• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Utorkom od 19:00 - 20:00
 
Island 18.-23.06.2017.
Island naslovnica galerija slika
Pk Horizont Vg organizirao je, od 18.-23.06.2017., trekking na Island, otok stvoren vatrom i ledom, gdje je priroda netaknuta, zadivljujuća ... zemlja gejzira i vulkana, geotermalnih izvora i ledenjaka, zelenih rijeka, vodopada ...
Kako nam je bilo možete pogledati fotogaleriju slika OVDJE, a zanimljivu priču možete pročitati OVDJE. Kratki video isjećak s putovanja možete pogledati OVDJE.
 
3. expedicija na Kilimanjaro 5895m
Afrika naslovnica izvještaj
15 članova 3. expedicije na Kilimanjaro 5895m - "krov Afrike" uspješno popelo vrh ... foto galerija slika OVDJE, a priču možete pročitati OVDJE!
 
Bugarska 12.-20.08.2017.
Musala naslovnica
Planinari našeg Kluba i drugih planinarskih Društava popeli vrhove Vihren 2917m i Musala 2925m, foto galeriju slika možete pogledati OVDJE, a zanimljivu priču možete pročitati OVDJE!

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

0746040

12.-20.08.2017. Bugarska

 

Vrhovi Bugarske 2017.
Vihren ( 2914 m) 14. kolovoza 2017. i Musala ( 2925 m) 16. kolovoza 2017.

  Ova turističko planinarska tura planirana je još prošle godine, ali eto, sudbina je htjela da se održi ove godine. Našlo se dovoljno zainteresiranih za balkansku avanturu.  Avanturu koja je, osim  vožnje  po"  luksuznim"autocestama iliti drumovima  i "brzog" prijelaza granica, nudila i planinarsko i turističko upoznavanje Bugarske. Turistički se moglo  upoznati Sofiju, Bansko, Veliko Tarnovo i Plovdiv. Posjetiti  manastir Rila, tračanske grobnice i Dolinu ruža. Bila je to prilika za "upoznavanje drugih kultura,običaja i naroda". Ali bilo je tu vremena i za uobičajene gušte turista kao što su mehane i kavane i kupovina suvenira: proizvoda od ruža, meda i vina. Bila je ovo prilika i za upoznavanje bugarskih skijališta i spa resorta. Resorta koji su  svi redom ocijenjenih  sa 4 zvjezdice po balkanskim kriterijima. No, ono što je mene privuklo na ovaj put  bilo je planinarenje. Bugarske planine treba vidjeti i iskusiti. I već prvi izlet na Vihren  pokazao je da planina  Pirin  ima što ponuditi odvažnim i čvrstim planinarskim gojzericama. Za sve ljubitelje informacija  :Vihren je treći po visini vrh u Bugarskoj, ali najviši vrh planine Pirin. Ovo je podatak i  za sve ljubitelje kvizova, možda se zalomi ovakvo nekakvo pitanje. Nalazi se iznad Banskog, lijepog pitoresknog balkanskog gradića okruženog planinskim vrhovima i brojnim hotelima. Hotelima koji su ambiciozno izgrađeni  prvenstveno zbog skijaša. Naime, Bansko je poznato  bugarsko skijaško odredište. Naravno, bili smo smješteni u hotelu sa četiri zvjezdice sa neuređenim parkiralištem. No, smještaj je nudio  sve ono što je potrebno jednostavnom planinaru za prenoćiti prije i nakon uspona. U hotelu su nas obilježili i bijelim narukvicama tako da smo imali jedinstven prepoznatljiv detalj za šetnju po gradu i planini Pirin. Prvo planinarenje bilo je opisano kao zahtjevno, no ne i nedostižno. Unatoč ovom zahtjevnom ,odaziv na planinarenje bio je skoro maksimalan. Spavati su ostale svega dvije gospođe ,a svi ostali, na vrijeme i s voljom krenuli su put Vihrena. Autobusom smo došli  do parkirališta kraj restorana i kampa na visini od približno 1 900 metara. U kampu u šatorima noćili su strani turisti. Oni su dobili  puno više od četiri zvjezdice.  Prostor sa pitkom vodom, svježe ljetno jutro i u blizini maline, ribizli i šumske jagode. Ovdje je bio start i naravno završetak  našeg planinarenje. Od parkirališta do Hiže Vihren prolazili smo predio pod borovim šumama. Do planinarske Hiže Vihren na 1960 m trebalo nam je oko pola sata. Od Hiže i  započinje označena planinarska staza ,ovdje je započeo naš uspon i pravo planinarenje. Početak staze je relativno blagi, a što smo se više udaljavali od doma, staza postaje strmija i teža. Zapravo, ono što vas čeka je konstantno  penjanje terenom.Brojni su bili posjetitelji toga dana. Mladi, stariji i iskusniji, obitelji s djecom... Dan idealan što se tiče vremena,  ugodno sunčano vrijeme. Nakon prijevoja, odnosno premke, kako nam je objasnio domaći planinar, stiže se pred vrh.Na ovom dijelu lijepo se vidi jezero. Nakon ovoga staza ide uzbrdo po siparu . Potrebno je muški potegnuti ovim zadnjim dijelom staze. I cure su potegnule. Uz minimalne odmore i  jedan prosječan tempo hoda za tri sata se stiže do vrha. No, prolazno vrijeme je nevažno. Važan je onaj osjećaj osobnog uspjeha, osjećaj ispunjenosti, ponosa, zadovoljstva i sreće. Na vrhu se nalazi metalni stup sa bugarskom zastavom, vrh je prostran pa ima mjesta za poduži odmor unatoč hladnijem vremenu, a pogled je na već spomenuto jezero i ostale vrhove. Odmorili smo, izguštali na vrhu, čak i počastili pitom od jabuka i bili smo spremni za povratak. Za povratak je  izabran drugi put. Strmo dolje osiguranim putem. Svakako se tuda lakše spuštati nego penjati. Neuobičajeno, za osiguranje je izabran debeli lanac, no sasvim dovoljno za ono malo pridržavanja koje je potrebno pri silasku ovim terenom. Dovoljno za malo adrenalinskog naboja. Trebalo je  manje od tri sata za silazak  i tako smo za prvi bugarski planinarski izlet zabilježili prijeđenih 10 kilometara, ali zavidnih 954 metara uspona. Zadovoljni su bili svi. I oni koji su došli do vrha, kao  i oni koji su došli do približno 2600 metara visine i imali priliku uživati u pogledu na jezera. Ovo je bio pravi planinarski gušt. Prilika za dobro se oznojiti, umoriti i pri tome uživati. Kako je bilo i najavljeno  "obavili smo teži uspon", onaj drugi je puno lakši. A taj lakši vrh koji nam je ostao  je Musala.Imali smo jedan dan za odmor i prikupljanje snage za uspon na krov Balkana. I tako smo potegnuli autobusom do Borovetsa, još jednog bugarskog skijaškog središte. I u Borovetsu  smo za četiri zvjezdice  dobili sve što je potrebno jednom planinaru. Ali nikako ne mogu ne spomenuti ljubazne konobare. Kod jednog naručite piće, drugi konobar otvori bocu, a treći ljubazno naplati i ode na drugi kraj hotela da  razmijeni novac i vrati kusur. Vrlo produktivno. Za jednu mineralnu čak tri konobara. No, nismo došli radi recenzija bugarskog turizma već planinarenja, a tu smo imali sve što nam treba za naš cilj . A to je blizina gondole koja nam treba za uspon na Musalu. Pogled iz hotela  na gondolu Jastrebec. Za minutu dođete do gondole koja  počinje s vožnjom u 8.30.  No, već smo u 8 stali u red za kupiti  karte . Nestrpljivi smo bili za uspon na najviši vrh Balkana. Gondola nas je iskrcala na visini od 2300 m . Tu prestaju borove šume i ostaje sasvim malo klekovine, pokoji grmić borovnice i sličnog raslinja. Na ovaj izlet odaziv je bio maksimalan. U Borovetzu je ostao samo jedan član naše ekspedicije iz vrlo praktičnog razloga: na Vihrenu su mu se poderale gojzerice. A mi smo bili grupa A i grupa B. Za grupu B predviđena je jednosatna šetnja do planinarske kuće Musala na 2389 m. Kraj kuće je prvo jezero na našem putu, a od tuda počinje i akcija za grupu A. Počinje uspon uz  pravo čudo prirodne arhitekture. Kameni blokovi pokriveni mahovinom, pravo remek djelo nepoznatog autora. Trebale su mu godine da ih tako skladno postavi i usput ostavi mjesta za brojna jezera.  Musala je dio Rile, nacionalnog parka, pa onda nije jednostavno riječima opisati i dočarati te prizore. Taj dan imali smo i  sreću jer se održavala utrka do vrha. Staza, koja je i inače jako  dobro označena, dodatno je označena, odnosno uljepšana bugarskim zastavama tako da smo dobili svečarski ugođaj. Sljedeća stanica na putu do vrha je još jedna  planinarske kuća, popularno zvana  Everest na 2710 m visine. Pored ove kuće ,naravno, jezero.  I to Ledeno jezero.Od ove kuće do vrha treba oko pola sata uspona po kamenom terenu, ali osobno, ništa pretjerano zahtjevno.  Kao i cijeli ovaj put. Tako da je zavidan broj nas stigao do
vrha. Neki su za svoj trud nagrađeni i medaljama koje su dijelili trkačima. Zasluženo.  Musala znači "bliže Alahu" , Bogu. Svevišnji je htio da taj dan bude oblačno, ali to nas nije omelo u našem ponosu i sreći, nije nas omelo u slikanju i dijeljenju sreće s ostalim brojnim ljudima iz cijele Europe koji su se s nama našli na vrhu. I tako su se  i na ovom bugarskom vrhu našle zastave naših planinarskih društava. Na vrhu je smještena  meteorološka postaja,u sklopu koje je ugodna prostorija predviđena za planinare. Prostor   za ugrijati se uz  planinski čaj za 4 kune. Povratak s Musale bio je istim putem.  Grupe su bile različite brzine i po povratku tako da je neke zahvatila kiša, a neke bome i tuča. Na ovim visinama oblaci su brzi, promjena stigne u trenu i isto tako brzo ode. U ovom planinarenju prošli smo 14,4 km,a svladali 718 m visinske razlike na putu. Za sve koji razmišljaju put Vihrena i Musale, toplo ih preporučam. A kada tamo dođu,  na vrhu će ih dočekati naljepnice PK Horizont, odmah do onih ostalih hrvatskih planinarskih društava koji su ovdje bili prije nas. "Malo nas je al nas ima". A nama  ostaju  i jedinstvene fotografije za uspomenu. Ispunili smo i  zadatak za Monikin EU projekt,  slikali se na vrhovima sa zastavom EU, pa nek joj je sa srećom sa projektom. No, najvažnije je da smo u ovom planinarskom dijelu uživali svi. I oni koji su osvojili oba vrha, i oni koji su osvojili samo jedan, ali onaj viši. I oni koji su dobili medalje i oni koji su zakasnili na podjelu.  Vjerujem da su  uživali čak  i oni kojima su se raspale gojzerice kao i drage gospođe koje su došetale od gondole  do prvog  jezera.
                                                             

B.K.