• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Stigle članske markice za 2019.
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
Izvještaj s Korzike ...
DSCN6093
Od 23.06. - 01.07.2018. bili smo na Korzici, planinarili smo i obilazili znamenitosti otoka ... kako nam je bilo pogledajte u foto galerijama Monte Cinto 2720m OVDJE,
Paglia Orbia 2525mOVDJE,
trekking po GR20stazi OVDJE,
posjet Pisi, Bastiji, Corte, Piani i Ajaccio OVDJE.
 
Izvještaj s Kube ...
Kuba izvjestajfoto arhiva
od 27.04.-05.05.2018. bili smo na Kubi, posjetili smo brojne gradove i destinacije, upoznali se sa kulturom Kubanaca ... kako nam je bilo pogledajte u foto galeriji OVDJE, a zanimljivi izvještaj možete pročitati OVDJE.
 
Damavand 5671m
Damavand izvjestaj 1
Zastava Kluba na krovu Bliskog istoka ... izvještaj možete pročitati OVDJE, a fotogalerija OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

0947550

04.02.2018 Planinarenje na Rogli

04.01.2018.  Rogla,  Savinjsko Pohorje (1571 m)

Slovenija ima 46 skijaških područja. Gdje stanu?  Mislim se tako vozeći se u kombiju k Rogli, poznatom skijalištu na kojem nikad nisam bila, za razliku od ostalih 45 slovenskih skijališta, na kojima nikad nisam bila.  U kombiju samo nas sedam, jer su dvije kolegice odustale zbog bolesti.

Žao mi je zbog njih što nisu imale priliku dohvatit uživanciju jučerašnjeg doživljaja, a za one ostale, osim onih koji stvarno nemaju 200 kuna, a kojima je draže tih 200 kuna potrošiti u zarama, mangoima, henesimauricima ili pak birtiji, mi nije žao. O „okusima“ se ne raspravlja, a mi smo baš lijepo okusili što znači čarobni snježni raj.  Elem, nakon tri sata voženje dolazimo do sela Resnik, odakle krećemo, laganim tempom, uspon na Roglu. Prije nego krenem opisivati neopisivo, molim sve koji ne vole snijeg, da mi to nikad ne kažu, jer ću se rasplakati.

Put koji smo prošli, presijecajući nekoliko puta cestu, kojom prema Rogli prolazi stotine auta, je od starta do finiša, pružio ljepotu ljepote. Fotke nisam još vidjela, ali se nadam da će one kompenzirati nedostatak mog pripovjedačkog umijeća.  Kako opisati privilegiju da oduzimaš nevinost snijegu koji se jučer porađao iz oblaka i da spadaš u tom momentu među rijetke koji to rade? Možda bih jednom kiticom kazala tisuću riječi moje emocije: „Kad dođe vrijeme mrit, zakopajte me duboko u snijeg i ja ću sretno spit!“

A prije nego me proglase lošom pjesnikinjom, ja ću rado nastaviti pričati planinarsku priču. Znači, meni osobno još nikad nije bio jednostavniji i lakši uspon. Činilo mi se da sam mogla trčati i uzbrdo. Ne znam jeli to zbog vremena, stanja mog organizma ili posebne mikroklime područja Rogla. Mikroklime na kojoj sam i odrasla, sanjkajući, skijajući s ostalom dječicom po brdašcima razasutim oko kuća. Mislila sam da toga više nema sve dok na silasku nisam ugledala taj prizor koji me vratio u djetinjstvo. I stvarno, desetak dječaka i djevojčica, zaokupljeni snježnim radostima, slobodni od organiziranih škola skijanja, pravila skijaških centara, slobodni od svega, jednostavno žive uživajući svoje djetinjstvo.

Cijelim putem uspon nas je vodio kroz snježne tunele, šumu za sjećanje i okolne vizure koje oduzimaju dah. Oduzimanje daha, bi, kako god se uzme, mogao biti naslov svih mojih doživljaja i priča s uspona na planinu. Cure su se smijale i fotkale, dečki su gledali. Ja ne znam fotkati, pa možda zato ne gubim energiju na praktične aktivnosti, pa je onda dodatno moram ispucati skakanjem u snijeg i ostalim nestašlucima. Uz nestašluke se ozvasmo na Rogli kod istoimenog hotela. I onda još malo nekom laganom stazom do vrha. Otprilike je oko minus šest, prognoza kaže minus devet na Rogli, ali to se ne osjeti, tako da bismo se mogli slobodno skinuti i u kupaće kostimiće. I to samo za Putina.

Ali nismo, jer bi nas proglasili ludima, a mi svi normalni. Kao i svi koji su si mogli priuštiti taj dan uživancije na Rogli, skijanje i sve zimske igračke za djecu i odrasle. Ipak, u moru auta sa slovenskim registracijama, na parkiralištima na vrhu, izbrojili smo nekih pet šest hrvatskih. Nećemo u priču o planinarenju miješati još društveno ekonomsko političke teme, jer, zna se.

Ovaj put, nas sedam, na njihovu žalost, a na radost naših džepova, nije pomoglo ekonomiji Slovenije. Pojeli iz ruksaka, popili par kava, što u hotelu što putem, uštedjeli lovu, smijali se, zafrkavali, blesirali i iznenada skontali da se nalazimo pored kombija koji nas mora vratiti nazad u Zagreb. Vožnja nazad, nakon nekih tri sata laganog uspona, sat i pol silaska, prije toga odmora u Hotelu Rogla za jedne, ili razgledanja „znamenitosti“ skijališta, za druge, je bila prijatno opuštajuća.

Zrinči mi je oduzela misao: „Kako mi se lijepo voziti da bih produžila još.“  Ja bih još dodala: „Do Sofije“

I sad bih završila početkom. Slovenija, da joj se ispeglaju sva brda i planine, je jedna jako jako velika zemlja.

SA