• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Svaki utorkak
od 19:00 - 20:00
 
11.05.2019. sastanak putnika za Peru s početkom u 19:00 sati ...
 
02.07.2019. sastanak putnika za Kilimanjaro s početkom u 19:30 sati ...
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1039091

Priča iz Makedonije - planinarenje

 

Planinarska avantura po Makedoniji 2014.

Pri opisu Makedonije kažu da je to zemlja sunca i jezera,dobrih vina i ukusne hrane,ljubaznih ljudi i planina. A da bi je dobro upoznali i uvjerili se da je uistinu tako nije dovoljno sjesti uz jezero dok vas sunce grije, a ljubazni konobar donosi čašu vina i krišku lubenice. A ne! Treba osjetiti i te planine pod nogama. Ako u vama ima i zrnce ljubitelja prirode odlučite, kao i mi, proći neke planine i vrhove Makedonije pješice.

Za to je potrebna dobra volja,kondicija,povelik trud, znoj i možda pokoji žulj. I naravno domaći vodič. Preporučamo profesora Miru Boškovića i učenika mu Filipa.

Golem Korab 2754 m ( 17.kolovoza )

Za prvi planinarski dan izabran je Golem Korab, najviši vrh Makedonije. Hotel smo napustili u 6 ujutro s lunch paketima pa je kava u Mavrovu dobrodošla. I baš kad smo se ugodno opustili uz kavu saznali smo da zbog loše ceste bus ne može dalje pa idemo onim zelenim kamionom! Cika, vika uzvici «pazi grana» i nakon sat i nešto vožnje  prošli smo i tih duugih 6 kilometara kamionom do karaule. A kod karaule, na visini od 1473 m, dočekali su nas ljubazni policajci i putokaz da nam do vrha treba 4,5 sata hoda. Na toliko hodanja smo bili i pripremljeni. Uzbrdo kroz livade i pašnjake, uz lijepe pejzaže i ugodan razgovor s domaćim vodičem. Uz put borovnice, potoci i nezaobilazni motiv pastira i ovaca. Pastiri, svi redom Albanci i njihovi psi,dane provode ležeći na travi.

Za manje od 4 sata hoda najbrži stižu na vrh. Zadnji uspon na vrh je zahtjevan pa činjenica da se s vrha vidi Albanija postaje poticaj da se dođe do vrha. Na vrhu nam je Miro udijelio čestitke i komplinente.Fotografija s vrha ostaje kao trajna uspomenu na 2754 metra najviši vrh Makedonije. Povratak s vrha bio je istim putem. Na turu je krenula grupa od 35 planinara, većina je došla do vrha. No svi su prošli visinu od 2100 metara, osjetili makedonsku planinu pod nogama i ugodan zrak u plućima a uživali i u borovnicama.Oni koji su ranije završili s planinarenjem grijali su se ispred karaule uz vatricu koju su im zapalili ljubazni policajci. Ali sve nas, na povratku je čekalo još malo vožnje kamionom, dodatno droncanje da budemo sigurni da smo razbili sve potencijalne kamence u bubrezima. Nakon uspješnog povratka u hotel večera i spavanje jer...

Šar Planina, Titov vrh 2747 m ( 18.kolovoza 2014.)

To nas je čekalo sljedeći dan. Grupa planinara se smanjila na dvadeset i nešto. Polazak je isto tako vrlo rano, lunch paketi, vožnja do Tetova u kojem je bila mala pauza za kavu i kupovinu. I još malo vožnje autobusom do Popove Šapke gdje počinje planinarska tura. Posebna po tome što će to biti prvo Filipovo vođenje jedne strane grupe. Svojevrsni ispit za međunarodnog planinarskog vodiča. Mi smo njegovi i klijenti i ocjenjivačka komisija.

Uz Filipa i Miru, vođenju se pridružuju i dva bijela štenca i jedan stari crni iskusni pas. Uz ljude, ovdje su i psi vrlo srdačni al računaju da ćete svoj sedvič podijeliti s njima. Dobro su nas procijenili jer najeli su se sendviča za cijeli tjedan.

Do Titovog vrha, koji se nekada zvao Golem Turčin, predviđa se oko 4 sata hoda. Staza vodi kroz livade i pašnjake. Krenuli smo s visine od 1800 metara. Na toj visini na Šar planini više ne raste drveće. I ova staza je ugodna,prelijepa,dan očekivano sunčan i topao. Naše male vodičice se nedaju, vjerno nas prate, putem do vrha imaju i snage za igru, a svaki odmor misle da bi trebale nešto prigristi. Nakon nekoliko sati hodanja počinjemo s pitanjima:«Jel to Titov vrh?» Filip strpljivo odgovara da nije, prepoznat ćemo ga po kuli na vrhu. A kad smo konačno ugledali kulu i vrh shvatili smo da je uspon do njega zahtjevan, cca pola sata hodanja uzbrdo! No to nije bilo mjesto odustajanja! Većina koja je krenula i stigla je do vrha. Tko je mislio odustati,napravio je to puno ranije. I uživao je na Popovoj Šapki uz Skopsko i tko zna što sve ne! Uz kulu na vrhu i natpis može se napraviti dobrih fotki, a tu smo sreli i Slovake kojima smo ljubazno ustupili Filipa da ih savjetuje kuda da dalje krenu.

Povratak je bio istim putem. Na samom silasku s vrha susrećemo Miru koji je za ovaj dan imao ulogu zadnjeg vodiča. Jako je zadovoljan s nama kao grupom, mi smo zadovoljni s Filipom i njegovim vođenjem. I tako smo svi sretni i zadovoljni,naravno, u društvu peseka došli do Popove šapke. Vožnjom do Skopja dobijamo ugodnu obvezu ocijeniti Filipa. Pa tako on, uz počasni naziv Filip III Makedonski, dobija izvrsne ocjene od nas i postaje međunarodni vodič. Kakav učitelj takav i učenik.

Baba, vrh Pelister 2601 m ( 20. kolovoza)

Polako križamo odrađene planinarske dane i vrhove, akumuliramo umor,brojimo žuljeve,zamatamo ozljeđene prste ali se ipak nedamo. Za treći planinarski dan čeka nas najljepša tura. Kako smo se pokazali kao izdržljiva i uporna grupa Miro predlaže,a mi pristajemo,da se malko produži tura. Time bi se vraćali drugim putem s vrha i vidjeli najljepše pejzaže Pelistera. Miro odlično procijenjuje da svi mogu doći do Velikog jezera, tu se nalazi izvor i planinarski dom, pa ako ne žele nastaviti do vrha, istim putem mogu se vratiti do sela gdje ih čeka autobus.Cca 3 sata hoda u jednom smjeru,pa istim putem nazad. Autobusom će do hotela Molika gdje bi nas navečer trebali dočekati.

Tko želi i može ide do vrha. Putem se prolazi pored dva jezera ( Velikog i Malog jezera), susrećemo berača borovnica, uživamo u predivnim vidici. Ima hoda do vrha Pelistera no isplati se jer od tuda se pruža predivan pogled na Prospansko jezero. A ima i upisna knjiga i žig! Pored vrha je stanica Odašiljači i veze Makedonije, a na samom vrhu spomen obilježje Makedoncu koji je sudjelovao u ekspediciji na Himalaju. Povratak s vrha je bio drugim putem i super da je bilo tako. Silaskom s vrha staza je stjenovita, jedinstvenog zelenog kamena, nalik na skulpure. Po povratku smo prošli kraj ostataka francuskih bolnica ( tuda je išla i solunska fronta), naišli na izvore vode. Prošli smo kroz šume endemskog bora molike, došli do Kopanki, vrlo lijepog izletničkog mjesta na kojem je sada zgarišta planinarskog doma. Povratak se malo odužio,no srećom, putem je bilo i bobica za zobati!Krenuli smo u 8 ujutro i nešto prije 7 navečer došli do cilja. Do hotela Molika gdje su nas veseli, sa svojim zanimljivim pričama dočekali ostali koji su uspješno stigli do Velikog jezera i natrag. Ovo je bila najduža, osobno,i najljepša planinarska tura. Zasluženo je Pelister NP Pelister. Na kraju smo zbrojili da smo ovih dana sveukupno prošli 76 kilometara po makedonskim planinama ali čeka nas još...

Galičica, vrh Magaro 2255 m ( 22. kolovoza )

Za kraj planinarenja jedna laganini tura: nešto lagano, za svakoga pristupačno i ne prezahtjevno.

Dok smo se vozili do mjesta gdje ćemo započeti našu današnju turu, uživali smo u pogledu na Ohridsko jezero,prošli pored mjesta gdje je sniman film «Karaula» kao i pored muzeja naselja na vodi. Tura je počela s visine od 1660 metara.

Cilj je vrh Magaro u NP Galičica s kojeg se vidi i Prespansko i Ohridsko jezero, i Grčka i Albanija. A nalazi se na visini od samo 2255 metara. To je već visina na koju su svi,u ovim danima planinarenja Makedonijom naučeni i baždareni tako da nije bilo problema stići do vrha. Svi koji su se odlučili ovaj dan planinariti, stigli su do vrha!A neki su se ovaj dan odlučili na biciklističku turu, dio je autobusom došao do muzeja na vodi ... Svima nam je bilo lijepo. A doći do ovog vrha, prosječno nam je trebalo oko dva sata hoda. Dio staze vodi kroz šumu, nastavljaju se livade, uživanje u leptirima i cvijeću. Sa vrha pogled na sve strane,a kako je netko imao i dalekozor, zainteresirani su mogli gledati prvo naselje u Albaniji nakon granice. Da sve ne bi bilo isto, s vrha smo sišli drugim putem. Taj put je malo strmiji, kameni, al što je to za nas!? Putem susrećemo Ruse koji su krenuli u akciju «s plaže na planinu» sa zgodnim šljokičastim torbicama i u obući za plažu. Uspješno ih odvraćamo od ideje da krenu gore i za sat i pol eto nas kod autobusa. I time je naše upoznavanje planina Makedonije, za ovaj put, završeno. Brzo smo se transformirali iz planinara u kupače i turiste i nastavili uživati u onim drugim čarima Makedonije.

U četiri dana planinarenja propješačili smo više od 80 kilometara, bili na četiri vrha iznad

2 200 metra, najeli se borovnica i ostalih bobica, krijepili se izvorskom vodom,nadisali planinskog zraka te napravili nezaboravne fotografije. Upoznali smo i prošli tri nacionalna parka, kao i skijalište Popova Šapka na Šar planini.

Uz to, imali smo čast biti prva međunarodna grupa koju je vodio sedamnaestogodišnji Filip. Mladić kojeg bi «svaka majka za zeta poželjela», ali bi ga i svaki planinarski savez želio za svog vodiča! Uz druženje s Mirom upoznali smo pravu Makedoniju i Makedonce a ujedno i sebe predstavili kao povezanu grupu snažnih, izdržljivih (kao i elegantnih) hrvatskih planinara i planinarki.

Uistinu, Makedonija je zemlja sunca,jezera, dobre hrane i vina, ljubaznih domaćina i golemih ubavih planina.

 

BK