• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Svaki utorkak
od 19:00 - 20:00
 
02.07.2019. sastanak putnika za Kilimanjaro s početkom u 19:30 sati ...
 
16.07.2019. sastanak putnika za Grčku s početkom u 19:15 sati ...
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1044953

15.01.2012. održan planinarsko - skijaški izlet na Mariborskom Pohorju, skijaška priča Ane Krois i planinarska priča Brankice Koprivnjak

 

Planinarsko skijaški izlet na Mariborsko Pohorje 15.siječnja 2012.

Svatko od nas sretno zaposlenih ima svoj recept kako preživjeti radni tjedan. Vjerujem da je ugodno proveden vikend  veliko  zadovoljstvo zaposlenih, školaraca, umirovljenika i ostalih. Zajedničko nam  je svima i da se veselimo  vikendu, trudimo se što više se odmoriti, razonoditi, družiti i na kraju što duže zadržati «taj» osjećaj sreće i zadovoljstva koje nam vikend pruža. 
Za planinare i simpatizere ovog vida rekreacije i smislenog provođenja slobodnog vremena to je odlazak u planine.
Naš dragi Predsjednik ( u ovom slučaju to je Renato ) podijelio je s nama jedan od recepata «Kako preživjeti tjedan». Ukratko: od onog omraženog ponedjeljka pa tamo negdje do srijede sređuju se dojmovi, gledaju slike, prepričavaju anegdote, zgode i nezgode s izleta, broje se žigovi, ispijene runde,  a četvrtak i petak već se kreće u planiranje sljedećih izleta. Što ne mora biti u tom vremenskom okviru jer sljedeći izlet vrtimo u glavi i u vrijeme kada se još nismo vratili doma s ovog izleta. Osobno imam dojam da naš Predsjednik stalno vrti u glavi, planira i organizira « nešto sljedeće ».
Po nepisanom pravilu članovi i simpatizeri «Horizonta» i «Napretka» krenuli su ranom zorom u 6 ujutro iz Velike Gorice, pokupili ostatak ekipe  u Zagrebu u dogovoreno vrijeme pa put Krapine za Maribor. Sljedeće nepisano  pravilo je da se mora stati i popiti kava na nekom zgodnom mjestu.  Ovaj puta to je bila pumpa u Đurmancu, vrlo dobar izbor. Usluga ekspresna, uz kavu se sređuju financije, dijele zaduženja članovima društva, planira «iznenađenje» za dopredsjednika...

Prelazak preko granice onakav na koji smo već navikli, još jedan slovenski žig u putovnicu.
U Sloveniji nas je dočekalo sunce i nije nas napuštalo do povratka u domovinu koja je baš toga dana obilježavala 20. godina međunarodnog priznanja. Još jedno nepisano pravilo je i da na svojim izletima imamo lijepo vrijeme.
Ovaj izlet pružao je nekoliko mogućnosti: planinarenje laganom, označenom planinarskom stazom, skijanje na skijalištu ili neku  treću varijantu. Sve po dogovoru.
Dakle, planinarska ruta: krenuli smo s 1040 m/n laganom, markiranom stazom kroz šumu.
Ništa prezahtjevno, no uz snijeg koji dolazi u kombinaciji s ledom potreban je oprez.
Naravno, svaki pravi planinar odjećom, obućom i dozvoljenim dopingom u termosici i pljoskici pripremi se za uvjete. Mi smo svi bili dobro pripremljeni..
Cijelim putem sunce, temperatura primjerena godišnjem dobu, ugođaj pravi zimski.
Veći dio puta je kroz šumu no ta činjenica ne umanjuje ugođaj i nikako niste uskraćeni za panoramski pogled na okolne planine ..
Uglavnom u predviđenom vremenu došli smo do Roške koče taman u vrijeme  ručka . Topla, ugodna koča u kojoj se nudi dnevno kosilo, enoločnice i tome slično.
Po dogovoru, neki će prije a neki nakon ručka put Žigratova vrha. Mi smo složna grupa koja se zna dogovoriti.
Staza od kuće do vrha većim dijelom kroz šumu , nezahtjevna, snijeg, sunce..idila. Predviđeno je 30 minuta do samog vrha, stiže se i za manje bez obzira na snijeg. Sam vrh je u šumi, na betonskoj piramidi velikim crvenim slovima piše Žigratov vrh1346 m, zgodno mjesto za foto uspomenu i još jedna prilika da nazdravimo i sami sebi čestitamo na uspješnom osvajanju još jednog vrha .
Ugođaj i gastro ponuda  Roške koče zadovoljava planinare, skijaše i obične izletnike. Kuća se nalazi pokraj crkve Sv. Aleha uz koju su svoju dozu sunca našli svi gore spomenuti i poneki pas.
Još jedno lijepo mjesto za fotku!
Ekipa skijaša također je bila vrlo zadovoljna svojim izletom, no profesionalcima ćemo prepustiti da nas o tome pismeno izvjeste.
Dakle, da se vratimo na početak priče;  slike i dojmovi s izleta do srijede i već je više od pola radnog tjedna iza vas, a za preživjeti četvrtak i petak pogledajte našu ponudu izleta u vikendima koji slijede. Ili sami isplanirajte neku aktivnost u prirodi i dobrom društvu.

Brankica Koprivnjak

Skijanje na Areškom pohorju 15. siječnja 2012.

     Kako zatomti želju za skijanjem kada nema ni pahulje od snijega i kada jutarnji pjev kosova najavljuje proljeće? Nije to nimalo lako, jer prave snježne zanose u Austiji „štopaju“ Alpe, a nama se ne da potegnuti čak do tamo. 
     I tako smo krenuli u potragu za zasniježenim stazama. S obzirom na to da se ona sljemenska tek pokušava dovesti u vozno stanje, prva pod nosom je bila ona na Mariborskom pohorju. Sa strahom u očima svakog smo dana u tjednu prije polaska gledali web kamere staza na Arehu, koje su među rijetkima bile u voznom stanju. U prilog su išli i temperaturni minusi. 
     I onda je osvanula nedjelja 15. siječnja. Kao i obično za naše izlete ugledali smo sunce na prozorčiću – dobar početak! Ipak, kako smo se približavali vrhu Mariborskoj pohorja tako je i strepnja rasla. Hoće li ili ne biti snijega?! Dovoljno da se barem jednom po baby stazi bezglavo sunovratimo? 
     I onda, nakon što smo još jednom promislili, je li možda bolje da se pridružimo planinarima i da zaboravimo na ludost skijanja, sa zebnjom se osmero odvažnih ipak okrenulo prema vrhu.
     I..., da skratim neizvjesnost, na vrhu je bilo snijega. Sasvima dovoljno da zadovoljimo svoje jednodnevne skijaške potrebe. Tri staze – jedna plava i dvije crvene, uz naravno baby stazu koju ne brojim, bile su dovoljno zasniježene da smo mogli skijati i uživati. Bez gužve na stazi, uz sunce i temperaturu u minusu staze su držale cijeli dan. Nevjerojatno! Jedino se malo opustila ona baby. Što ćeš?!
     I tako, u dobrom društvu i skijaškim vratolomijama, fino iće i piće, proveli smo sasvim pristojan skijaški dan. Zahvaljujemo svim vrijednim radnicima na Areškom pohorju, 1250 metara nadmorske visine, koji su nam to omogućili. I da, web kamere ne lažu!

Ana Krois