• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

0973686

25.-26.03.2017. Slovenija: Karavanke - Kordeževa glava (Peca) 2125m

25.-26.03.2017. Karavanke, vrh Kordežova glava (Peca), 2125 m

Negdje oko pola sedam navečer, po povratku s još jednog prekrasnog planinarskog visokogorskog izleta u organizaciji PK Horizont, vozeći se sama u autu nakon izlaska iz kombija, razmišljam kako uopće opisati ovaj urnebesno veseli doživljaj vožnje nazad prema Zagrebu, zafrkanciju i smijeh koji nas je pratio najvećim dijelom puta i od kuda zapravo započeti ovu planinarsku priču. Ali, evo odluka je pala na piceriju u mjestu Črna na Koroškem, gdje smo se, u nedjelju nakon uspješnog osvajanja Koredežove glave, spustili kombijem s Podpece (755), koja se sudeći po njenom imenu, mora nalaziti ispod Pece i Doma na Peci (1665), gdje smo prenoćili i ujutro u sedam sati krenuli na laganu feratu prema spomenutom vrhu u naslovu priče.

Moja šarena vegetarijanska pizza, posuta crvenim kvadratićima paprike i zelenim kolutovima tikvica, privukla je nevjerojatnu pažnju, te prelazim u „obranu“ objašnjavajući da nisam vegetarijanka i da sam sinoć u domu za večeru pojela dvije divovske kranjske kobasice. I dok jedem obuzima me neka neobično zdrava pospanost i jedva čekam da krenemo voziti se nazad za Zagreb. Posjedali smo u naš suncem obasjani kombi. Naš Renato, koji nam je ujedno i organizator i vodič i šofer, pokrenuo je motor koji je lagano zabrujao i utonuo me u san posut narančastim endofrinskim prelivom.

Sanjam kako se razdvajamo nas sedam planinara i tri planinarke, na početku uspona u dvije grupe. Jedna ide desno dužom, ali lakšom stazom, a tri mladića prečac lijevo. Ne znam jeli zbog mladića ili zbog lijevo, izabirem meni uvijek dražu veću vertikalu, gdje uspijevamo 450 visinskih metara savladati za samo sat vremena. Obzirom da na oznakama po putu vidimo da je nekakav slovenski referentni prosjek za tu dionicu sat i petnaest minuta, a općenito se penje u normalnom planinarenju cca 300 visinskih metara za sat, ovo bi bio onda izvrstan rezultat. A pošto planinarenje nije sport nego uživanje u planini, nekolicina nas se opametila,  ja odlučila da laganini uživam hodajući do vrha, uz onu njemačku „Der Weg ist das Ziel“ i uz počasnu stražu visokih i elegantnih borova i jela s obje strane staze, a uz misli kako i naša ta rečenica „Put je cilj“, ima i te kako smisla, ali na žalost, nije toliko poznata na hrvatskom!

U izvrsnom Domu na Peci smo već negdje oko tri popodne, a naša dva mlada aduta nastavljaju odmah put ka vrhu, dok se mi ostali odlučujemo odmoriti i popodne još malo protegnuti nogice i posjetiti špilju da bi vidjeti brončanu skulpturu legendarnog i u narodu omiljenog slovenskog kralja Matjaža, koji je živio u drugoj polovini petnaestog stoljeća. Ta šetnjica je bila pun pogodak, a ostalo nam je i dosta vremena da se lijepo i odmorimo i družimo u restoranu doma. A dragi domaćini su damama zagrijali lijepu dvokrevetnu, rekla bih prije hotelsku nego domsku sobu, tako da je i spavanje bilo poseban užitak. Ujutro u sedam uspinjemo se prema laganoj feratici i prema vrhu. Veselo društvo sastavljeno od miksa raznih profesija, uključujući pravog pravcatog pilota, dobiva od sindikalnog povjerenika naputak da bi bilo dobro imati i jednog povjerenika zaštite na radu. I uz poneku takvu i sličnu zezanciju brzo proleti i vrijeme te svi bez ikakvih problema i bez dereza dotičemo vrh Kordežove glave. Slikamo se po običaju na vrhu koji je po običaju nešto ledeniji i vjetrovit i po običaju broj tri želimo i nazad nizbrdo. A led po srmom putu nas ipak prisiljava na obuvanje dereza s kojima onda bezbrižno svratismo usput i do vrha Mala Peca. Već smo u deset i petnaest ponovo u domu. Zna se da se moramo prvo odmoriti, okrijepiti prije silaska do kombija koji nas se zaželio i čeka nas parkiran na Podpeci s koje se vozimo na ručak u mjesto Črna na Koroškem, a gdje nas čekaju raznorazne pizze, uključujući i već spomenutu vegetarijansku, moju željenu potrebu za spavanjem, snovima o javi ovog izuzetnog izleta, planinarenju, pozitivnoj energiji koje nam ono pruža, koje nas opušta, veseli, zabavlja, nasmijava, skupa sa svim pratećim njegovim  satelitima, od kojih je nemoguće isključiti put k cilju i od cilja nazad. Vožnja za Zagreb neočekivano se pretvorila u dugotrajnu nevjerojatnu zezanciju i smijeh koji zateže trbušne mišiće jače čak i od uspona. 

Nakon odsanjanog sna u vožnji, pri povratku, probudim se u kombiju i zapitam: „Jeli tebi bilo lijepo Nadalina?“

-          Jeee!  A tebi?

-          I meni.

SA