• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
3. expedicija na Kilimanjaro 5895m
Afrika naslovnica izvještaj
15 članova 3. expedicije na Kilimanjaro 5895m - "krov Afrike" uspješno popelo vrh ... foto galerija slika OVDJE, a priču možete pročitati OVDJE (By Edita Ciglenečki) i OVDJE (By Danijela Mirošević).
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

0884377

21.-22.01.2017. Slovenija - Julijske Alpe: Komna – Mahavšek (2008m) - Lanževica (2003m)

 

21.-22.01.2017. Julijske Alpe, vrh Lanževica (2003 m)

Trebalo nas je biti četrnaestoro, ali gripa je pokosila većinu koja je odustala, te nas devet, otpornijih alpskih zaljubljenika, kreće na prvu ovogodišnju visokogorsku turu k Alpama u Sloveniju. Plan je prehodati u visinu nekih 1.500 visinskih metara i dužinu puta preko 20 kilometara. Kao i uvijek ugodna vožnja brzo proleti te sad treba izaći na minuse na hladnoću, promijeniti obuću u planinarsku, dopuniti ostatak odjeće, opreme te krenuti uzbro s pozicije Koča pri Savici (654 m) do Doma na Komni (1520 m).

I krenuli smo konačno ove godine u visine!

A taman smo se malo počeli zagrijavati, neki lagano hodajući po solidnoj cik cak prtini neki birajući prečace, uz pokoji zastoj za fotkanje, i već smo na planiranom cilju prvog dana, Domu na Komni. Za mene osobno malo prerano smo stigli, već u pola tri popodne, nakon samo dva i pol sata serpentninskog uspona. Ovdje ćemo prenoćiti i sutra ujutro u sedam sati krećemo za vrh Lašćevica (2.003 m), a ostalo nam je do odlaska na spavanje neuobičajeno dosta slobodnog vremena. Ipak, optimalno umorni dočekasmo naših pet minuta  planinarskog skromnog domskog hedonizma. Jer moj prijedlog da se u međuvremenu skokne još do nekog okolnog brdašceta su svi ostali očito smatrali šalom, te sam se neprimjetno poklopila ušima. A da smo ga prihvatili i nastavili kretanja po snijegu izvan doma, propustili bi nevjerojatno zanimljive sjedeće stoličarske trenutke nadolazećg kasnog popodneva. Elem, okruzeni s jedne strane domskog restorana s desetak prirodnih slika Bohinjskog jezera, okrijepljeni hranom i pićem, bez znojne odjeće koja se nastavlja sušiti uz veliku kaljevu peć, popunjavamo ostatak vremena po izboru. Kartaroši se okupljaju uz Belu, a mi koji smo markirali satove „historie est magistra vitae“ smo dobili nevjerojatnu priliku slušati besplatnu edukaciju našeg elokventnog kolege o koreliranosti agendi recentnih reziduala s antropološko sociološkim impaktom globalnog kontinuiteta evolucije čovječanstva induciranog generiranim agendama koje se referiraju sukladno znanstvenoj dedukciji impliciranoj analogno logickim kompleksima nota bene fakata....

Izgleda smo se svi, za divno čudo, dobro naspavali jer su sobe grijali topli radijatori, a nije bilo niti pretjeranog hrkanja. Ujutro, namazani kremama sa zaštitnim faktorom, opremljeni kompletnom zimskom opremom, obskrbljeni dovoljnom količinom vode i hrane, lagano obilazimo dom i u koloni krećemo šutke za našim vođom puta. Vrijeme je idealno za uspon. Već nakon stotinjak metara uspona promatramo kako se dijeli nebeska noć popuštajući suncu koje nestidljivo divlje izvire na horiziontu, a onda nas bezobrazno, na putu prema vrhu, primorava na skidanje viška slojeva odjeće. Prolazeći preko Bogatinskog sedla imamo vremena i priliku diviti se konturama i vrhovima Bogatin (1.977), lijevo Mohavšček (2.008), u daljini polulijevo Krn (2.244),  a desno iza Lanževice se u daljini vidi i Triglav. Ali, još uvijek poprilično veseli i neumorni hodamo prema Lanževici, okruženi sa svih strana bogovskim ljepotama i elegancijom kompozicije bijele i raznih nijansi sive boje. Nebesko plavi svod presijecaju jake sunčane zrake praveći krupne snježne blješteće kristale. Svako malo zagrabim te snjegovite dijamante puštajući ih da se sami otope u ruci. Preveliki su, blješte kao pravi, opiru se i ne žele tako brzo postati obična kapljica vode koja će mi smočiti rukavicu. Ipak, dok sam došla do vrha rukavica je, zbog mojih nestašluka s kristalima, bila poprilično mokra. A iako je vrijeme nam poklonilo ideal, na vrhu je bilo malo hladnije i vjetrovito pa se nismo zadržavali. Stoga smo imali vremena i u povratku uživati. A za ovu ljepotu se isplatilo i boriti. Nije čudo onda što su nas ostaci bodljikave žice, koja je provirivala ponekad ispod nanosa snijega, podsjećali da su na područjima koje prolazimo, tijekom Prvog svjetskog rata, bili borbeni položaji Austro-Ugarske vojske.

I tako nas devet otpornih još uvijek nismo umorni i iscrpljeni, a izgleda nećemo niti biti uz ovakvu nesvakidašnju planinsku ljepotu koja izaziva uzdahe, komentare, divljenje. A mislim i ne samo to. Onoliko koliko je ljudsko oko sposobno percipirati je, toliko je duša oplemenjena i tijelo ojačano za životne borbe koje sve nas čekaju kad se spustimo u realnost svakodnevnice. Ali prije nje imamo još svratit u povratku na domsku okrepu i ubrzanom tehnikom „klizeci start short cut“ presijeći serpentine i spustit se od doma do kombija za samo sat vremena i pet minuta. Sveukupno nekih pet šest sati hodanja taj dan. Dovoljno, ali nedovoljno!

A koliko sam već zavolila Alpe želim iskoristit ovaj upliv na web, i zamolit sve koji bi mi mogli pomoći naći posao u struci, u Sloveniji, blizu Alpa, neka se jave. Ne bih silazila s vrhova. Alpskih slovenskih!

SA