17.04.2016. Ćićarija – vrh Slavnik 1028m

Slovenska Istra-Čičarija: Slavnik 1028 m i jama Dimnica
17.travnja 2016.

 Nakon mjesečne pauze okupila se velika ekipa  Napretkovih i Horizontovih snaga koje su se, predvođene Vesnom "Plivašicom", uputile u Sloveniju na vrh  Slavnik. U šarolikoj ekipi najvažnije je spomenuti osnovnoškolce Niku i Antonija koji su cijelim putem bili u vrhu kolone. Slavnik je najviši vrh na sjevernom dijelu slovenske Čičarije. To je kraško područje koje je naravno isto kao i naša istarska Ćićarija. Makija, rijetka šuma, livade i mirisno bilje u kršu.
 Vožnja do polazne točke za ovu turu je poduža no u ugodnom društvu, uz malo drijemanja, brzo je prošlo i  bez problema smo kroz Pasjak ušli u Sloveniju i stigli do Podgorja ( 507 m). Od Podgorja je najkraći i najlakši put do vrha. Do visine od 850 m Slavnik je obrastao grmljem i šumom, a iznad toga je travnato područje pa je tako i sam vrh pod travom i omogućuje pogled na sve strane. Kako su nam i najavili do Tumove koče treba 1,5 sat hoda. Kako je Slavnik  lako dostupan vrh tako domaćini svake godine biraju najplaninara/arku, osobu koja je u toj godini najviše puta bila na Slavniku. I onda im dodijele
drvenu  pločicu sa njihovim  imenom, podacima koliko su puta u toj godini bili na vrhu i pločice su izložene na počasnom mjestu u koči iznad šanka. Zgodno. Uobičajeno, koča nudi jelo i piće i brzu uslugu. U  današnje doba lijepo da imaju i wi fi tako da svoje ugodne trenutke možete odmah podijeliti s prijateljima. Naravno, može se bez toga ali kad je već pristupaćno, zašto ne.
 Nakon okrijepe i pauze zajedno smo zabilježili osvajanje ovog vrha. Na vrhu je orijentacijski stup, točno piše što je s koje strane, a taj dan  vidljivost je bila solidna. Malo je puhalo na vrhu, nazirao se Kopar, tako da smo  zadovoljni  viđenim i doživljenim. Kad smo već kod vremenskih prilika, moramo spomenuti da je vrijeme bilo idealno za planinarenje; većina u kratkim rukavima.
 Spuštanje s vrha  bilo je drugim, dužim putem preko Skadanščine do Markovščine ( 567 m) . Za spuštanje većinom kroz ugodnu mladu šumu trebalo nam je oko 2 sata , tako da smo po nekim mjerenjima ukupno prošli tj.  propješačili  12 kilometara. Mjesto Markovščina nudi i obilazak jame Dimnice tako da je većina posjetila jamu i ovaj izlet nadopunila i izvanrednim prirodnim fenomenom. Po mom sudu jamu je potrebno
osvjetliti kako bi doživljaj jame bio bolji, ali onaj fascinantni ulazak i zlazak iz jame je pravi mistični
doživljaj. Po njemu ću i najviše pamtiti Dimnicu.
 Na povratku kući stali smo nakratko na Vratima Jadrana te uz veliku kišu prošli Gorski kotar i u predviđeno vrijeme vratili se doma zadovoljni sa ovog lijepog laganog izleta.

B.K.