• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Svaki utorkak
od 19:00 - 20:00
 
02.07.2019. sastanak putnika za Kilimanjaro s početkom u 19:30 sati ...
 
16.07.2019. sastanak putnika za Grčku s početkom u 19:15 sati ...
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1068194

Priča: Markiranje planinarske staze u Vukomeričkim goricama

 

Markiranje prve planinarske  staze po Vukomeričkim goricama

11. i 18. siječnja 2014.

Bile su dovoljne dvije subote, puno vrijednih i spretnih  ruku  te dobra volja  kako bi se trasirala, očistila i markirala staza do najvišeg vrha Vukomeričkih gorica. Trasa koja vodi do vrha Režidovke određena je još prošle godine, a njeni začetnici su Marinko, Renato i Ivo. Pripreme za jednu ovakvu akciju složene su i zna se tko je odradio najveći  dio  priprema.

Motivacija za sudjelovanje je sama akcija tako da se te prve maglovite  subote skupila  ekipa od devet članova kluba. I to naoružani škarama, pilama, sjekirama, mačetama i vinjakom. Pripreme za prvu subotu bile su savršeno odrađene tako da nije nedostajalo boje, kistova, četka i sve ono ostalo potrebno za ozbiljan posao markiranja staze. Alat i pribor za rad podijelio se prema afinitetima i fizičkoj pripremljenosti sudionika, te prema prethodnom iskustvu baratanja alatkama.

 A za tu prigodu ekipa se potrudila i oko imagea. Tako da su neki izvadili stare karirane košuljice, uskočili u stare hlače i trenirke, te obuli već otpisane cipele. No neki su ostali vjerni svojoj uobičajenoj planinarskoj odori bez straha da će se zamazati,spremni raditi sve što treba.

Staza kreće iz Peršinovca kod ugostiteljskog objekta. Sasvim zgodno, jer osim što prije planinarenja možete popiti kavu  tu je i  parkiralište gdje možete ostaviti auto. Od parkirališta, odnosno, kod križa skreće se lijevo u ulicu Vjekoslava Pučka i nakon par metara sa  ceste se skreće  u šumu. U početku je to crnogorična šuma, tamnija šuma no mekano tlo.

Došao je trenutak da pokažemo što znamo. I tako su dečki mahali sjekirama i mačetama, maknuli sva stabla i grane sa određene staze, raspilili sve grane koje zaklanjaju put.  I dok su se dečki bavili fizičkim poslovima ljepši dio ekipe kistovima je u početku nespretno markirao  stazu. Boja se malo razljevala, no ubrzo smo se uigrale.

Usvojili smo osnove markiranja: prvo treba očisti četkom dio gdje ide markacija, označiti bijelu točku po šabloni pa oko nje crveni krug. Da,da. Tako to ide! No mačo tipovi su u jednom trenutku zaključili da smo prespore i poslali nam u pomoć Šajbu. A on se zadržao u ženskom društvu taman toliko dugo da crvenom bojom prekrije bijeli krug. Samokritično zaključi « Na,sad sam sve zeznul!»,vrati nam  kist i krene natrag dečkima u čistilište. Njegova unikatna crvena markacija  svima nam je draga tako da će takva i ostati. A mi ćemo svoje početničke manjkavosti  popraviti. Nakon tog događaja  Marinko  je preuzeo na sebe vođenje markiranja i više se nitko nije usudio reći da smo spori!Valja spomenuti da su cure pokazale i svoju pedantnost u čišćenju staze  rezanjem niskog raslinja škarama. Osim toga,  vinjak je pravi alat  tek kada se nađe u ženskim rukama.

Nakon desetak minuta ugodnog hoda iz crnogorične šume prelazi se šumski put i ulazi u bukovu šumu. Bukva jako dobro prima boju tako da se zasluženo probila na prvo mjesto najdražih drva. A tu je i izvor koji je označen strelicom koja  će vas dovesti do njega.

I tako drvo po drvo, gore pa dolje po šumskoj stazi dolazi se do prelaska preko potoka i jedinstvenog mosta koji je napravila i konstruirala naša ekipa. Pravo remek djelo šumske arhitekture. Prelazak preko njega je siguran, provjereno  i za one s više kila. A most će sigurno nadživjeti i svoje konstruktore.

I tako smo na jednoj kavi i kroasanu oko tri popodne počeli lagano osjećati umor. Kako su i zimski  dani kraći  zaključili smo da je za ovaj put gotovo  i dogovorili da sljedeću subotu nastavljamo.Pobojali smo se hoćemo li imati dovoljno crvene boje, ali bez razloga. Jer boje je bilo dovoljno i za napraviti par točkica po licu, pa čak i za hlače. Važan je podatak da smo prvi dan očistili i markirali oko 5 km staze u oba smjera i izradili jedan most Radili smo od 10 do 15.30. Dok smo se vraćali divili smo se svom radu: prohodnoj stazi, mostu, velikim markacijama,lijepo označenom izvoru.No, uvidjeli smo i  gdje bi još trebalo staviti poneku markaciju. Za povratak do parkirališta trebalo nam je sat vremena.

A ona druga akcijska subota počela je s nenajavljenom kišom.Unatoč tome, u dogovoreno vrijeme bili smo  na starom mjestu. Pred birtijom u Peršinovcu! I kiša je stala, zasjalo je sunce a mi smo nakon kave i igranja s pesekima krenuli put šume. Opet se tu našlo svakakvog potrebnog alata. Vrhunske, nekineske škare za rezanje granja, sjekira, pila.. dolaskom do zadnje markacije izvadili smo pribor za markiranje iz vrećice. Savršeno oprani kistovi od prošle subote, stara posudica crvene boje, šablone, nova posuda crvene boje.. al nema bijele boje! Gdje je nestala, što joj se desilo, gdje se sakrila?! Ne znamo! I tako smo na licu mjesta dogovorili da ćemo raditi samo crvene krugove, pa doći  drugi put i uzeti i bijelu boju, pa  zabijeliti sredinu markacije kako i nalažu propisi. Krenuli smo dalje u čišćenje i markiranje jer cilj nam je bio doći do vrha. To se svakako trebalo napraviti. Već uigrano dečki pile, režu, mašu mačetama, određuju kuda ćemo. Marinko je opet predvodio ekipu markacista. I opet se više  nitko  ne usuđuje reći da smo spori. I tako dok smo vrijedno radili ,sasvim slučajno, otkriveno je   ljuljanje po lijanama. To nam daje ideju kako bi se ovdje mogao napraviti i adrenalinski poligon. Previše vremena za igru nije bilo pa smo nastavili sa svojim poslom. Već se je nadzirao proplanak i izlazak iz šume kada smo došli do još jednog potoka.

I odlučeno je  da je  potrebno i ovdje izgraditi jedan most! Jedno  drvo žrtvovalo se  za siguran prelazak preko potoka. Pri izradi mosta pokazalo se da je novi nekineski alat jaaako dobar. Ma ta sjekira sasječe drvo u času ! I tako Ivo nije stigao otpjevati ni dvije pjesme iz svog šarolikog repertoara, a kamo li da se stigao odmoriti, a most je već bio gotov!

 I most smo označili pa krenuli dalje i došli do proplanka. A sa proplanka pogled... Divota! A kako bi se izbjegla cesta staza dalje vodi  preko polja.

 A zatim preko ceste opet  u šumu. I  nakon par metar dolazite do vrha.Režidovka 255 m. Drvo ( recimo da je hrast) pored geodetskog  kamena,kao i sam kamen, označeni su tako da će svi znati da su došli do vrha. Na kojem smo se svi zajedno slikali, a zatim i naš predsjednik sam. Nakon dobro obavljenog posla  sretni i veseli s alatom u rukama krenuli smo nazad. Pomalo umorni Igor naoružan sjekirom i mačetom zapitao se da  li bi mu netko stao da stopira. Predložili smo mu da ipak malo namaže ruke crvenom bojom pa tek onda isproba sreću. Sigurno će mu netko stati i povesti ga i dalje od Peršinovca. No, valja se uzdati sam u sebe i svoju snagu pa smo tako  za sat i četrdeset i pet minuta bili na parkiralištu. Mrak je već lagano padao, mi smo padali od umora no  možemo se pohvaliti da smo markirali svoju stazu.

Koliko je  točno dugačka staza iskreno ne znam . No zato  znam tko je sve sudjelovao u njenom trasiranju, čišćenju i markiranju.

I red je da se  spomenu  svi sudionici markiranja prve vukomeričke staze. Abecednim redom to su: Ivo Borić, Željka Grbac,Tanja Grivičić, Brankica Koprivnjak, Duško Kosanović, Ljiljana Kosanović, Ana Krois, Ljiljana Milovski, Renato Milovski, Nenad Šajbinger-Šajba, Mario Varga,Marinko Vlahinić, Petar Vlahinić, Damir Zeman, Ema Žuna i Igor Žuna.

Sigurni smo da osim spomenutih članova ponos što imamo svoju stazu osjećaju svi članovi i poznavatelji Horizont VG-a. A nakon ovog pionirskog iskustva spremni smo i za veće pothvate. Mogla bi to jednoga dana  biti  kružna staza, kakva kućica na proplanku  i sl.

Za sada uživajte u ovom dijelu Vukomeričkih gorica. U ovom  niskom  gorju obraslom šumama bukve, hrasta, graba i ponegdje crnogorice. Staza do Režidovke primjerena je  za sve  planinare i rekreativce, kao i za obiteljsko planinarenje u svako godišnje doba. Obilazeći ovu stazu moći ćete uživati u proljetnom cvijeću, potocima  i u  novoizgrađenim  mostovima preko njih. Prelažemo da se okušate u ljuljanju na lijanama, uživate u  pjevu ptičica.Kada dođe vrijeme za to, u ovim šumama moći ćete uživati i  u plodovima  kupina, lješnjaka, gljivama...a možda ugledate i srne.     

                                                                                                                            B.K.