• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Svaki utorkak
od 19:00 - 20:00
 
11.05.2019. sastanak putnika za Peru s početkom u 19:00 sati ...
 
02.07.2019. sastanak putnika za Kilimanjaro s početkom u 19:30 sati ...
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1039109

26.02.2012. održan izlet na Bjelolasicu - Kula 1543m, priča Ane Krois

 

 Izlet na Bjelolasicu – vrh Kula 1534 m, 26. veljače 2012.

     Na početku odmah podaci o tome da smo se u oko 7 sati penjali, odnosno, prehodali oko 20 km. Možda to nekima nije puno, ali... Sve je bilo bijelo oko nas.
      Renato nas je odmah na početku upozorio da na Bjelolasici vlada mikroklima. Ona koja u kratko vrijeme promijeni nekoliko prognoza. Te malo kiše, te malo sunca, te malo snijega. Mi smo upali na onaj dio u snijegu. 
     Iz Zagreba nas je ispratila kiša, ali i dočekala u Gorskom kotaru. Pokisli smo gledali kako se slijeva niz stakla. Ali – u Begovom Razdolju (1 078m), ni traga kiši, ali nije bilo niti puno snijega.
     Ipak, zbog neočišćene ceste, za zagrijavanje smo pješačili oko 5 km do početka uspona. Da smo išli busom, možda ne bi ni vidjeli tablu s upozorenjem da ulazimo u medvjeđe područje. Dobro da sada spavaju – valjda!
     Počeli smo se penjati s olakšanjem, jer smo ravnu cestu napokon ostavili iza sebe. Kako smo se penjali sve više, tako je i debljina snježnog pokrivača rasla. Počela je padati solika, koja se koji tren kasnije pretvorila u snijeg. 
     Na početku je uspon bio blag, a kasnije sve strmiji i nemilosrdniji. Mislim da to nije preteška riječ. Prilično se teško penjati kroz sve dublji snijeg i proklizavati pri svakom koraku, a staza ti nije pod nogama, nego pred nosom! 
     Osim nas bilo je tu i nekoliko drugih planinara. Kloegijalno su nas gurnuli u stranu i doslovno protrčali pored nas. Ipak, nisu došli do vrha puno prije nas! Mi smo bili uporni. Zanimljivo, iako smo različite kondicije, i planinari Horizonta i Napretka, nismo se morali dugo čekati i složno smo stigli do vrha.
     Na vrhu – vjetar, hladnoća i magla. Promrzli smo zadnjim snagama i ukočenim prstima slikali svoj uspjeh i uzeli žig. Spustili smo se do skloništa, kratko okrijepili i nastavili spuštanje.
     E da, koliko je uspon bio težak, toliko je silazak bio zahtjevan! Išli smo poprijeko za Renatovim nosom, po dijelom neobilježenoj stazi, ali je on vrlo brzo namirisao markaciju. 
     Ne biste vjerovali koliko nanosi snijega mogu biti duboki. Svi smo to isprobali - neki više, a neki manje. Činilo mi se da nemam onog stražnjeg dijela tijela, upala bih do brade u snijeg. Koliko energije treba da izađeš van!?!? Noge su mi na kraju imale čvrstinu hrenovke. I samopouzdanje mi je otprilike bilo na istoj razini.
     Nekako smo se dokopali „stare“ staze i proklizavajući  spustili do ceste. Koje veselje! No, kratko je trajalo. Trebalo je još 5 km prehodati do Begovog Razdolja. A pred kraj – šećer! Sunce se probilo kroz oblake i pratilo nas je veći dio puta! 
     I tako smo hodali, posrtali, padali, ali nismo se dali! Koje veselje, kad smo zakoračili na čvrsti asfalt. Zadnjom smo se  snagom požurili na gablec. Grah s ili bez kobase, pivica ili vino, štrudla od sira ili jabuke – biraj! Mljac!
     Zavaljeni u sjedala, zaspali smo u autobusu slušajući evergreene. Vani je bilo vedro nebo, posuto zvijezdama i nasmiješeni mjesec. Kaj ti više treba?!

                                                                                                                             Ana Krois