• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Svaki utorkak
od 19:00 - 20:00
 
11.05.2019. sastanak putnika za Peru s početkom u 19:00 sati ...
 
02.07.2019. sastanak putnika za Kilimanjaro s početkom u 19:30 sati ...
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1039136

3. biciklistička tura, 08.06.2014.

 

Nije li to nepravda? „Šef parade“ mora sam pisati štiklec. Sve organiziraš, brineš da ugodiš svim zahtjevima ekipe i onda još na kraju, ajde napiši koji redak. Kako god bilo, eto da obavim i tu dužnost, kad još nisam naučio kako to pravi šefovi rade J.

Dakle, krenuli smo iz Gorice s malim zakašnjenjem od cca pola sata. Oni koji su bili razlog kašnjenja pronaći će se sami u ovom tekstu pa ih neću imenovati. Kratka vožnja autima do Novog Selišta/Petrinje i tu nas već čeka dio ekipe koji se još jučer otputio biciklima iz Zagreba. Divan sunčan dan, temperatura će se po najavi penjati i preko 30. Svi u punoj formi, nabrijani i spremni za nove izazove.

I krenulo je oštro, odmah na početku, žestok uspon na Popovo brdo, a potom nagrada, prekrasan pogled na Petrinju, ali i na drugu stranu u dolinu, prema selu Cepeliš, službenom početku naše današnje biciklističke rute. Naravno, slijedi spust kao nagrada za uloženi trud s prve dionice. Potom cesta vodi uz rub Hrastovičke gore, sve uz i kroz šumu. Iako je već vrućina počinjala, u hladovini sve se lakše podnosi. Pecki, novo raskršće i punkt na stazi, silazimo sa asfalta i nastavljamo makadamskim putem, uzbrdo naravno. Pa jesmo li planinari ili…?

Nižu se usponi i nizbrdice, rekao bi čovjek da smo u Zagorju, a ne na Banovini. Ekipa ne posustaje, svi šestero jednakih fizičkih mogućnosti, stalno skupa, nema zaostajanja, nema zabušavanja.

Ali, da budem iskren, nema više baš ni šume, a temperatura raste kako je i najavljeno. Redaju se sela i zaseoci, mnogo obrađene zemlje, stoka pase uokolo, prava eko idila. Selski cucki, uglavnom pasmine „avlijaner“, različito reagiraju na skupinu šarenih pridošlica na „međunožnim guralima“. Neki samo mirno gledaju i čude se neobičnoj koloni, drugi laju trčeći s unutarnje strane svojih ograda, no bilo je i onih koji su se odvažili na bliski kontakt, s ne baš prijateljskim namjerama. Ipak sve je dobro prošlo, ozlijeđenih nije bilo, jer je na kraju razum u životinja ipak prevladao.

Šušnjar, najjužnija točka rute, potom Kraljevčani, Jabukovac, Donja Mlinoga, Hrvatski Čuntić i evo konačno zasluženog odmora u Zelenoj dolini uz kavu i hladne napitke. Istina, bilo je putem stajanja i osvježenja uz izvore pitke vode, barem za one koji su ih uočili J. No vratimo se zasluženom odmoru, jer ne lezi vraže, nakon odmora smislio sam ja najteži dio rute. Odmah nakon okrijepe, na raskršću puteva slijedi najzahtjevniji uspon preko Gornje Bačuge na vrh Hrastovičke gore. Tek tako, da bude poveznice sa planinarstvom. I krenusmo mi, serpentine sve zahtjevnije, top sa Griča u dalekom Zagrebu upravo je prepolovio dan, sunce prži, znojimo se, pušemo i pedaliramo. Nitko ne odustaje i onda, konačno nagrada za sav uloženi trud. Ulazak u šumu i vrlo brzo stižemo do vidikovca. Prekrasan pogled puca uokolo na Banovinu, kratak odmor i nastavak prema finalu našeg puta: planinarskom domu Matija Filjak na vrhu gore 415m nadmorske visine. Šumski put, planinarska staza, poneki pad s bicikla, no eto nas na odredištu. I opet naravno odmor, borba s komarcima, ali u hladu se sve lakše podnosi.

Nema dugog stajanja, pokret u zasluženi spust prema Cepelišu, planinarska staza, pa ubrzo makadam, ne znaš koji je dio ljepši, posebno kad bicikl ide sam. Nema umora, nema znojenja, u nekim zavojima nema čak ni ceste?

Nakon takvog spusta, kratki uspon na Popovo brdo u suprotnom smjeru ne čini se tako nesavladivim. Ponovo pogled na Petrinju i završni spust prema kraju rute.

Sve u svemu super, već smo zaboravili kako nam je u pojedinim trenucima bilo teško, uz pizzu dogovaramo sljedeći izlet u naše Vukomeričke gorice. Tour the Tur sljedeći je izazov s kojim ćemo se uskoro uhvatiti u koštac.

 

DZ