• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Svaki utorkak
od 19:00 - 20:00
 
02.07.2019. sastanak putnika za Kilimanjaro s početkom u 19:30 sati ...
 
16.07.2019. sastanak putnika za Grčku s početkom u 19:15 sati ...
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1108325

Priča s Golta

 

 

Nedjelja ujutro, 06.10, već je svanulo. Ako je istina što kažu stari ljudi, da se po jutru dan poznaje biti će divan sunčan dan. Polazak male grupice planinara sa uobičajenog mjesta iza RK. Autobus prva liga, za VIP klijentelu. Kožni zicevi, u dnu autobusa salon sa stolom. Trebalo je ponijeti karte za belu. Da se ukrste koplja poznatih klupskih majstora ove igre. I opet kupimo ostatak ekipe pred Lisinskim. Danas nam se osim prijatelja iz Napredka i naših zagrebackih članova na izletu pridružila i kolegica iz PK Pliva, ali i neke nove kandidatkinje za članstvo. Još jedna Ančica.
Polazak iz Zgb. točno po planu i dolazak na granicu, onu koje više zapravo nema otkad smo u Evropi, i onda šok. Ispred nas pet autobusa raznih registarskih oznaka. No imamo mi svog Predsjednika, a on ima tajnu formulu za granicu. Izlazi iz autobusa, kratak razgovor sa slovenskim policajcima, i eto nas, zaobilazimo cijelu kolonu, rampa se diže i mi nastavljamo put. Svaka čast. Da bi čovjek jednu riječ rek'o. Osim naravno pohvale!!!!
Svi još pomalo dremuckaju, napuštamo autocestu i nastavljamo maglovitim krajolikom uz Savu. Stajanje na kavici u Laškom. Za pivicu je jos malo rano.
Nakon kratkog odmora, ubrzo prolazak kroz Celje, ponovo autocesta, pa malo obična i eto nas na cilju. Žekovec, odmah nadomak Mozirja. Početna stanica gondole za skijaše, polazna točka za one malo odvažnije koji su naumili pješice na planinu.
Predsjednik daje posljednje upute i svako kreće svojim putem.
Onima u gondoli uspon je vjerojatno lakše i brže prošao, no i mi koji smo krenuli pješice nismo zažalili. Lijepa priroda, svako toliko prekrasni pogledi, planinski pašnjaci koji se, osim prvih vjesnika proljeća (šafrani, jaglaci, kukurijeci) još nisu počeli buditi iz zimskog sna. Na svakom koraku mnoštvo polomljenih vrhova borova, granja bjelogoričnog drveća. Očito je i tu kao i kod nas u Gorskom Kotaru snijeg i zima učinila dosta štete.
I nakon dva i pol sata žestokog uspona kojeg jedini znalac među nama, olako označava sa 2/5 stižemo do Mozirske koče - prvog ozbiljnijeg odmorišta na našoj današnjoj ruti.
Neki zbog umora, a neki zbog iznenadnog bola u leđima odlučuju da tu za njih uspon završava. Ipak, deset najhrabrijih nastavlja put prema krajnjem odredištu, vrhu Boskovec. Prije polaska, s domaćinom koče Filipom, dogovoreni detalji oko ručka i trgnuta jedna domaća travarica s nogu.
Uspon do vrha i nije više toliko zahtjevan, iako smo odavno prešli snježnu granicu, staza je ugazena i dobro označena.
Nepunih sat uspona i eto nas na cilju. Par grupnih fotografija, sendvič za okrjepu i povratak na dogovoreni ručak.
Sve to vrijeme skijaši s kojima smo se razdvojili tamo negdje na sredini ovog štikleca, pokušavaju na debelom plusu i suncu pronaći stazu kojom bi se moglo makar malo skijati. Kad su već prošli tolike pripreme šteta bi bilo ne iskoristiti dan. A da je bila neka sreća, i nije. Bolje su prošli oni gondolaši koji su si kao aktivnost za današnji dan izabrali druženje s konobaricama u hotelskoj birtiji. Kažu, jedna je bila prva liga :)
Vratimo se mi natrag planinarima, jer ipak, ako se možda ne sjećate to nam je glavni razlog druženja. Dakle, planinari se vratili u Mozirsku koču i navalili na jotu, ciganski gulaš i kosilo.
Onako punog želudca, kad krv pojuri iz glave da preuzme hranjive sastojke, skoro smo se preračunali i bez žurbe odlučili da iako je 15.00 imamo dovoljno vremena da još odmaramo. "Vrag ti prišu odnija." Rekli bi naši dragi Dalmatinci. Kad smo ipak trezvenije razmislili bilo je razumnije polako krenuti, jer dva su sata spusta još pred nama. Domaćin Filip ispraća nas s gitarom u rukama i pjesmom za sretan put. Naravno, i opet jedan domaci jeger za rastanak.
Povratak je, unatoč umoru, protekao po planu i u dogovoreno vrijeme dogodilo se okupljanje kod onog VIP autobusa u Žekovcu.
Put do Zagreba/Velike Gorice protekao je u dobrom druženju, bilo je viceva, prepričavanja doživljaja, jer svatko je imao svoj pogled na ono sto smo danas proživjeli. Sve u svemu, još jednom, Horacijeva uzrečica CARPE DIEM, proživljena u svoj svojoj punini.
Do slijedećeg izleta planinarski pozdrav:  "vidimo se uskoro na nekoj drugoj planini"

 

DZ