Četvrtak 12 Pro 2019

 16./17.06.2012. Turska gora 2251m

 

   Na temelju upisanih željenih i idealnih karakteristika osvajača Turske gore Renatov posebni računalni program izbacio je slijedeća imena:Ana, Damir, Danijel, Igor, Jelena, Ljiljana, Marko, Renato i Šajba. Iako se na prvu čini kao da nije dobar omjer  muških i ženskih snaga (6 muškaraca i 3 žene), računalo zna, a praksa je dokazala tko je jači spol i da svaka žena vrijedi  dva muškarca. I to je to, dream team „Turska gora“ u subotu u ranim jutarnjim satima zaputio se prema Logarskoj dolini. Zbog poštivanja svih ograničenja brzine na cestama da ne bismo podebljali slovenski državni proračun naše putovanje je trajalo 4 sata s pauzom za kavu u Laškom, u pizzeriji Špica, koja je nekima u trenutcima slabosti u nedjelju, dok smo vrludali vrletima Kamniško-savinjskih Alpi bila motiv da se ne predaju. Na ulazu u Logarsku dolinu ipak pridonosimo slovenskom proračunu jer, budući da je sezona, ulazak moramo platiti 8 eura(cijeli kombi).

   Za početak-zagrijavanje mišića. Lagana šetnja do Orlovog gnijezda, slikavanje uz slap Rinka  i uživanje u svježini koja se oko njega širi. Nakon što smo se zagrijali povratak do kombija, presvlačenje i u punoj ratnoj spremi žustro prema Domu na Okrešlju ili Frischaufovom domu. Strmo uzbrdo,po najvećem zvizdanu,pod opterećenjem velikih ruksaka, dream team se pokazao u svom punom sjaju i uz dvije kratke pauze za osvježavanje na potoku (da baš ne kolabiramo već prvi dan) stigli smo do Doma u rekordnom vremenu. Čovjek bi pomislio da nam se negdje jako žurilo ili da smo nečim bili gonjeni.

   A kod Doma-uživancija. Ispijanje kavice ili pivice (kako kome drago), sunčanje, ćaskanje. Ipak, kretati se mora. Nakon okrjepe krećemo u izvidnicu sutrašnje rute. Sunce prži nemilice, a mi se korak po korak upoznajemo sa stazom kojom sutra krećemo u pohod na vrh.

   Dan završavamo u ugodnom druženju ispred doma, okruženi  mladim slovenskim penjačima koji su pristizali u sve većem broju kako se dan bližio kraju.Ssudeći po rastrganim hlačama,neki su se izgleda jako dobro upoznali s okolnim stijenama, a mi s njihovim donjim  rubljem. Dečki iz našeg tima koji su se odlučili na kartanje brzo su spoznali da se nije pametno igrat s ženskim dijelom tima jer ih je Ljilja ne pobijedila ,nego devastirala.

   Nikako ne smijem zaboraviti spomenuti gulaš u Domu koji bi Šajba svakako svima preporučio. Cijena prava sitnica-7 eura, a bio bi zaista sjajan kad bi mu se dodalo još povrća i mesa, ja ga probala nisam, al gulaš je bio prava zvijezda našeg izleta.

   I konačno nedjelja. Rano jutro, 6 i pol krećemo prema vrhu, a sunce već prži li ga, prži. Krenuli smo dobrim tempom i prije nego smo stigli postići radnu temperaturu muški dio tima je počeo gunđati, kvocati, „grintati“, uzdisati, puhati, ronzati, jecati, zapomagati...što možeš očekivat kad ideš s muškima u planinu! Ipak,nitko ne obraća pozornost na njih nego šibamo prema hladu koji se nalazi  na ulasku u Turski žleb i udaljen je od nas kojih 2, 2 i pol sata. Naravno stižemo do tog hlada u daleko kraćem vremenu. Eto, kad imaš jake motive ništa nije nemoguće. A, u hladu-hladno! Onako oznojni  brzo se oblačimo, a odmah stavljamo i svu opremu na sebe(kacigu, pojas, set za samoosiguravanje) jer kreće uspon po feratama. Odmah na početku, kukanje i zapomaganje iz muškog klana, al to je bilo više radi folklora. Nakon što su pridobili svu potrebnu pažnju ženskog klana svi hrabro i uigrano idemo po sajlama i klinovima, a dečki pokazuju da su oni ipak veliki dečki koji su odradili vojne rokove u JNA, da nisu mimozice ovog doba.

   Po ferati idemo spretno i brzo, bez problema, a prava zabava nastupa prelaskom na sipar na vrhu Turskog žleba. Nagib pitaj Boga koliki, meni se čini 80%, al ako i nije toliki, u svakom slučaju jako je strmo. Idemo četveronoške, a kroz glavu stalno prolaze stihovi „...korak naprijed, nazad dva...“ jer uspon doslovce tako i izgleda. Posebo zabavno postaje kad pokreneš kamen koji onda pokrene još lavinu kamenja. Zabavno je naime onom ispod tebe koji se onda trudi da ne postane veliki kamen u toj lavini i ubrzani postupkom dođe do točke odakle je uspon počeo.Nakon što smo svi uspješno prošli preko sipar nastavljamo lagano još 20-tak minuta do vrha.iIonda tananana-evo nas na vrhu. Pucaju prekrasni pogledi,ponosno zaključujemo da su ovi osjećaji, ovi pogledi bili vrijedni truda. Na vrhu-guštamo! Jedemo, pijemo, fotkamo se, sunčamo, zezamo se, smijemo ! A onda, pokret-slijedi silazak! Mislimo: „dobro sad ćemo se tu malo spustit i u Domu smo“ no svakim korakom sve više  spoznajemo da smo u zabludi i da slijedi duži dio puta. Silazak-dosta strm,a onda odjednom uspon, također dosta strm , al to nije sve, taj uspon je beskonačan. Muškarci su se opet iskazali u svom omiljenom sportu-gunđanju, sad mi je jasno zašto su ih žene pustile da izbivaju cijeli vikend J Sunce nam nije baš saveznik, često i sa čežnjom  bismo se sjetili svježine koja se širila oko slapa Rinka, a u mislimama nam je često i ona pizzerija! ipak, koliko god strmo bilo, takvi su nas prekrasni krajolici okruživali da je to bila prava uživancija. Kad su se već skoro počeili oriti stihovi:“Ima li kraja?....“ ugledasmo ravnu travnatu stazicu koja nas je dovela do Doma na Kamniškom sedlu. Prilika za odmor i to malo duži. Naš dream team uglavnom uživa u sjeni, a ja usamljena  guštam u palačinkama s nutelloma na suncu i kao takva brzo postajem meta slovenskih udvarača. Zbog poštivanja plana izleta moja romantika završava i prije no što je počela. Ostajem usidjelica do daljnega J!  U laganom ritmu, šaleći se i uživajući u impozantnim vrhovima koji su nas okruživali nakon kakvih sat vremena stigosmo do Frischaufovog doma, tamo preslagujemo ruksake, za promjenu još malo ćaskamo i krećemo prema Logarskoj dolini. Silazak je bio brz. U dobrom raspoloženju, razdragani, raspjevani krećemo prema Zagrebu, sa zadržavanjem u već spomenutoj pizzeriji. Bio je ovo još jedan sjajan izlet. Osvojili smo Tursku goru (2251m), a taj uspon zaista nije šala. Guštali smo, družili se, smijali se! Renatov specijalni računalni program je bio u pravu, bolju ekipu nije mogao složiti, ovo je bio pravi dream team.

 
Jelena Bošković
 

Događanja u Klubu

FILMSKE VEČERI I PREDAVANJA
01. srpnja 2013. s početkom u 20 sati
Projekcija slika i filma s ture po Crnoj Gori 21.-25.06.2013.
Predavač: Renato Milovski

NAJAVE EXPEDICIJA i PUTOVANJA ...

PUTOVANJE NA VRH  ...
Crna Gora: NP Durmitor - Bobotov kuk 2523m
21. - 25. lipnja 2013.                                      više ...
.
EXPEDICIJA:
1. Expedicija na Kilimanjaro 5895m
12. - 23. srpnja 2013.                                        više ...
.
PUTOVANJE NA VRH ...
Irska: Corran Tuathail 1041m
11. - 19. srpnja 2014.                                      više ...
.
EXPEDICIJA:
2. Expedicija na Kilimanjaro 5895m
11. - 24. srpnja 2014.                                      više ...
.
PUTOVANJE NA VRH ...
Makedonija: Golem Korab 2764m, Pelister 2601m
Grčka: Olimp - Mitikas 2918m
08. - 17. kolovoza 2014.                                    više ...
.
EXPEDICIJA:
Everest Base Camp trekking
Nepal
2015.                                                                     više ...

Iz arhiva Kluba

11.05.2013.
Održan tečaj na Okiću: "Vie Ferrate", slike s tečaja možete pogledati OVDJE, a kratki film OVDJE!
25.11.2012.
Povodom Dana Kluba izdali smo godišnjak o radu Kluba! Godišnjak u pdf-u možete preuzeti OVDJE! (13,7Mb/160 str.)
12. 11. 2012.
Održano predavanje o planinarskoj opremi Prezentaciju u PowerPoint-u možete pogledati OVDJE!
21.05.2012.
Održano predavanje "Planinarenje i zdravlje"
Prezentaciju s predavanja pogledate OVDJE!
16.04.2012.
Održano predavanje: "Estetika fotografije"
Prezentaciju s predavanja pogledajte OVDJE!
07.01.2012.
Završio tečaj: "Zimska škola planinarenja"
Izvještaj s tečaja možete pročitati OVDJE!
Tečaj u slici:  OVDJE