• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Svaki utorkak
od 19:00 - 20:00
 
02.07.2019. sastanak putnika za Kilimanjaro s početkom u 19:30 sati ...
 
16.07.2019. sastanak putnika za Grčku s početkom u 19:15 sati ...
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1068193

Priča s Dinare ...

 

Dvodnevni izlet na najviši vrh Dinare Sinjal 1831 m/nv

Unatoč prijetećim prognozama o tome da će nas potpiti kiša na Dinari, ipak smo se oduprijeli napasti da otkažemo izlet. Puni samopozdanja da će biti barem malo lijepog vremena uputili smo se u avanturu.

U Zagrebu je nakon noćnog potopa osvanulo sunčano jutro, koje smo već poslije Karlovca ostavili za sobom. Nakon tunela Kapela bilo nam je jasno da od sunčanoga dana neće biti ni S, jer od kišurine nismo vidjeli kroz prozore. Ali... u prognozi je stajalo da je u Kninu sunčano. Sunčano?!

Bome da. U Kninu je bilo vedro i toplo, no da, barem dok se mi nismo iskrcali iz busa. Onda je i tamo počela padati kiša. Ali ništa zato, bio je organiziran prijevoz do Suvog polja. U dva kombija za dvadesetak ljudi, uspjelo se ugurati nas tridesetak sa stvarima za dva dana.

Naš je šofer bio pravi dasa, vozio nas je preko makadamske ceste u kombiju iz 1985. Osjetili smo svaki kamenčić koji smo pregazili u suludoj vožnji. Bacao nas je na sve strane. U oskudnoj unutrašnjost - čitaj oguljenoj i izdrapanoj - isticala su se dva Sonyeva zvučnika čija vrijednost vjerojatno višestruko prelazi vrijednost samog kombija. Na našu molbu pustio nam je i Thompsonove hitove, pa smo vjetrove i kišu s Dinare doživjeli u punoj snazi.

Čim smo došli do Suvog polja kiša je prestala, zasjalo je sunce i mi smo krenuli prema Domu Brezovac. Osim Franka. Njega su s kupljenim šampinjonima poslali da Napretkovcima skuha večeru. To je bio propust kako se kasnije pokazalo.

Mi smo se na makadamskom putu po blagoj uzbrdici počeli polako penjati i uživati u, kako se kaže, lijepim vidicima. Blagi brežuljci, zelena trava, bijeli oblačići kroz koje se probija sunce – prava idila – nigdje nikoga osim nas.

Put nas je vodio preko livada posutim cvijećem i - šampinjonima svih veličina. Od mladih sklupčanih, preko srednjih skromnih do ogromnih “rascvjetanih“ promjera i dvadesetak centimetara. Nije bilo zabune o tome što ćemo večerati. E, samo da je to i Franko znao na vrijeme!

Nakon što smo pobrali objed, uputili smo se na vrh Badanj 1281m. Malo napora nije nikome škodilo s obzirom na to da smo taj dan dosta sjedili i uglavnom samo hodali. A na vrhu, otvoren vidik prema cijeloj Dinari i na drugu stranu preko Knina sve do mora. Sjajna nagrada za uloženi trud.

Već pomalo gladni spustili smo se prema domu Brezovac 1050 m. Dom je sasvim pristojan za naše uvjete, iako ima problema s izolacijom, pa osim gljiva u šumi u kojoj je smješten, ima i gljivica po zidovima. Ali to nije nešto što se ne da riješiti.

Franku je zadrhtala brada kada smo istovarili naš gljivarski ulov. On je naime skuhao svoje micro-šampinjone, koje je donio iz Zagreba. Za onu našu macro- gljivarsku-ikebanu je bilo prekasno. Možda za njega, ali ne za Horizontovce! Bacili smo se za šparhet i u kratko vrijeme ispekli uz šnicle i naš dnevni ulov šampinjona. Ne treba reći da dosada nisam jela bolje šampinjone, a sigurna sam ni ostali za stolom.

Sutradan je bilo rano buđenje i pokret u 6 i 58 h. Polako smo se probijali kroz bukovu šumu, zatim preko zelenih livada i dalje po blagom makadamskom putu. Jutro za poželjeti - vedro i taman prohladno. Strmi dio prema vrhu smo relativno brzo prošli, iako je staza bila mokra, a kamenje sklisko. Zapravo smo se začudili kako smo brzo došli do vrha Sinjal 1831 m/nm – najviši hrvatski vrh. A stvarno je lijep!

Pričali smo među sobm kako je Velebit naša prva ljubav, jer je divlji i privlačan, ali Sinjal bi mogla biti stvarno kvalitetna ljubavnica. Blaga, obla, pitoma i zgodna. Za takvima isto gubiš glavu!

Nakom pauze za gablec, odmor i odmaranje očiju, nastavili smo naš silazak, koji se pokazao dulji od cjelog uspona. Ali stvarno nema veze, to je bila prigoda da se nagledamo i nauživamo Dinare. A u Dinari su uz nas uživali i dvoje stranaca - planinar i treker, te jedan zaljubljeni domaći par.

Iako se počelo oblačiti, kiša nam ipak nije zasmetala ni prilikom silaska. Nečime smo stvarno zaslužii takva predivna dva kasno-ljetna dana.

A da sve ne bude idealno pobrinulo se osoblje u restoranu Tvrđava na Kninskoj tvrđavi. Iako smo došli najavljeni i gladni, oni to očito nisu ozbiljno shvatili. Dočekali su nas  jedan kuhar i jedan konobar – izgleda da su obojica bili na praksi. Konobar je dao sve od sebe da zapamti naše narudžbe, a kuhar je dao sve od sebe da podgrije nedovljne količine telećeg safta i nekakvog rižota. Siroti konobar nije uspio pohvatati sve naruđžbe, a hrane je ponestalo?! Uglavnom - oni koji su imali sreću da dobilju hranu, načekali su se. Nas nekoliko smo otišli na burek od sira i jogurt u centar Knina. 

AK