• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

0973673

13/14.02.2016. Visokogorska sekcija: SLO/Karavanke – Begunjščica 2060m

 

Liebe Kinder, bitte nicht nachmachen! Želim naš zimski pohod na Begunjščicu početi ovom rečenicom i zato preskačem pripreme, polazak  ispred Lisinskog i početnu priču o vrhu. Počinjemo uzbudljivo, avanturistički već na samoj granici sa Slovenijom. Nas devet planinara u kombiju, sedam stalnih i dva fluktuirajuća (tako je obično kod visokogorskih horizontovih  tura) pripremamo dokumente za granicu i jedan od nas zaboravio osobnu.

Franko pogađaj  tko je taj planinar koji zaboravlja i kasni!

I uzalud je naš dragi vođa pokušavao uvjeriti graničnog slovenskog policajca da prizna kopiju pasoša kao vjerodostojan dokument. Svi mi ostali u kombiju djelujemo tužni (ili se pretvaramo) što se jedan mora vratiti nazad u Zagreb. Ne dozvoljavaju granicu iz Slovenije za Hrvatsku prelaziti pješice nego se kombi mora okrenuti za 360 stupnjeva i ponovo preći granicu kako bi mene ostavili. Bože, kroz glavu mi prolazi slika kako s ruksakom na koji je  pričvršćen cepin moram stopirati nekoga da me poveze do Zagreba. Ne sjećam se da sam ikad stopirala auto pa mi stres prerađivanja te opcije u glavi poništava čak i tugu što ne idem na planirani izlet. Izlazim iz kombija koji se ponovo prestrojava za čekanje u red za prolaz granice. Što činiti nego aktivirati „šarm mod“ i sama pokušati zamoliti policajca da me pusti bez dokumenata. I gle čuda, Slovenac me propustio! Malo je ispitivao.  Čini mi se da je presudilo to što sam rekla da nema problema za planinarski dom i pokazala da sam član još jednog slovenskog planinarskog društva. Ali, naglasio je jasno da to radi na svoju odgovornost jer ne smije bez  putnih dokumenata nikoga propuštati. A srećom upravo je bila smjena pa je onog klasičnog zamijenio krasni Slovenac. A pitam se što je s izbjeglicama?

Brzo zaboravljamo incident i već smo pred tunelom Ljubelj. Tu moramo ostaviti kombi i spremiti se za uspon do Planinarskog doma na Zelenici, u kojem ćemo  prespavati kako bi se sutradan ujutro penjali do vrha Begunjščica. Pošli smo u dva popodne iz sunčanog Zagreba i već sada, na prijelazu dana u noć, počinjemo laganu šetnjicu po utabanom snijegu. Snježna romantika s pahuljicama se ubrzano pretvarala u nešto malo zahtjevniji noćni uspon. A za one s virozom i temperaturom i u puno zahtjevniji. Ipak končano smo na malenoj dolini gdje se ukazao prekrasan prizor osvijetljenog lijepog doma u snijegu.  U domu se održavala zimska škola alpinizma pa nismo bili sami i zato moramo svih devet u jednu sobu. Ali, prije toga treba dobro večerati „Obaru S Heljdinim Žgancima“ i popiti pivo za bolji san. Baš razmišljam o tim sirotinjskim jelima planinarskih domova kako mogu biti dobra u prilagođenim trenucima. Otišli smo na počinak i bilježim statistike: min 20% hrče, 30% oka nije sklopilo, a 50 % spava. A i tih 50 % bi se dodatno moglo analizirati, ali nema prostora jer treba opisati najvažniji dio, a to je sami uspon.  Ja, na vlastitu žalost, sam spadala ovaj puta u onih 30%.  Inače sam, češće u onih 50%., a šanse su svima iste da uđu u skupinu 20% . Jedva sam dočekala jutro da krenemo u visine.

Ujutro opremljeni u koloni krećemo do alternativnog vrha jer je prema planiranom vrhu proglašen treći stupanj opasnosti od lavina. Našeg Renata ne može  ništa iznenaditi jer je on to već predvidio kao realnu opciju rizika i vodi nas k Srednjem vrhu koji je 1800 minus 4 metra. Što se više približavamo vrhu snijeg je sve dublji, a uspon je po običaju sve veći. Dva buldožera, dva naša kršna planinara razgrću snijeg, a najmlađi je bio bolestan pa mu se može progledati kroz prste te on štiti začelje kolone. Nije ovaj uspon nikakav mačji kašalj, nego naprotiv. Ozljeda lijevog lista noge od vlastitog špica desne dereze me podsjeća na zahtjev vođe puta da stavimo  kacige iako je svuda okolo mekani duboki snijeg.

Padali smo skoro jedni na druge ili jedni preko drugih. Veselo i uzbudljivo iskustvo bez kaciga bi moglo biti kobno. I nije problem ako jedna noga cijela propadne nego često i obje pa se valja izvlačiti, a cepin je dugačak cca dužine pola noge.  Na vrhu smo odradili „foto šuting“ bez pozadinskog pogleda na prirodne ljepote ali smo imali pogled na banane i čokolade koje su se jele na vrhu i stoga nam je Srednji vrh bio težak i sladak.

Zato smo prešli samo nešto više od 5 kilometara, a potrošili četiri i pol sata. I još smo svratili do Doma na izviru Završnice gdje smo popili najljepši čaj od šipka ikad. Zgrijali se, popričali s ljubaznim šankericama, a neki i malo očijukali  s veselim Slovenkama koje su pile pivo  za šankom.  A u Domu na Zelenici, nakon ručka i predobre pite od jabuka, se nismo dugo zadržavali.  Uhvatilo nas je zijevanje  i većina je bila za ranije kretanje za Zagreb. Fakat ne znam kako se pita kaže po slovenski.

I dok se spuštamo prema kombiju pahuljice polagano lepršaju i postaju sve mokrije. Zadnju  trećinu puta, od doma do kombija, se pretvaraju u  kapljice pa onda u velike kapi kiše. Presvlačimo se u kombiju i evo nas u Zagrebu u četiri popodne. Cijelim putem pljusak. Zagreb pljusak.

S.A.