• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1001757

19.-24.06.2015. Crna Gora ...

Crna Gora – izvještaj

Crna Gora -  za mene potpuno nepoznata i egzotična zemlja bivše nam države. Baš iz razloga što nikada do sada nisam bila u prilici posjetiti ovu zemlju, silno me veselilo ovo putovanje.

Na put smo krenuli kombijem. Ekipu je činilo 7 žena i jedan muškarac. Neki bi pomislili: „Kako mu je to samo uspjelo?“, a drugi bi vjerojatno istovremeno rekli: „Što mu je to trebalo?“. U svakom slučaju, 7 vrlo dobro raspoloženih žena i muškarac za volanom krenulo je u petak ujutro prema svom cilju.

Prva dulja stanka tijekom puta bila je planirana u Sarajevu kako bismo se odmorili i okrijepili. Obišli smo Baš čaršiju i sve bi bilo dobro da se po povratku na parking nismo morali suočiti s onim što se u međuvremenu dogodilo. Naime, vrata kombija smo našli otvorena i nakon provjere što nam nedostaje, shvatili smo da smo „kraći“ za dva tablet računala. Iako nas je to sve trenutno oneraspoložilo, nastojali smo da nam ovaj ružni događaj ne pokvari nastavak putovanja.

U kamp Modra rijeka smo stigli u večernjim satima. Odmah nas je oduševila atmosfera u kampu, drveni bungalovi i izuzetno draga domaćica Mila. Ukupni dojam je upotpunila i izuzetno ukusna i obilna hrana koju smo dobili za večeru.

Sutradan ujutro je svanulo prilično tmurno vrijeme. Jedino što nam je davalo nadu da će dan biti ipak vedar je Dragan koji se ujutro pojavio s jeep-om i prikolicom s biciklima. Odmah nas je sve osvojio svojim izuzetnim strpljenjem i dobrodušnošću. Biciklističku turu smo krenuli usprkos sitnim kapima kiše koje su nas pratile veći dio puta. Nakon nešto više od 12 km započela je prava gusta i hladna kiša. Temperatura se spustila na ispod 10°C i gotovo svi smo odustali od dalje vožnje. Skroz je ugodno bilo sjesti u jeep u kojem je radilo grijanje na najjače. S Draganom smo se dovezli do Milogore, malog seoskog imanja gdje nas je dočekala topla peć i izuzetno ukusan ručak. Nakon ručka smo odustali od daljnje vožnje biciklima, pa nas je Dragan jeep-om odvezao do Pivskog jezera. Do tada je kiša stala iako je i dalje bilo prilično hladno. Kažu i mještani, prehladno za ovo doba godine.

Navečer smo se vratili u Modru rijeku i nakon toplog tuša i čašice rakije, uspjeli smo istjerati hladnoću iz kostiju. Malo smo se podružili, ali znali smo da nas čeka još dosta aktivnosti sljedećih dana, pa smo vrlo brzo krenuli na spavanje.

Drugi dan donio je nešto bolje vrijeme. Iako je bilo i dalje prilično hladno, barem nije bilo kiše. Danas nam je na rasporedu rafting. To me posebno veselilo, jer je to jedna od stvari koju sam odavno željela isprobati, a sada mi se ispunila želja i to na rijeci Tari, na kojoj je rafting, kažu, jedan od boljih u Europi.

Nakon obilnog doručka, krenuli smo po opremu, obukli se, uslikali i krenuli kombijima prema polaznoj točki. Po dolasku na start skiper Dado nam je dao kratke upute. Dvije su osnovne komande: veslaj! i stop! Nije bilo teško naučiti, pa smo s puno smijeha i iščekivanja sjeli u čamac. Oni koji su već imali iskustva s raftingom iz naše ekipe mudro su sjeli na zadnja mjesta, a oni manje upućeni i na prvim mjestima su vrlo brzo naučili za sljedeći puta gdje sjesti u čamcu. Nije prošlo niti par minuta i na prvim brzacima smo većina bili okupani hladnom Tarom (oni na prvim mjestima, naravno, potpuno su bili mokri). Svaki sljedeći prilaz brzacima je izazivao rast adrenalina, vrištanje i oduševljenje svih u čamcu (osim skipera, naravno).

Tara me oduševila svojom bojom, ljepotom i nekim posebnim osjećajem koji izaziva i koji nisam sigurna kako opisati: mistična, svoja….ali opet dozvoljava da joj se približimo i upoznamo ju…nadam se da će takva ostati i za puno budućih generacija.

Iako prilično promrzli, oduševljeni i puni dojmova smo se vratili u kamp. Nakon ručka došlo je i vrijeme za putovanje prema našoj sljedećoj destinaciji: Žabljaku.

Iako je put dugačak 70ak kilometara, uska i zavojita cesta preko Durmitora (najviši cestovni pravac u Crnoj Gori) prisilila nas je da se kroz prekrasne predjele vozimo gotovo 2,5 sata. No vrijedilo je, jer smo uživali u pogledu na nepregledne pašnjake, stada ovaca, male kućice na osami i impozante stijene od kojih nas se posebno dojmilo Sedlo.

U Žabljak smo stigli u večernjim satima i smjestili se u hotelu. Tu smo odmah dogovorili i sastanak s našim vodičem za sutrašnju turu kako bi definirali vrijeme polaska, saznali sve potrebne informacije i bili potpuno spremni za sve što nas čeka.

Jutro je svanulo ponovo oblačno, ali kako je prognoza najavljivala sunčano vrijeme, nadali smo se da će nam nakon dva izuzetno hladna dana napokon zasjati sunce. I nismo se prevarili. Uspon na Šljeme, 3. vrh po visini u Durmitoru (2455 m) započeli smo ispod skijaške staze na Savinom kuku. Dalje smo nastavili uspon travnatim padinama sve do vrha Šljemena. Cijelim putem uživali smo u pogledu prema podnožju te vrhovima koji su se pred nama pojavljivali. Cijeli uspon je trajao 4 sata nakon kojih smo na vrhu odvojili vrijeme za uživanje u pogledu, odmoru, okrijepi i nezaobilazno slikanje. Ipak, trebalo je krenuti natrag, a za silazak smo odabrali drugi put, pa smo ponovo uživali u pogledu na neke nove predjele.

Prije samog završnog spusta odvojili smo vrijeme za kraći odmor, sunčanje i upijanje livadskog mirisa koje nas okružuje.

Po povratku u hotel i večere, svi su bili priično iscrpljeni, pa smo vrlo brzo svi krenuli na spavanje.

Zadnji dan je bio planiran za posjet mostu na Đurđevića Tari i zip vožnju preko kanjona Tare. Dan je bio pravi ljetni, okupan suncem, pa smo po prvi puta krenuli na izlet bez puno slojeva odjeće na sebi. Zip vožnja je bila izuzetno zabavna i poseban doživljaj. Odmah smo s dečkima koji tamo rade pronašli zajednički jezik i za pristojnu cijenu dogovorili čak po dvije vožnje za svakoga. Jedino je naš muškarac ostao čvrsto s obje noge na zemlji i imao zadatak slikati naše spuštanje na zip line-u. Iako je duljina zip line-a oko 850m, vožnja je prekratka za potpuno doživjeti ljepotu prirode i most kao remek-djelo arhitekture (zato smo to morali napraviti dva puta J).

Nakon obilaska mosta i slikanja, uz puno smijeha i dobro raspoloženi, krenuli smo na posljednju destinaciju na ovom našem putovanju: obilazak Crnog jezera. Šetnja oko jezera u duljini oko 4 km je upotpunila ovaj dan i pomogla da sredimo dojmove prethodnih dana.

Popodnevni odmor u hotelu je bio ujedno i priprema za sutrašnji povratak kući.

Krenuli smo u srijedu ujutro, preko Nikšića, Bileće, Čapljine i autocestom A1 do Zagreba.

I na kraju, kada bih morala u par riječi sumirati svoj doživljaj, rekla bih: prekrasna priroda, dragi i susretljivi ljudi i obilna i ukusna hrana. Iako sam očekivala puno, ovo putovanje je nadmašilo moja očekivanja, jer smo upoznali jedan dio ove Zemlje za koju nisam mogla ni pojmiti koje ljepote čuva. Svima koji nisu nikada bili, svakako za preporučiti!!!!

Daniela Borić