Četvrtak 12 Pro 2019
Priča s Grossglocknera 3798m
 

Petak, 7.rujna 2012.,prognoza za vikend-savršena, dobro raspoložena ekipica horizontovaca i napredkovaca spremna je za osvajanje 3798 metara visokog Grossglocknera, najvišeg vrha Austrije. Kako to već obično s nama biva, najduži dio našeg uspona svakako je izlazak iz Zagreba,pa ni ovaj put to nije bila iznimka.Kako običaji nalažu netko je morao zaboraviti nešto,ovaj put u pitanju su bile dvije „sitnice“:gojzerice i jakna pa smo iz Zagreba umjesto u 8 krenuli u 8 i 45. Brzo prolazimo granicu, s dva stajanja prolazimo i Sloveniju, kroz tunel Karavanke ulazimo u Austriju i dolazimo do Lienza, gdje radimo malu pauzu,jedemo, razočaravamo se ponudom ili cijenama u lokalnim dućanima športske opreme i krećemo dalje lokalnom cestom do mjesta Kals am Grossglockner odnosno do parkirališta kod planinarske kuće Luckerhaus,smještene na 1918 m/nv. Već su nas na toj cesti Austrijanci počeli guliti,korištenje te ceste kojom smo svladali naših prvih 1300 metara nadmorske visine do dugo sanjanog Grossglocknera platili smo 9 eura,cestarinu naplaćuje gospodin zakrvavljenih očiju (valjda zbog alergije na vodu),koji blagajnu, zaostalu iz 80-tih godina prošlog stoljeća drži na cesti, ispred svoje kućice. Oko 15 sati dolazimo na početnu točku uspona, već prije spomenuto parkiralište,slijedi presvlačenje i najteži dio-stavljanje ruksaka na leđa. Nije bilo onog tko se nije požalio da mu je ruksak težak, a kako  bi i mogli bit lagani kada je u njima kompletna oprema za zimski uspon, jer ništa nismo prepustili slučaju. Izbora nemamo, pa sa svim teretom na leđima i osmijesima na licima-krećemo. Ekipa u sastavu:Ana,Jelena,Ljiljana,Boris,Damir,Edo,Franko,Mario,Miloš,Renato i Šajba hrabro grabi prema Studlehutte-u,planinarskom domu na 2801m.Dan je izmišljen, sunce i nebo bez ijednog oblačka,uživamo u čarobnim Alpama,sve je tu kao na fotografiji:livade,krave,potočići,planine,čak i svisci. Dosta je vruće! Teret na leđima i uzbrdica kojoj se ne nadzire kraja ipak nas podsjećaju da nismo u šetnjici, nego na jednom ozbiljnom planinarskom usponu. Znoj se slijevao niz mene,majica mi je već davno bila skroz mokra i baš u trenutku kad sam počela razmišljat u kakvoj će mi komi leđa biti u ponedjeljak dolazimo do planinarske kuće Luckner Hutte na 2241m. Vrijeme je za pauzu! Ali,to nije sve-vrijeme je za najbolju investiciju života! Žičara, za samo 4 eura po ruksaku,vozi ruksake na do Studlehutte-a! 4 eura nikad nisu vrijedili više! Čudim se da ovu uslugu gulikože nisu više zaračunali, al platila bih im i duplo,jer penjat se bez tereta je zaista neprocjenjivo, a za sve ostalo tu su euri! Odmah dižem ruku visoko,jako visoko u zrak i glasam za taj prijedlog. Ubrzo je puno ruku bilo u zraku i na kraju svih 11 preteških ruksaka bilo je u žičari, a mi smo veseli, bez tereta na leđima,krenuli u laganu šetnjicu do 2801m. Ja sam konačno dobila 2 dana godišnjeg i uživam u njima punim plućima. Nije mi neugodno što mi ruksak nosi netko drugi, uživam u okolišu, prekrasnim granitnim stijenama oko nas, potocima koji žubore, slapićima i naravno,svako malo bacam pogled prema razlogu našeg dolaska ovdje, prema Grossglockneru, koji što je bliži, sve je neodoljiviji. Vječito zadnja, nekoliko metara uvijek iza gotovo svih, ne žurim prema Domu, uživam u pogledima, u šumovima, fotografirama, pokušavam što više momenata spremiti u moj fotoaparata, pa da u nekim danima kada bude ružno vrijeme ili kad posao stisne,ja jednim klikom miša pobjegnem  do Alpi i Grossglocknera! Nije prošlo dugo i evo nas na 2801 m, u Studlehutte-u. Dom za 10, prekrasno sređen, vrlo moderan i čist, ponuda hrane i pića-da ti mozak stane,sve jako fino i ukusno, a cijene-ma prava sitnica. 2 Cole i jedan čaj samo 9 eura-savršen recept da bankrotiraš dok si rekao Grossglockner! Nismo dugo ružili, nego rano na spavanac, sutra nas čeka naporan dan. Izgleda da nadmorska visina ima veze sa hrkanjem jer su naši hrkači bili puno tiši nego inače. Subota rano ustajanje,za one snalažljivije besplatan i jako,jako ukusan doručak i u 6.30 pozdravljamo se s Frankom, koji ostaje uživati u i oko Studlhutte-a i krećemo do Erzherzog-Johann Hutte-a iliti Orlovog gnijezda,smještenog na  3454 m. Ruksaci su sada daleko lakši jer smo zimsku opremu povješali po sebi, a dio stvari ostavili u Domu,pa lagano s noge na nogu, da ne izazovemo visinsku bolest krećemo u visine. Dan se rađa i s oduševljenjem zaključujemo da sreća prati hrabre i i da se prognoza,koju već tako dugo pratimo,ostvaruje. Uživamo  u izlaženju sunca i sve ljepšim i ljepšim pogledima na Grossglockner, u čarobnom pejzažu izrađenom od granita i kvarca i bezbrojnim vrhovima koji  nas okružuju, pa nagađamo i pogađamo koji je ono tamo vrh, a koji je ono tamo. ...I baš nam ide nekako lagano-i pogađanje i savladavanje nadmorske visine. Svako malo čuješ podatak s gps-a i ne možeš vjerovat da si već tako visoko, da smo prešli 3000 m. Većina od nas nikad nije bila tako visoko! I došli smo do ledenjaka, poprilično se istopio, al dočekao nas je, ne da se suncu koje već nemilice prži. Navlačimo dereze,ne damo se ni mi ledenjaku, neće nas zaustavit i idemo, preskačemo i neke pukotine i dolazi vrijeme za feratu. Na početku jedan malo zeznutiji element kojeg lako svladavamo  i do  Doma na 3454m preostaje još jako malo, ali ferata je mjesto na kojem se suočavamo s najlošijom činjenicom tog vikenda, a to je da je lijepo vrijeme izmamilo mnoge planinare, ali nažalost i još brojnije turiste u osvajanje najvišeg vrha Austrije. Počinju gužve,zapetljancije, guranja i svi ti nelijepi detalji ovog uspona!Al,ništa nam neće ovaj vikend pokvarit! Horizonti su sve čudesniji i čudesniji, granitni okoliš fascinantan, vrhovi  pod nama beskonačni, a nad nama-Grossglockner i dalje izaziva! U roku od 2 sata i 50 minuta, bez ikave žurbe, nimalo umorni i bez i najmanjih znakova visinske bolesti dolazimo do Orlovog gnijezda. Dom nije tako lijep kao onaj 600 metara niže, a s obzirom da je više,prigodno i cijene su još više. Vrijeme je za odmor i najpametniju odluku vikenda, odmah idemo na vrh. Odmorni smo,vrijeme je fantastično,brzo ćemo mi to obavit! To se ipak pokazalo potpuno krivom pretpostavkom.Pozdravljamo se sa Šajbom,koji ostaje u Domu, navezujemo se u dva naveza i krećemo. U početku sve ide jako dobro, užitak na kub! Kad smo došli pod stijenu situacija se promijenila. Nezamisliva gužva,nitko nikoga ne uvažava, guranje u svim smjerovima! Što smo više napredovali prema vrhu kaos je bivao veći i kulminirao negdje tamo na prijelazu s Kleinglocknera na Grossglockner. Na tom mjestu odustaju i naši Boro i Damir, jednostavno taj psihički napor izmori više od fizičkog. Ipak se sav taj nered odvija na visini preko 3700 i jedan krivi korak može biti fatalan. Austrijski bezobrazluk tu je nadvisio svih 3798 m! Dok su se „Balkanci“dakle mi,Bosanci,Srbi,Slovenci,Rumunji,pristojno mimoilazili, puštajući jedni druge i bili strpljivi, Austrijanci su bez pardona presjecali tuđe naveze, gurali se, skidali tuđa osiguranja ,zapetljavali užad i sl. Moj dalmatinski temperament zasjao je u punom sjaju, čime se naravno previše ne ponosim, al dočekat ću ja njih još i na moru..... U žaru psovki,evo me na vrhu! Dan nije mogao biti ljepši, sunce sja,vjetra nema,pogled veličanstven, čokolada nikad slađa! Isplatilo se čekat ovaj trenutak godinu dana! Guštamo! I još malo guštamo! Fotkamo, al već unaprijed znamo, na fotografiji to neće biti isto! Vrijeme je brzo proletjelo, moramo napustit Grossglockner, vrijeme je za povratak! Detalji s povratka nisu ništa bolji. Samo, već smo naučili lekciju od Austrijanaca i sada pazimo samo na svoj navez.Silazak je dugo trajao, gužva je bila još i veća,koncentracija je padala , a i umor je učinio svoje. Na sreću, sve je dobro prošlo i eto nakon sedam i pol sati vratili smo se Šajbi,koji je čekajući nas ostavio pozamašnu svotu novaca na šanku, pivo se na ovim visinama cijeni više od suhog  zlata.  Sretni,zadovoljni i umorni rano odlazimo na počinak, a i ne damo gulikožama naše eure, nazdravit ćemo našem uspjehu u Sloveniji ili Hrvatskoj!

I nedjelja se budi suncem okupana,a mi započinjemo naš spust. Ide to, brzo i spretno,pa ipak se radi o osvajačima Grossglocknera! Upijamo zrak, zrake sunca, nezaboravne poglede i taj čudesan,granitno-zeleni pejzaž. I još puno,puno fotografija sam napravila u želji da ponesem sa sobom ta jezera i ledenjak, sve te stijene i lance planina, a najljepše fotografije ipak su one koje neće moći vidjeti nitko osim nas,koji smo tamo bili i koje nam se otvore u očima  uvijek kad poželimo pobjeć iz stvarnosti.Baš sam sretna što sam bogatija za još jedno utočiste za bijeg iz stvarnosti! Na Studlhutte-u nas čeka naš Franko, koji je jučerašnji dan maksimalno iskoristio za uživanje u Alpama.Vrijeme je za pakiranje ruksaka.Zaboravila sam kako ruksak može biti težak, ali nisam zaboravila da 4 eura donose spas! Žičara donosi spas i užitak spuštanja u dolini bez opterećenja! Ipak na Luckner Hutte-u smo trebali preuzeti svoje ruksake  i ponijeti ih do 1 sat udaljenog kombija! Raspitivala sam se za mazge,taksije i slična prijevozna sredstva, al ipak smo morali pokazat da naša leđa to mogu iznijet.Ma znamo mi da mogu, al ako nam može bit lakše, a što nam ne bi bilo! I eto, alpska avantura je iza nas,vrijeme je za presvlačenje i pravac  Zagreb, naravno uz tradicionalnu pizzu u Sloveniji! Kako nam je bilo? Bilo nam je divno, zabavno, nezaboravno, naučili smo mnogo novih životnih lekcija, uživali smo u pogledima i pejzažima u kojima ne mogu uživati obični smrtnici  i guštali smo, baš smo guštali, potrošili smo puno novaca, ali kvragu, jel bi imalo smisla danas ići na posao kad novce ne bismo trošili na ovakve gušte... Osvojili smo Grossglockner,3798 metara visok alpski vrh, najviši vrh Austrije,jel nam bilo teško? Neeeeeee,teški su bili samo ruksaci....

 
Jelena Bošković
 

Događanja u Klubu

FILMSKE VEČERI I PREDAVANJA
01. srpnja 2013. s početkom u 20 sati
Projekcija slika i filma s ture po Crnoj Gori 21.-25.06.2013.
Predavač: Renato Milovski

NAJAVE EXPEDICIJA i PUTOVANJA ...

PUTOVANJE NA VRH  ...
Crna Gora: NP Durmitor - Bobotov kuk 2523m
21. - 25. lipnja 2013.                                      više ...
.
EXPEDICIJA:
1. Expedicija na Kilimanjaro 5895m
12. - 23. srpnja 2013.                                        više ...
.
PUTOVANJE NA VRH ...
Irska: Corran Tuathail 1041m
11. - 19. srpnja 2014.                                      više ...
.
EXPEDICIJA:
2. Expedicija na Kilimanjaro 5895m
11. - 24. srpnja 2014.                                      više ...
.
PUTOVANJE NA VRH ...
Makedonija: Golem Korab 2764m, Pelister 2601m
Grčka: Olimp - Mitikas 2918m
08. - 17. kolovoza 2014.                                    više ...
.
EXPEDICIJA:
Everest Base Camp trekking
Nepal
2015.                                                                     više ...

Iz arhiva Kluba

11.05.2013.
Održan tečaj na Okiću: "Vie Ferrate", slike s tečaja možete pogledati OVDJE, a kratki film OVDJE!
25.11.2012.
Povodom Dana Kluba izdali smo godišnjak o radu Kluba! Godišnjak u pdf-u možete preuzeti OVDJE! (13,7Mb/160 str.)
12. 11. 2012.
Održano predavanje o planinarskoj opremi Prezentaciju u PowerPoint-u možete pogledati OVDJE!
21.05.2012.
Održano predavanje "Planinarenje i zdravlje"
Prezentaciju s predavanja pogledate OVDJE!
16.04.2012.
Održano predavanje: "Estetika fotografije"
Prezentaciju s predavanja pogledajte OVDJE!
07.01.2012.
Završio tečaj: "Zimska škola planinarenja"
Izvještaj s tečaja možete pročitati OVDJE!
Tečaj u slici:  OVDJE