• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1001746

17.01.2016. Žumberak – vrh Zečak 795m

Izlet na Žumberak – vrh Zečak 795m
 
            Mislim da nije bilo planinara koji s nestrpljenjem nije čekao prvi lijepi ovogodišnji vikend da u prirodi udahne malo svježeg zraka. A kada uz to još svane i sunčani dan, svako očekivanje je ostvareno. Za prvi ovogodišnji izlet je izabran žumberački vrh Zečak 795m. Osamljeni je to travnati vrh u istočnom dijelu Žuberka i jedan od njegovih najljepših vidikovaca.
 
            Krenuli smo ranom zorom prema Samoboru, jer smo htjeli cijeli dan provesti na zraku i suncu, a kako smo kasnije skužili i snijegu, taman onakvom kakav nam treba. Desetak centimetara suhog "škripećeg pod nogama" snijega.
 
            Prema Samoboru smo krenuli zbog kave, naravno, ali i zbog izbora smjera penjanja. Nismo htjeli do Zečaka preko Jaske, jer je taj uspon prekratak, nego od Šoićeve kuće zbog kilometraže, naravno.
 
            Nije bilo bojazni o tome hoće li u 7 sati ujutro biti bilo što otvoreno u Samoboru, jer su kafići u centru radili, kako i priliči najpoznatijem turističkom odredištu Zagrebačke županije. Pa su tako pale kavice i kremšnite (hladne!) za uspješan početak dana.
 
            A dan se nastavio kako sam spomenula od Šoićeve (zatvorene) kuće, strmim usponom, pa oštrim desnim skretanjem preko snijegom prekrivenih brežuljaka do Dragonoža. Sunce, plavo nebo iznad nas i hladnoća taman koliko treba. Zebli su nas obrazi i prsti, ali veselo smo se, kao pingvini, grijali na suncu. Tako sretni ipak nisu bili brojni lovci, koje smo, oblijepljene fluorescentnim trakama, sretali po putu. Očito je ulov bilo loš. Hvala Bogu.
 
            "Jedrili" smo tako kroz šume, preko bregova i zaravni. Staza puna lijepih vidika. Gore, dolje, lijevo pa desno, pa krivi smjer, pa natrag na onaj pravi. No, neki od nas su se u tom glavinjanju naravno i pogubili, tako da smo se svi skupa na kraju našli nakon tri sata hoda na vrhu Zečak.
 
            Divota! Sunce nam ide u oči, a toplo nam je oko srca od silne miline pri pogledu na žumberačke bregove i Samoborsko gorje. Mljackamo dok jedemo sendviče, grijemo se uz rakije i čajeve. Odmaramo noge i skupljamo snagu za silazak.
 
            I onda povratak. Pa... činio se lakšim.
 
            Od Zečaka smo se trebali spustiti u Svetojanske toplice koje su bile pred nama kao na dlanu. Spuštali smo se kroz stara i napuštena sela, pokraj praznih i ruševnih kamenih kuća. Društvo nam je pravio jedan zgodan pas, koji je u se bi pokupio osobnosti svih žumberačkih skitnica. U jednom trenutku mi se činilo da je on jedini znao gdje smo i kako izići iz šumom zarasle staze. Navodno su i nam srne trčale preko staze, ali zbog granja koje me šibalo po obrazima i očima čula sam samo topot prestrašenih plahih šumskih bića.
 
            I tako smo nakon 20 minuta hoda, mjereći Renatovim vremenom, stigli do izvora Svete Jane. Mlaka voda u bazenu nudi osvježenje, no čini se da je izazvala samo strah našeg skitnice kada je cupkajući oko nas pao u bazen. Brzom smo ga akcijom spasili, a onda smo napokon nakon 6 sati i 19 prehodanih kilometara došli do busa. Založili smo smo u Jaski i onda sretni krenuli prema belom Zagreb gradu.
Ana Krois