• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Svaki utorkak
od 19:00 - 20:00
 
02.07.2019. sastanak putnika za Kilimanjaro s početkom u 19:30 sati ...
 
16.07.2019. sastanak putnika za Grčku s početkom u 19:15 sati ...
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1099029

29.01.2012. održan izlet na Snježnik 1506 m, priča Brankice Koprivnjak

 

Planinarski pohod na Snježnik 29. siječnja 2012.

Kako to i treba biti zimi, snijeg, doduše površinski, zabijelio je noćas  Zagreb i okolicu. Taman toliko da u okolici sve izgleda čišće i ljepše pa da se uzme lopata i sol  i lagano očisti ispred kuće. Ali ja ipak prije posla,  kao prioritet izabirem pisanje o tome kako je bilo jučer na izletu, a ne čišćenje ispred kuće. Nadam se da mi nitko neće past ispred kuće, tužiti me komunalnom redaru i slično! Budem sutra! Trebaju se ljudi naučiti hodati po ledu! Nikad ne znaš kad će ti zatrebati i ta vještina!
Kao naprimjer nama. Primjerice, mi smo jučer imali lagani trening prilagodbe na zimske uvjete. Doduše, ne po gradu i  pločnicima...
Evo kako je to bilo.
Polazak u 6 ujutro iz Velike Gorice, ispred Lisinskog 15-20 minuta kasnije, do Ravne Gore na kavu pa do Delnica autocestom, a onda silazak jer je zbog bure  autocesta zatvorena... putem svako malo stražnji dio autobusa viče : «Ljubo smanji grijanje, zakuhali smo!» 
Žale se na vrućinu, al neće još dugo. U to su se mogli uvjerili dolaskom na parking ispred Planinarskog doma Sušak na Platku, 1111 m. 
U ovoj našoj nedjeljnoj planinarskoj rutini mi smo navikli  na lijepo vrijeme,uglavnom povoljne vremenske uvjete..
Iskorak iz ove  naučene rutine veliki je test za sve nas,za našu  planinarsku izdržljivost, testiranje naših sposobnosti prilagodbe na novo i neuobičajeno.
Dolaskom do planinarskog domu na Platku  dočekao nas je snijeg, vidjelo se da vani puše i naša grupica od dvadeset i nešto planinara pokazala je zavidnu kolekciju planinarske opreme. Dakle, kad su  ljudi počeli sve to na sebe navlačiti!!! Majica, tajce, flis, prva ,druga, peta kapa, marame, pa skijaške naočale..gamašne da se ne bi ucrvale koliko ih rijetko koristim.
Znači, po tom pitanju bili smo dobro pripremljeni na zaštitu od hladnoće, snijega, bure .
Od leda? Baš i ne!
Krenuli smo od doma planinarskom stazom kroz šumu, lagani uspon uz uobičajenu teškoću kretanja po snijegu. Poneka skliska uzbrdica vratila nas je u djetinjstvo i sanjkanje na dupetu. 
Ništa da obeshrabri planinara , već onako ko kad nam je bilo 7 hrabro opet uz breg.
Izlaskom iz šume osjetili smo sve nedaće  vjetra, mečave i leda. Temperatura je bila u debelom minusu, nebitno jel to -5 il -7 kada bura puše, a baterije u fotiću odbijaju poslušnost . Pred sam izlazak iz šume srećemo planinara koji nam preporuča da se vratimo nazad jer je greben zaleđen i bez pravih dereza nema šansi ići na vrh. Unatoč otežanim uvjetima na terenu stigli smo nadomak grebena na Snježniku. Vodič je krenuo u izvidnicu i nakon što se uvjerio da je na grebenu led propustili smo dva dobro opremljena planinara  ( alpinističke dereze, dečki su izgledali opako). Koje face!
A mi smo  nakon zajedničke  fotke nazvane  «ko da smo na vrhu» krenuli  istim putem nazad do šumice koja nam je uljevala sigurnost za razliku od čistine koja vodi do samog vrha grebena. Planirano, kružno ćemo nekom drugom prilikom.
Lagano, oprezno, preko  livade pokrivene snijegom koji skriva led, do šume. Vjerujem da smo svi odahnuli dolaskom u šumu. Kako smo iz šume stigli do skijaških staza na Platku dočekalo nas  sunce  i snijeg koji je lagano padao.
Trenutak koji se mora zabilježiti u onim našim spontanim pozama za slikanje.
Veći dio nas prošetao je još malo  po Platku,pa u Dom na zasluženu okrijepu.
Nasmijani, zdravo rumeni od vjetra i hladnoće raspršili smo se na tri stola, dovoljno blizu da možemo izmijenjivati delicije iz ruksaka i slikati se. 
Po pitanju žiga ništa! Vjerovali ili ne, još ljetos netko je odnio žig iz Doma sebi doma. Valjda susjedima dijeli žigove.  To je još jedan razlog da se vratimo na Platak.
Po povratku u bus vozač  Ljubo obećaje da nas ne će pregrijati ( ko da bi nam to tada smetalo),a Renato u svom stilu čestita svima na hrabrom i junačkom pokušaju da u otežanim uvjetima dođu do vrha. Skoro da smo i bili na vrhu Snježnika. Kako nismo uspjeli, ovaj izlet ćemo ponoviti jer «Snježnik je slikoviti kameni greben okružen strmim livadama. Ime je dobio po velikim količinama snijega koji se, unatoč blizini mora, zadržava sve do kasnog proljeća. Zahvaljujući izdvojenom položaju i visini, Snježnik je jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Osobito su dojmljivi vidici na Risnjak, slovenski Snježnik, Obruč, Učku i Riječki zaljev.» To je sa stranica HPS-a.
Što se sve vidi kada je vedro! A uz sam vrh je i stanište runolista!! To je osobno iskustvo!
Dakle, mnogo je razloga da u drugo godišnje doba , u malo boljim vremenskim uvjetima ponovno krenemo put Snježnika. Mi koji smo bili, znamo da se to  isplati.
Ovaj izlet  nam je omogućio da testiramo sebe i svoj prag izdržljivosti, usavršimo hodanje po snijegu i ledu, jer i pločnici u gradu mogu biti zaleđeni pa je ta vještina uvijek dobrodošla.  Omogućio nam je i da prevladamo eventualni strah od leda, ili  još više zamrzimo zimu,  iskrivimo planinarske štapove ( bolje to nego nogu), prošećemo raznovrsnu planinarsku opremu i u narednim danima, mjesecima, godinama  pričamo svima « Da si ti videl/vidjela kad smo  mi jednom u prvom mjesecu išli na Snježnik...» 
Dakle, ovakve situacije čine nas junacima i facama i dokazujemo sami sebi da smo spremni gotovo na sve, možemo mi i više, ali naravno ne smijemo se precijeniti.