• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

27.04.-05.05.2018. Kuba

 

Ne tako davne 1492. godine, đenoveški dotepenec u Španjolsku imenom Kolumbo naivno je krenuo na put u Kinu bez vodiča. Atlantski vjetrovi i struje  donijeli su ga na otok Guanahani, današnji San Salvador u sklopu Bahama, gdje je čuo priče o "većem kopnu" jugozapadno i tako stigao na Kubu. "Veliko kopno" se na kraju pokazalo kao veliki otok pa je nepokolebljivi Kolumbo mislio da je u Japanu. Otok je opisao kao "najljepšu zemlju koju je ljudsko oko vidjelo".

Za njim su uslijedili španjolski kolonizatori koji su ognjem, mačem i izbjegavanjem cijepljenja protiv ospica brzo desetkovali domorodačko stanovništvo , pa onda radnu snagu nadopunili afričkim robovima i tako stvorili današnju šaroliku populaciju. Kuba je stoljećima bila čvorište trgovine za španjolske posjede u Americi, a bogatila se i uzgojem šećerne trske i duhana, dok su je osiromašivali piratski napadi. Jose Marti je predvodio borbu za neovisnost krajem 19. stoljeća i tako zaradio bar jedan spomenik u svakom gradu, ali su se umiješale Sjedinjene Američke Države i držale pod kontrolom kubanske vlade sve do 1959., kad su dva bradata tipa i samozatajni brat bradatijeg od njih uspostavili današnji "socijalistički" režim.

Do pada većine svjetskih komunističkih režima, polunesvrstana / poluproruska Kuba relativno je prosperirala, a onda je nastupio kolaps izvoza i ekonomije te razdoblje eksperimentiranja zbog kojeg npr. Kuba ima dvije paralelne valute, jednu internu "CUP" i jednu za strance "CUC". Dotrajalog bradatog vođu je zamijenio samozatajni brat i pomalo otvorio zemlju turizmu i privatnoj inicijativi, ali ekonomija je još daleko od blagostanja i hrana se prodaje na “točkice”. Funkcioniraju zdravstvo (iako u malo neobičnim prostorijama) i obrazovanje (s učenicima u preslatkim uniformicama – ne znam bi li se oni složili ili bi preferirali individualni modni izražaj).

Prije približno godinu dana, nakon posjete spomeniku još jednom otkrivaču Amerike Leifu Erikssonu (nema veze s telefonima) na Islandu, PK Horizont VG počeo je aktivno pripremati put na Kubu uz šlagvort "kokteli". Poučeni Kolumbovim zabludama, nismo krenuli bez vodiča. Naš Renato (od sada poznati kao "El Jefe"), koji je opet vrhunski odabrao odredišta i smještaj, napravio je pravu audiciju na kojoj je pobijedila Ivana. Svojim poznavanjem jezika, iskustvom na Kubi i ogromnom energijom bila nam je i pravi vodič i član ekipe za provode. Dobili smo i lokalca "Elvisa", pa nije bilo šanse da pomislimo da smo u Japanu.

Čega zapravo ima na toj Kubi?

Tu su vrlo zanimljivi gradovi koji su najčešće stari petstotinjak godina, sa zgradama koje pokazuju davno bogatstvo, raspad komunizma i pomalo pokušaje obnove.

Tu je nevjerojatni vozni park s američkim cestovnim krstaricama starim šezdeset i više godina, "Ladama" i "Moskvičima" sedamdesetih i osamdesetih, nama nepoznatim kineskim brandovima ovog stoljeća, ponekim Peugeotom ili Audijem, taksijima na pedale te konjskim i volovskim zapregama za sve potrebe.

Tu je predivna priroda gdje palme i banane rastu kao korov, s endemskim krokodilima, najmanjim kolibrićima, iguanama i svijetom tišine koraljnih grebena prepunih šarenih ribica i malo većih riba (barakude se nisu eksponirale).

Tu je hrana koja je začinjena drukčije, ali vrlo ukusno: prije svega puno svježeg tropskog voća, mesa i plodova mora s naglaskom na jastoge.

Tu su najpoznatiji proizvodi: cigare (masovno prisutne među stanovništvom na ulicama) i rum (bijeli, smeđi, "barrique", aromatizirani i na sto načina).

Tu su kurioziteti poput pijetla koji te probudi usred grada, autoputa s po četiri trake u svakom smjeru na kojem su najčešća vozila zaprežna kola, vrlo slikovitih uličnih električnih instalacija, prvomajske parade bez graha ali s obiljem pečenih pajceka koje rukom trgaju na uličnim štandovima, partijskih plakata s Castrovim mudrostima umjesto reklamnih panoa...

Tu su kokteli: Daiquiri, Pina Colada, Mojito, Cuba Libre, ali i kubansko pivo pristojne kvalitete.

Ali, prije svega, tu su nasmijani ljudi koji sveprisutnom glazbom i plesom kontriraju otužnoj marksističko-lenjinističkoj svakodnevnici, pa nije teško dati im koji "CUC" za napojnicu.

Kako smo došli tamo?

Ogromnim Boeingom Air Francea u kojem je vladala nevjerojatno ležerna atmosfera i dijelilo se crno vino cijelim putem, da bi na kraju bilo malo napetosti jer je pilot zbog kvara rasvjete na aerodromu slijetao u priličnom mraku (i zaradio pljesak).

Gdje smo sve bili?

Glavni grad Havana, s najviše starog bogatstva ali i najviše vidljivog raspadanja. "Higlights" su bili luda vožnja prastarim kabrioletima (ajm Raul end dis is maj Chevvy '52), glazbeno-scenski show "Tropicana" u cabaretu Hotela Nacional de Cuba, neizbježna posjeta tvornici cigara i Hemingwayevom imanju, te restoran "Jibaro" odmah preko puta našeg smještaja, popularno zvani "Garaža" sa super simpatičnim osobljem, odličnom hranom i koktelima, te najhladnijim pivom.

Dolina Vinales u kojoj raste najbolji duhan na svijetu, odmah do neobičnih krševitih planina na kojima palme rastu kao kod nas klekovina, a skrivaju "Indijansku špilju" i "Mural pretpovijesti".

Zaljev svinja, čiji prilaz čuva farma "cocodrila", a obuhvaća plaže s koraljnim grebenima, muzej čuvenog odbacivanja američke invazije i poneki usputni bunker, te usku cestu po kojoj naš vozač autobusa vozi slalom da izbjegne gaženje brojnih rakova koji pretrčavaju između šume i plaže radi čiste pohote.

Cienfuegos, najmlađi veliki grad na otoku (osnovali su ga početkom 18. stoljeća Francuzi iz Louisiane) s najljepše očuvanim kolonijalnim zgradama, Yacht Clubom i bizarnom vilom koja imitira Alhambru.

Trinidad, jedan od najstarijih gradova na otoku, danas prepun glazbe i provoda.

Otok iguana s pješčanim plažama idealnim za brčkanje i skupljanje školjaka, uz obližnji koraljni greben. Šifra: sjedi pod palmu i uživaj!

"Dolina šećera" s obilaskom stare šećerane (jedne od sedamdesetak) i 45-metarskog tornja s kojeg su nekad nadzirali robove, a danas je savršen vidikovac.

Luda cesta kroz planine s nevjerojatnom vegetacijom koja nas je odvela od Trinidada do Santa Clare.

Santa Clara, grad u unutrašnjosti koji je danas posvećen spomenu na najvažniju pobjedu revolucije (nakon koje je diktator Batista pobjegao s Kube) koju je izvojevao El Comandante, čiji su posmrtni ostaci iz Bolivije nakon dugog natezanja preneseni u monumentalni mauzolej. Che Guevara - heroj ili zločinac?

Što smo kupovali?

Rum. Cigare. Udaraljke. Bižuteriju (popularne "brabonjke"). Poneku haljinu, majicu, košulju ili panama-šešir. Kolibriće (drvene, ukrasne)... i kojekakve druge sitnice. Čini mi se da nitko nije kupio često nuđenu karakterističnu zelenu kapu najbradatijeg El Comandante en Jefe-a.

Kako smo se vratili natrag?

Štrajk Air Francea donio nam je zamjenski Jumbo Jet koji je vjerojatno vršnjak naših očekivanih F-16. Poletio i sletio, a ostalo nije bilo za pohvalu.

Kako smo se osjećali ponovo doma?

"Jet Lag" je neke umrtvio a neke učinio hiperaktivnima. Nekima su sinusi patili zbog prekomjerne klimatizacije. Neki su odmah drugo jutro krenuli na Klek. Ali svima je Kuba ostala jedan fantastičan doživljaj i nezaboravno iskustvo.

(Nataša i) Sven