• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1001801

09/10.07.2016. Sekcija društvenih izleta: Srednji Velebit – Baške Oštarije

„Velebit se zovem, junak sam ti pravi

Kamen-krunu nosim na ponosnoj glavi….“

Tako započinje slavni Vladimir Nazor pjesmu o caru gora - Velebitu.

Mi smo pak naš pohod po istoj planini, ovoga puta započeli sunčanog prijepodneva u dubokoj hladovini stabala kod hostela u Baškim Oštarijama. Preuređivanjem stare škole, od oronule ljepotice, objekt je pretvoren u moderan  hostel sa svim neophodnim sadržajima: 30-tak postelja, sanitarnim čvorom s kupaonicama, kuhinjom, terasom…   Kako svemu neživom život udahnu ljudi, tako je i ovdje mala ekipa ljubaznih i uvijek za pomoć spremnih domaćina, učinila nezaboravnim naš dvodnevni boravak. A tek što kuhajuuu ! Za prste polizat.

No, vratimo se mi planini.

Plan za prvi dan, obzirom na najavljivane temperature i vrijeme polaska na turu, oko podneva (to smo jutro naime pošli iz VG/Zgb), bio je postavljen prilično optimistički i ista je trebala obuhvatiti  Sladovačko brdo - Sladovaču - Jelarje  i terezijanskom cestom povratak u Baške Oštarije. Trajanje cca. 4-5 sati.

Doda li se tome i usputna odluka da se skokne časkom i na Veliki Sadikovac, jer kako da ga ne popnemo, kad smo već tu…,  jasno je da se sve to nije moglo uklopiti u zadano vrijeme.  Oko 16.00 sati, u grupi se već uvelike nazirao umor, više od vrućine, nego od zahtjevnosti uspona, počelo je sitno prigovaranje, zaostajanje, puhanje,…,  pa je naš vodič odlučio skratiti turu i izbjeći završni dio trase Jelarje -Terezijanska cesta-Baške Oštarije, te nas je kraćom varijantom vratio u hostel na zasluženi odmor.

I nije to bila loša odluka, jer smo u hladu drveća, uz roštiljadu pripremljenu od već spomenutih dragih domaćina i različite inačice velebitskog piva, punili baterije za nove izazove koji su nas čekali sljedeći dan. Neki su ipak, zbog dužine dana, osjetili potrebu za još malo šetnje i napravili kratku kružnu turu do Kubusa i natrag, rekoše radi romantike i slikanja zalaska sunca. Pojavio se tog dana i jedan, meni simpatičan komentar na temu romantike, no, možda je bolje da ga ne spominjem na ovom mjestu. Onima koji znaju o čemu govorim, vjerujem kako sam uspio izmamiti osmjeh na licu, a za druge ću ipak ostati pristojan i odmjeren zapisničar dvodnevnih događanja u organizaciji PD Horizont i PD Napredak.

Odmah prvog dana privukli smo i medijsku pozornost javne nam televizije, pa kako onda ne ostati u granicama lijepog i uljuđenog općenja. Nakon snimanja njihovog priloga za Ljetnu panoramu studija Rijeka, koju svi željno iščekujemo u slijedeći utorak u udarnom popodnevnom terminu, za vjerovati je da će krenuti lavina medijske popularnosti i bezbrojna nova članstva u naša planinarska društva.

Planinarski manje zahtjevna, nedjelja je donijela kružnu turu po srednjem Velebitu u trajanju od nekih 5-6 sati: Dabarska kosa – Visibaba – Jelenić polje – Velinac – Premužićeva staza – Dabarska kosa.  

I isplatilo se dobro pripremiti za novi izazov. Jer kakav bi to izlet bio da nas vodič nije počastio još jednim dodatnim izazovom, brzinskim usponom na Prikinuto brdo. Kad smo već tu,….

Prekrasne vizure našeg Jadrana izmjenjivale su se tijekom cijele ture, pa je teško ne vratiti se ponovo stihovima velikog Nazora, u kojima Velebit ovako pjeva o onom čega smo mi bili svjedoci:

„Uza mene leže Senj i Nehaj smjeli, 
Kraljevica, Bakar, Novi i Bag b´jeli: 
Preda mnom je puklo sinje more slano, 
Po njemu otoci, stado raštrkano: 
I Pag, i Rab i Krk, Cres i Lošinj kitni, 
I Molat i Olib, Silba, Susak sitni, 
I još mnogo drugih ispred nogu mojih 
Ja ih često brojih, još ih ne izbrojih…“

 

I u našem je brojanju vrijeme proletjelo, tako da smo jedva osjetili napore svih uspona i silazaka koje je izazvala vrućina srpanjske nedjelje. Ipak je većina bila starih „planinarskih vukova“, sa puno utakmica u nogama. No, ako nekome pada na pamet misliti da smo zbog toga stari, grdno se prevario. Ma znate onu, važno je koliko života je u našim godinama, a ne koliko godina u našim životima.

I da završim ovu priču u pjesničkom tonu, stihovima Ljerke Car Matutinović posvećenih Velebitu, koji je svojom ljepotom i posebnošću bio i ostao trajno nadahnuće ljudskom rodu:

„Kad već postoji planina treba se penjati

Strpljivo i dugo do samoga vrha

Kad već postoji planina treba je upoznati

Srcem i uhom k'o materinsku riječ

Kad već postoji planina treba je osvojiti

Polako i mudro kao jedinu ljubav

Kad već postoji planina treba je zavoljeti

Predano i nježno kao dijete rođeno

Zato i postoji planina

Da bismo otkrili pute neprohodne

I vratili ljepotu daljinama“

 

A svima vama koji ste imali snage i strpljenja iščitati ovaj tekst do kraja, puno planinarskih pozdrava uz onu staru: do skorog viđenja na nekom od vrhova Velebita….

DZ