• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

0973636

07.01.2018. Kofce gora 1967m ...

Kofce gora (1967 m)

Godinu  2018. smo započeli visokogorskim izletom i usponom na Kofce goru (1967 m) u Kamniško - Savinjskim Alpama. To nije bio izlet nego „The Izlet“. Zašto? Uglavnom, većinu mojih izleta po Alpama pratilo je očekivano uobičajeno vrijeme, ono koje se može nazvati lijepo, uz popratnu  hladnoću, snijeg ili vjetar pri vrhovima. Ali, ovaj put smo dobili priliku iskušati uspon pri ekstremnijim klimatskim uvjetima za ovo doba godine, a koji očigledno ne zaobilaze niti Alpe.   


Popunili smo kombi i krenuli iz Zagreba u sedam sati ujutro i vratili se u sedam sati navečer. Analizom, dobivam ukupno šest sati vožnje i šest sati planinarenja, uz pripadajuće aktivnosti skromne okrijepe. Već i pogledi kroz prozore kombija na slovenske livade, brda i vrhove Alpa naslućuju dolazak proljeća i to na samom početku siječnja. Travica na livadama nabubrila i samo čeka da iznikne u zeleni tepih dok snijeg proviruje negdje u daljini uz plač i vrisak skijaša za bačenim parama i potrošenim vremenom na slovenskim skijalištima. Umalo da grupno zaplačemo suosjećajući, ali to nam nimalo ne umanjuje želju za usponom jer Alpe pohodimo i ljeti. Ustrajni smo i spremni da savladamo hiljadu visinskih metara do planiranog vrha. Standardni uspon do Doma na Kofcah (1488) prošao je ni manje ni više od standardno, dok planinska koča koja je svrstana u domove druge kategorije, nije standardna po kvaliteti hrane, posebno gobove juhe, varivu od ubranih gljiva, koje zaslužuje sve pohvale. Dom i njegovu hranu i toplinu smo isprobali tek pri povratku jer smo pri usponu samo zastali da zamijenimo štapove cepinom, navučemo kacige i obujemo dereze koje su nam čak bile potrebne i ranije zbog šumske ružnjikave ledene staze prošarane ljigavim snijegom.


Ali, raspoloženje u ekipi je cijelo vrijeme baš suprotno, unatoč gustom sivilu koje stapa nebo sa vizurama okoline. To sivilo nebeskog svoda mi ubija svaku nadu za analizom oblika oblaka, mojom najdražom planinarskom  intelektualnom aktivnošću.  Ali prostora za mozganja, analize i nema kad u grupi imamo dodatni bonus. Veselog, duhovitog kolegu s Triglava, koji je u međuvremenu postao glumac. Gura prvi naprijed uz dosta energije, pozitive, baca „baze“, guštaaaa kao i obično, olakšava detoksikaciju organizma, diže atmosferu …..ali, iznenađujuće težak teren na sve jačim vertikalama, mix leda i mokrog  snijega, opasnih nekoliko dionica tzv. žileta grebena, mala vidljivost zbog guste magle, naslućuju dozu straha, tišinu, maksimalnu koncentraciju. Već se svi počinjemo baviti sobom kalkulirajući kako i gdje zabiti cepin po raskvašenom snijegu, gdje položiti ruku, a kako ukopati šiljak dereze. Dizanje atmosfere mijenja procjena rizika i vlastitih snaga i mogućnosti.


Odlučujem nastaviti do vrha jer sam zaozbiljno uvjerena da sam u prošlom životu bila divokoza. Drugog objašnjenja nemam obzirom na dozu straha koji me umalo nije zaokrenuo za 180 stupnjeva prema nazad. I kad smo se zadnjih dvjestotinjak metara do vrha, mokri probijali kroz sve veći i gušći kišni oblak, uz sve teži teren, znala sam da će nam na kraju izleta Renato čestitati na podvigu. I čestitao je! I uspjeli smo i zahvaljujući vođi puta koji je ispravno procijenio opasnost i ovaj put pa poveo dalje nas koji želimo. Na vrhu su nas mogle zaštititi goretex jakne i dobre gojzerice, ali od pojasa, preko stomaka, guze, nogu, koljena, mokri kao da izranjamo iz Jadrana, upadamo u dosta popunjeni topli planinarski dom. Sreći nigdje kraja. Jedva čekam da opet tako pokisnem da mogu skinuti duge gaće, ocijediti ih, položiti na vrelu kaljevu peć. Za one ispod dugih me nije briga, nebitne su u odnosu na doživljaj kiše na skoro 2000 nadmorske visine.


Mi, okrijepljeni, prosušeni, vraćamo se u domu opet u „mod dobre atmosfere“ uz privilegiju glumca u ekipi. A cijeli život je izgleda učenje, pa smo nešto i o toj profesiji naučili: „Vole guštati, simpatični, pozitivni, dižu raspoloženje, pričljivi“ A naš dragi kolega glumac - planinar, zato glumi i pleše u predstavi „Rollercoaster“, diže Luciju Šerbeđiju, i još dvije glumice pride, na svojim ramenima. Ali na planinarenju idući put očekujemo da ide do kraja ili barem da nam odglumi uspon do vrha, a mi ćemo zato njemu dati podršku u njegovom hobiju.


I zato svi na „Rollercoaster“!


SA