• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2018.
Članske markice za 2018. godinu mogu se podići svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba, kao i učlaniti se u Klub!
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
Island 18.-23.06.2017.
Island naslovnica galerija slika
Pk Horizont Vg organizirao je, od 18.-23.06.2017., trekking na Island, otok stvoren vatrom i ledom, gdje je priroda netaknuta, zadivljujuća ... zemlja gejzira i vulkana, geotermalnih izvora i ledenjaka, zelenih rijeka, vodopada ...
Kako nam je bilo možete pogledati fotogaleriju slika OVDJE, a zanimljivu priču možete pročitati OVDJE. Kratki video isjećak s putovanja možete pogledati OVDJE.
 
3. expedicija na Kilimanjaro 5895m
Afrika naslovnica izvještaj
15 članova 3. expedicije na Kilimanjaro 5895m - "krov Afrike" uspješno popelo vrh ... foto galerija slika OVDJE, a priču možete pročitati OVDJE (By Edita Ciglenečki) i OVDJE (By Danijela Mirošević).
 
Bugarska 12.-20.08.2017.
Musala naslovnica
Planinari našeg Kluba i drugih planinarskih Društava popeli vrhove Vihren 2917m i Musala 2925m, foto galeriju slika možete pogledati OVDJE, a zanimljivu priču možete pročitati OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

0842689

26.-27.04.2014. Priča s Vrtače 2181m ...

 

Visokogorski izlet 26. i 27. travnja 2014.

Ako ste ikada bili na Vrtači ili samo gledali slike i čitali o njoj, onda znate da je to kondicijski jedan zahtjevan uspon, za čije osvajanje, osim vaše kondicijske spremljenosti,treba imati i povoljne vremenske uvjete. To je vrh koji se isplati truda jer pruža pogled na sve strane. Početak našeg uspona na Vrtaču bio je Ljubelj, poznatiji po slovensko austrijskoj granici. Planinarski put vodi do žičare koja vas u sezoni skijanja može dovesti do doma na Zelenici. Do kojeg smo mi došli pješice. I to kako je i predviđeno; za sat i petnaest minuta unatoč uvjetima na stazi. Unatoč mekanom snijegu, na mjestima otopljenom, na mjestima veći nanosi.

Kako još nije bilo ni podne, program smo odlučili prilagoditi vremenskoj prognozi. A kako nam je rekao Matjaž: prognoza je da će možda biti kiše, a možda i neće. A najavili su i neku grmljavinu. Uzaludno je bilo zamarati se vremenskim prognozama i odlučili smo da je najbolje iskoristiti dan pred nama. Još danas pokušati doći do Vrtače. Iznajmili smo opremu potrebnu za uspon na Vrtaču pod snijegom. To su dereze, kaciga i cepin koji su na Zelenici dostupni jer im je to učilišni centar. Kratke upute o derezama i njihovom namještanju i, kako nositi i koristiti cepin, kacigu na glavu i krenuli smo alpskim pašnjacima pod snijegom. Na mjestima gdje se snijeg otopio pokazatelji da tu tek dolazi proljeće.Putem uživanje u pogledu na okolne vrhove i na Bled. Kod odvajanja puteva do Srednjeg vrha i Vrtače bilo je mjesto stavljanja dereza, odlaganja štapova i dalje gore uz pomoć cepina. Dosegli smo nekih 2000 metara, vrh je još bio dosta daleko, staza strmija, počela je kiša, nakupljali su se oblaci i to je za ovaj put to. Počeli smo se vraćati nazad jer dalje nije imalo smisla. Spuštanje po snježnoj strmini je teže od uspona. Što je pokazalo i proklizavanje uz uglavnom uspješno zaustavljanje. Za koje je ponekad potrebna pomoć. I umjesto da prihvatim žensku ruku pomoći, spustim se muškarcu da me spasi i tako postajem njegov vječni dužnik. Uči se na greškama. Dobro je kad sve dobro završi tako da smo se brzo i uspješno spustili do Koče pri izvoru Završnice gdje smo nakratko predahnuli uz uživanje u pogledu na jezero.Tu smo i skinuli dereze no ne i kacige jer su nam poslužile kao zaštita od kiše koja nas je pratila do Zelenice. Uvjerili smo se da je u jednom danu izvedivo doći od Ljubelja do Vrtače. Ako vam to dopuste vremenski uvjeti. Stoga je naš subotnji doseg vrlo velik; u jednom danu smo prošli tisuću metara nadmorske visine, pa se spustili za još 400 metara do doma po snijegu, uz kišu na povratku. A godilo nam je sedam sati boravka na otvorenom. I za dušu i za tijelo. Tako da smo dobili boju u licu, napunili pluća alpskim zrakom, rasčistili misli i dobro se izmorili.

Umorni, što od puta,a što od hodanja, nakon par sati druženja u sumrak smo već bili u krevetima. Rani počinak da budemo odmorni za sljedeći dan. Koji smo iskoristili za visokogorski tečaj u snježnim uvjetima. Za početak tečaja čuli smo par riječi o derezama, cepinu, kacigi koja glavu čuva. Montiranje i stavljanje dereza, ponešto o držanju i rukovanju cepinom. Na obližnjoj padini isprobali smo tehnike hodanja; penjanje i spuštanje niz strminu. Postoji i francuski hod, al on nikako nije za modne piste. Improvizirani pad, okret, zadržavanje pomoću cepina. Za nedjeljno jutro sasvim dovoljnih dva sata seminara, no za snalaženje u nemilosrdnim snježnim uvjetima to su samo osnovne informacije. Snježni uvjeti u planinama puno su više od improvizacije i isprobavanja u kontroliranim uvjetima kako bi se trebalo u određenom trenutku regirati. Vježbom do savršenstva! I vrlo korisnim iskustvom.

Po završetku tečaja trebalo je još samo doći do parkirališta. Čas posla, posebno za Emu i Maju koje su skratile silazak sanjkanjem na jaknama. Da ne bi bio iznimka, visokogorski izlet završili smo na način na koji običavamo završiti i obiteljske i društvene izlete. A to je ručak. Ovaj puta bio je to svečani ručak na gospodarstvu u okolici Tržića. Kad već nismo dobili potvrde da smo bili na «planinarskom seminaru», na račun kuće dobili smo «domače žganje». Toliko za ovaj izlet! Ostaje nam svima da stičemo visokogorsko iskustvo. I uputimo se opet na Vrtaču, Stol ili neki drugi snježni vrh sa dobro montiranim derezama i spremni zapiknuti spasonosni cepin.

 

                                                                                                                   B. K.