• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1001760

13.12.2015. zimski uspon na Risnjak 1527m

Opet jedno nedjeljno jutro, gdje pod „punom planinarskom spremom“, krećem do destinacije Lisinski gdje će nas pokupiti kombi. Većina ekipe iz kombija je društvo koje je već iskusilo nedavne zgode i nezgode Storžića.   I ponovo grupa od jedanaest visokogoraca, većina  iz PD Horizont VG i troje iz PD Napredak, krenula je 13.12.'15. na planinarenje, točnije na vrh Risnjaka.

Nacionalni park "Risnjak", smješten u Gorskom kotaru (Hrvatska), osnovan je 1953. godine na površini od 3041 hektara. Osnovu parka čini masiv planine Risnjak, s vrhom na 1528 metara.  Masiv Risnjaka bjelinom svojih stijena, dominantno se izdignuo nad zelenilom goranskih šuma. Podno samog vrha Velikog Risnjaka planinarski dom  na Schlosserovoj livadi pruža zaklon u zimskim mjesecima u svom skloništu.

Prvi put se penjem na Risnjak.  Prisjećanje na zadnji izlet, uz napomenu organizatora da zbog zimskih uvjeta moramo imati čvrste gojzerice, odjeća višeslojna u skladu s vremenskim prilikama, kaciga, dereze, cepin, pojas, spontano me baca u psihičke pripreme za najzahtjevnija zimska penjanja. Vrijeme brzo proleti uz udobnu vožnju i interesantno društvo i već smo ispred doma Mali Dom Sušak n/v 1127 m. Izlazimo iz kombija i nakon završnih priprema se spajamo s ostatkom ekipe koja je došla osobnim automobilom  i krećemo k najvišem vrhu Veliki Risnjak n/v 1527 m.

I sada počinje najljepši dio priče. Laganim korakom hodamo po stazici koja je jedan od putova prema vrhu. Upijam svu ljepotu i punim baterije, a koja je to staza me ne zanima. Meni je svaka prema ovom cilju prva i jedina. Doduše, ima nas u ekipi  i onih koji su više puta bili na Risnjaku, a tu je i naš vodič koji nas treba dovesti do ženjenog cilja.  Kao i obično, neki žele malo žešći tempo pa su na početku grupe, neki su raspoloženi za „pričajuće hodanje“ pa su oko sredine, a neki laganini uživaju u tišini pa se malo odvoje za svoju dušu.

Sve po željama i svima „potaman“.

A gdje je taj samo meni očekivani snijeg i led za koji sam se pripremila? Možda na samom vrhu? Vodič je konstatirao da je moj ruksak puno teži od ostalih. Možda mi je zbog tog ruksaka i puno odjeće  malo prevruće. A možda je i nešto drugo u pitanjuJ…..ali u jednoj točki puta smo upozoreni da se obučemo malo bolje jer slijedi jači vjetar. I stvarno nakon par metara je zapuhala ledena bura koja nas je pratila do samog vrha. Oni malo s manje kila i s lakšim ruksakom su se možda morali pridržavati da ih ne opuše koji centimetar lijevo desno. U jednom momentu, u priči prema vrhu, sam spoznala da izgleda ja jednina nisam čula upute da se ne nosi kompletna zimska i penjačka oprema na vrh. A moj ruksak je pun puncat kao da idem na feratu u zimskim uvjetima. Odlično! I to je izazov i vježba nošenja teškog ruksaka.

Dolazimo do planinarskog doma  i tu se malo odmaramo.  Ostavljamo pored doma neki „ekološke“ neki „kupovne“ štapove i krećemo prema vrhu. Par naših kolega iz ekipe ne idu na vrh jer su već ranije bili, a mi već sada možemo pretpostaviti da nam i dereze neće trebati.  Ali, želja za, žargonski rečeno, postizanjem cilja je uključivala obavezne dereze. 

I šteta što taj dio uspona nije bio barem dvostruko duži.  Ponavljam rečenicu s početka priče koju sam našla na internetu.  „Masiv Risnjaka bjelinom svojih stijena, dominantno se izdignuo nad zelenilom goranskih šuma.“ Nevjerojatno, zapanjujuće, iznenađujuće! Nije zaludu najveći vrh nacionalnog parka. Prilikom fotografiranja na samom vrhu smo se držali jedni za druge da nas bura ne odnese npr. na Snježnik.

Spustili smo se do doma na Schlosserovoj livadi i malo se ugrijali unutra. Mislili smo da su nam kolege naložili vatru da nas iznenade koliko je bilo toplo i ugodno. Naravno nisu, nego je to samo bila razlika u temperaturi unutra i vani što je značilo da je vani stvarno ledeno. Na putu je bilo skidanja, oblačenja, pa opet skidanja i oblačenja i tako skoro pet puta koliko je uspona i silazaka do samog vrha. I tako i obrnuto. Obično se na planinu penješ, a s planine spuštaš, ali ova je posebna.  Penjanje je i spuštanje, a spuštanje je i penjanje.

Možda nas je upravo taj zanimljivi splet dopunjen spletom  „jota velebitsko“ u domu  Mali Dom Sušak specijalno razveselio. Skoro do Karlovca put nazad je bio eksplozija pjesme, veselja i smijeha. Ekipa sretna, vesela, raspoložena se vraća s još jednog u nizu prelijepih uspješnih planinarskih izleta koji je organizirao, vodio nas, a ujedno i vozio naš Renato.

I na kraju da ne zaboravim!  Imamo u društvu i velike  glazbene potencijale.

S.A.