smo po livadi uz šumicu, gledali kako se sve više udaljavamo od cilja... no vjerovali smo da put za dolje  mora biti tu  negdje. Sve što se nudilo bilo je prestrmo, preopasno. Napokon smo pronašli šumski put i spustili se do ceste.Trebalo je još par kilometara do željezničke stanice gdje nas je čekao bus. Vremenski još dvadeset minuta! To je naša mjerna jedinica za vrijeme!

 

Bez ovog dodatka planinarenju, misli se na obilazak pri silasku, to ne bi bilo to. Bilo bi prekratko, noge ne bi znale što je to cesta, a zasigurno ne bi vidjeli one lijepe livade i pri tome  uživali u strmom silasku na cestu. Divota. Trebalo nam je tri sata do Trbovlja.Raspremili smo se  i zadovoljni krenuli doma. Nakon ovog pothvata,od Zidanog Mosta do Trbovlja preko Kuma, zaključili smo da bi mogli u tjedan dana pješice  proći cijelu Sloveniju. Naravno, preko raznih vrhova. Naš vodič je  vrijeme obilaska  smanjio na tri dana. Na to je  glasnogovornik Napredka  zaključio da, ako će i oni s nama, ipak trebamo  četiri dana.  

 

                                                                                              Brankica Koprivnjak