• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Svaki utorkak
od 19:00 - 20:00
 
02.07.2019. sastanak putnika za Kilimanjaro s početkom u 19:30 sati ...
 
16.07.2019. sastanak putnika za Grčku s početkom u 19:15 sati ...
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1068177

Priča s Kamačnika

Priča sa izleta u kanjon Kamačnik.

Ljepote kanjona Kamačnik se stalno prepričavaju. Nema planinara i izletnika kojega nije ovaj kanjon očarao.

S obzirom da nije zahtjevan put do izvora, bila je to lijepa prilika da se roditelji i djeca provedu jedan dan u prirodi i da se druže. Na izletu se skupilo 16 planinara od kojih je bilo 6 malih planinara.

Do Vrbovskog smo došli sa kombijem i dva auta za otprilike jedan sat od Zagreba. Vozila smo ostavili na željezničkom kolodvoru gdje su se odmah mali planinari iskušali svoje sposobnosti pentranja po nakupinama kamenja. Kako nismo stajali po putu za kavicu, uzeli smo 20 minuta pauze u ugostiteljskom objektu na početku naše staze. Pijući kavicu i slušajući slap na mjestu gdje se Kamačnik ulijeva u rijeku Dobru, polako smo se pripremali za našu turu prema izvoru Kamačnik. Mali su bili nestrpljivi, ali i veliki iako mi se činilo da su veliki bili nestrpljivi da se vratimo na pastrve koji su svi hvalili i preporučivali.

Nakon kraćeg upoznavanja sa poučnom staze, na kratko smo zastali kod ostataka mlina gdje sam malim planinarima podijelio jedan tajni zadatak. Kako staza ide u Kamačnik i preko mostića, nisam bio siguran dali će mame bez problema savladati strah prelaska preko mostova. Tajni zadatak je bio da moji mali pomagači daju ruke mamama kada dođemo do mosta kako bi ih ohrabrili. A bio je tajni jer mame to nisu smjele saznati. Iako pomalo sumnjam da su nas od prve skužili kaj petljamo.

Nakon nešto više od sat vremena hodajući po stazi koja je obilovala prekrasnim prizorima prirodne ljepote koja se već tako rijetko vidi, došli smo i do izvora. Tu je uslijedila podjela nagrada čarobnih lizalica pomagačima koji su u uspješno i sigurno doveli mame do izvora koje su bile vesele i ponosne na svoje male planinare.

Slikali smo se u sto poza, a bilo je tu još čokoladica od planinarke Nade iz Velike Gorice.

Na povratku smo se slikali na mostovima i na kraće zaustavili na „našoj“ plaži, mjestu gdje smo se mogli spustiti do samog Kamačnika i gdje smo uživali, svatko na svoj način. Mali planinari su bacali kamenčiće u rijeku, mame gledale igru djece i opušteno pričale o svemu bitnom za njihove planinare.

Po povratku na početak staze, svi smo se bacili na klopu.Štrudla od borovnica i pastrve su bile predmet želja. Bilo je dovoljno vrijeme za uživanje u svemu pa i u igri mladih planinara koje je najviše privukla stijena pored restorana. Svi su bili na njoj, a budno oko mlade planinarke Marije ( i mama) je pazilo na njihovo pentranje.

Sve u svemu, jedan lijepi izlet za sve sudionike. Na kraju smo ipak morali krenuti prema Zagrebu i Velikoj Gorici, a glavno pitanje je bilo: Kamo idemo slijedeći puta?