• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Svaki utorkak
od 19:00 - 20:00
 
11.05.2019. sastanak putnika za Peru s početkom u 19:00 sati ...
 
02.07.2019. sastanak putnika za Kilimanjaro s početkom u 19:30 sati ...
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1039166

Priča s Triglava 2864m održanog 05.-06.07.2014.

 

Visokogorski izlet na Triglav 5. i 6. srpnja 2014.

Triglav je najviši vrh Julijskih Alpi,simbol i ponos Slovenije, vrh čiji dio želi biti svaki planinar.

Gledajući ga s autoputa djeluje impozantno, baš onako da poželite stići do vrha, biti dio tog prostranstva.

Nekoliko je puteva, svi su zahtjevni jer treba barem pet sati hoda samo da bi došli do podnožja vrha. Podnožja gdje počinje onaj pravi uspon,onaj pravi doživljaj Triglava,mjesto gdje zapravo shvaćate zašto svi s tolikim divljenjem govore o njemu.

A naš uspon počeo je u dolini. Dolini Krme na skromnoj visini 920 metara bio je početak kondicijski zahtjevnog prvog dana. Trebalo je doći do Staničeve koče na 2 332metra. Put obiluje lijepim vidicima, alpskim pašnjacima a vjerovali ili ne oko 2 000 metara još se nalaze i ostaci snijega. Koji će nas pratiti povremeno sve do Kredarice. Bez obzira na veliku visinsku razliku koju je trebalo svladati, nakon šest sati hoda stigli smo do Staničeve koče što je za veći dio grupe bilo mjesto gdje će prespavati,odmoriti se i skupiti snage za sljedeći dan.

Slovenske koče su pune turista tako da je dio nas još toga dana krenulo za Kredaricu.

Zbog snijega morali smo dužim putem, na kojem je isto tako bilo snijega. Zalazak sunca i još sat i nešto hoda. Kako kuda god pošli naiđete na Hrvate tako smo i mi putem sreli Velebitaše. A sresti njih uvijek godi ženskom oku a još kad ste umorni i iscrpljeni.. baš ih je bilo lijepo vidjeti i čuti da su bili na Triglavu.

Dom na Kredarici je zapravo hotel na visini od 2 515 metara. A takve su i cijene.

U šest ujutro na Kredarici je zavladala takva radna atmosfera koju je još više ubrzalo sunce koje je sjalo! Idealan dan za uspon. Prema dogovoru,u 7 smo se našli u podnožju Triglava, nabacili opremu i krenuli gore. Na malom Triglavu već je bio osjećaj zadovoljstva, a tamo opet susrećemo Velebitaše. Baš su se dečki  razbacali po Triglavu ovaj vikend!

Na vrh smo stigli za sat i nešto, nije bilo uobičajene gužve.

Na vrhu je Aljažev stup, mjesto  s kojeg svatko želi ponijeti sliku kao uspomenu. A i idealno mjesto za planinarsko krštenje, pa smo i to obavili.

Našoj sreći i zadovoljstvu nije bilo kraja, na vrhu pod suncem ahhh..

Krenuli smo s vrha i nakon samo pedesetak metara nestalo je sve one sreće i zadovoljstva zbog osvojenog vrha, nestalo je smijeha  i od tog trenutka drugačije ćemo gledati na Triglav.

Poskliznuti se, pasti, nestati u provaliji...

Trebalo je snage ,nakon ove nesreće, za spustiti se do Koče na Planiki, pa do Vodnikove i do Rudnog polja. Trebalo je snage za odraditi sve one telefonske razgovore.. sve smo to odradili i umorni stigli do parkirališta na Pokljuki. Al veći osjećaj od umora bio je onaj osjećaj praznine i gubitka.

 

                                                                                                                            B.K.