• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

14.10.2018. Stol 2236m

Poziv na najviši vrh Karavanki, Stol, 2236 m, (njemački Hochstuhl) te k tome još i dobra vremenska prognoza, napunili su 2 kombija. A grupa od 19 planinara, kombinacija Horizontovih i Napretkovih članova predvođenih predsjednicima uvijek garantira dobru zabavu. Srećom išli smo kombijima jer da smo išli autobusom vjerojatno bismo se penjali od Završniškog jezera. I vjerojatno ispustili dušu. Ovako smo se dobrom makadamskom cesto vrlo brzo uspeli do Valvasorjevog doma (1181 m). Istina jedan je kombi malo štucao na usponu usprkos iskusnom vozaču, ali vjerojatno se radilo o prekomjernoj težini planinarskih ruksaka. Jer tko nosi ne prosi. Strm uspon ali odlična staza, malo hladovine, malo više jesenskog sunca, miris crnogorice i suhog lišća, uživanje u bojama jeseni i eto brzo prođe tih 2 i pol sata uspona. Naravno bilo je nas nekoliko koji smo malo kaskali za grupom, ali neeee, ni slučajno to nije bilo zato što nam je bilo teško. Mi smo samo povremeno pokušavali doći do daha. Pa smo onda svako malo zastali, pa onda usput vadili fotiće, pa se onda predah oduži…

I onda konačno pogled s vrha ! Austrija i Bledsko jezero k'o na dlanu, Triglav koji se povremeno skrivao u oblacima. Zbilja se isplatio ispustiti koju litru znoja zbog ovoga. Nije čudno da je prvi uspon na ovaj vrh zabilježen još 1794. godine. Bilo je i onda znatiželjnika, ili možda dokoličara, koji su željeli uživati u pogledu.

A na vrhu skoro pa gužva: Slovenci s djecom, stranci, psi... I naravno žutokljune galice, simpatične crne ptice (iz obitelji vrana) koje bez imalo straha iz neposredne blizine vrebaju zalogaje.

Vjetrić na vrhu nas je fino ohladio, nakon nekog vremena već i previše pa smo produžili do Prešernove koče (2174 m). Nije radila, ali isplatilo se zbog pogleda. I onda povratak istim putem.

Rekli su nam da kuhinja u Valvasorjevom domu radi do 17 sati pa smo hitro jurili dolje uz misli kako ćemo se nagraditi finom klopom u Naj planinskoj koči 2018. Zašto je Naj nismo shvatili. Samo mogu reći da se nismo baš najeli. No to nam ipak nije pokvarilo ocjenu izleta – čista petica !

ŽG