• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1003934

Priča s izleta na Poštak 1425m ...

 

Bobi, Rudi i Tomislav idu na Poštak 1425 m/nv

 

Bilo je lijeno nedjeljno prijepodne. Kiša nije znala je li bi padala ili ne, vjetar je raznosio i sakupljao oblake.

Moj brat Rudi i ja izležavali smo se pokraj tatine kućice. Striček Tomislav je drijemao pokraj nas. Mislim da smo Rudi i ja posavski goniči, a striček Tomislav je neka vrsta hrvatskog ovčara. Barem su tako pričali neki ljudi koji su se uz veliku buku iskrcali iz malog autobusa kod željezničke stanice Zrmanja uz koju mi živimo. Razlika između Rudija i mene je ta što Rudi ima roza njuškicu, a ja imam smeđu.

Bili su baš zabavni ti ljudi. Imali su velike torbe iz kojih je jako fino mirisalo. Uz to su imali i vrećice koje su tako dobro šuškale kad sam skakao po njima. Izvadili su puno stvari i dugo se oblačili. Rudi i ja smo ulazili u njihove torbe, a ti su se ljudi smijali i vadili nas iz njih. Na Tomislava su se jače derali.

Ljudi su krenuli su kroz travu. Nas je baš zanimalo kamo to idu, jer se nema bog zna kamo ići osim uz brijeg. Jedna je žena počela trčati uz brdo, baš kao tata kada ga se pusti s lanca. Mi smo jurili za njom i gurali se kroz njezine noge da budemo prvi. Mislim da nije bila baš sretna, jer je vikala da se maknemo jer bi mogla stati na nas. Ali nije, mi smo bili brži.

Jako je puhao vjetar, od magle nismo ništa vidjeli, a Rudi i ja smo bili mokri od vlažne trave. Morali smo stati, jer su onoj ženi koja je trčala naredili da stane. Ako sam dobro shvatio neka se kolona razvukla i neki ljudi nisu mogli pratiti ritam od trkačice. Stisnuli smo se svi zajedno kao što to i inače radimo kad nam je hladno. Tresli smo se pa su ti ljudi izvadili neku finu hranu iz torbi i dali nam malo.

Ja i dalje nisam razumio zašto se ti ljudi penju kad gore nema ničega. No bili su jako zabavni i stalno su nas hranili, a i svaki put kad bismo Rudi i ja cvilili zabrinuto su nas pogledali i kratko primili u ruke. To je bilo baš dobro, jer smo brat i ja, po procjeni tih ljudi, stari oko dva mjeseca i slabi smo. Meni se baš ne čini da smo slabi, jer su ti ljudi bili puno veći i deblji od nas, ali su ipak puhali i soptali pod težinom ruksaka, pa sam se zabrinuo da neki neće doći do tamo gdje su planirali.

Ipak, išlo im je dobro. Bolje su se organizirali i zajedno krenuli prema vrhu. Neki su išli okolo, a neki poprijeko - po dužem i težem putu. Rudi, striček Tomislav i ja smo išli s njima. Ljudi su kukali i pitali se isto što i ja – kaj im to treba?! Ipak uz cendranje i puhanje uspjeli su se popeti, na kako su rekli, Poštak 1425m/nm (valjda sam dobro zapamtio).

A na vrhu gozba! Ljudi su iz torbi vadili hranu! Sto ruku sa sendvičima, keksima i ne znam čime sve ne. Rudi, striček Tomislav i ja samo smo otvarali usta, a ti su ljudi gurali svu tu hranu u nas. Bili smo u raju. Ali ne zadugo! Tim ljudima nije bilo dobro na vrhu pa su dosta brzo krenuli nazad. Stvarno ih ne razumijem. Prvo su se bez ikakvog razloga popeli, a sada opet idu na mjesto od kuda su krenuli?!

Nema veze, mi smo išli s njima. Rudija i mene su boljele noge, bili smo umorni ali je nekako išlo lakše jer smo išli prema dolje. Striček Tomislav nam je pomagao kao što nam je pomagao i pri penjanju.

I onda se razvedrilo. Ljudi su počeli veselo gledati prema vrhu s kojeg su se upravo spuštali. Bez veze. Jedino je bilo dobro to što je bilo toplije, a Rudi i ja smo se napokon osušili i nije nam bilo više hladno.

Došli smo natrag. Tata nas je čekao na lancu vezan uz kućicu kao i obično. Mislim da se tim ljudima dopao i naš tata, jer su ga podragali. Nadam se da su mu dali malo hrane, jer smo Rudi, striček Tomislav i ja jedva jeli.

Svu onu odjeću koju su ljudi stavili na sebe prije penjanja, skinuli su sa sebe i vratili u torbe. Iz njih više nije tako fino mirisalo kao na početku. I onda su se ti ljudi uz veliku buku utrpali u mali autobus i otišli.

Rudi i ja ih nismo vidjeli kako odlaze, jer smo bili u dubokom snu, spavajući pokraj pruge. To nam je kasnije rekao striček Tomislav koji im je mahnuo šapom na odlasku.

 

A.K.