• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Svaki utorkak
od 19:00 - 20:00
 
02.07.2019. sastanak putnika za Kilimanjaro s početkom u 19:30 sati ...
 
16.07.2019. sastanak putnika za Grčku s početkom u 19:15 sati ...
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1045275

25.10.2015. Grobničke Alpe: Fratar 1353m

Grobničke Alpe – Fratar 1353 m, 25.10.2015.

            Kada smo prije nekoliko godina, među našim prvim izletima, preko Mudne doli krenuli na Fratar bilo je vrlo hladno i puhala je bura. Ne sjećam se točno koji je mjesec bio, ali isto je bila jesen. Nekima je tada to bio već drugi ili treći pokušaj da se popnu na Fratar, jer su prijašnji propali zbog udara bure. I nas je jak vjetar tada nosio po kamenim stijenama i bilo je vrlo teško zadržati ravnotežu. Ali ipak smo uspjeli.

            Jučer je bila sasvim druga priča. Grobničke su Alpe pokazale svoju vedriju jesensku ćud. Dan nakon bure bio je izmišljen za provod u prirodi. Sunce nas je pratilo cijeli dan, a buru je zamijenio ugodan lahor koji nam je olašavao penjanje. Nakon tjedan dana ozbiljne kiše i hladnoće nitko nije očekivao da će u našim Alpama biti tako toplo. Ali bilo je.

            Nas dvadesetak smo u malom busu krenuli dobre volje iz Zagreba pa poznatom rutom i stankom za kavicu stigli do Podkilavca. Polako smo se uhodanom stazom počeli penjati prema lijepo obnovljenom planinarskom domu Hahlići, gdje nam je bila prva stanka. Tu i tamo u daljini je zavijorila griva divljega konja, koji je neometano pasao travu i nezainteresirano bacao pogled na nas.

Neki su brže, a neki sporije pratili planinarski tempo pa smo se razvukli po cijeloj planini. Ali nema veze, trebalo je iskoristiti dan i uživati u lijepim vidicima. Pješčana boja visoke trave i plavo nebo kao kontrast odmarali su oči. Malo po malo stigli smo do Hahlića i kratko se odmorili.

Nastavak do Fratra vodio je kroz šumu prekrivenu otpalim lišćem koje je šuštalo pod nogama i skrivalo kamenje i markacije. Uz malo popikavanja i lutanja uspjeli smo doći do podnožja Fratra, te preko kamenih blokova prateći kamenu stazu, korak po korak stigli do vrha.

A tamo – koja panorama! Ne sjećam se kada je vidjljivost bila tako dobra. Daleko na obzoru vidio se i Triglav! Na obroncima Grobnički Alpi mogao se vidjeti  skoro svaki kamen, a dolje na moru plutali su tankeri i čekali svoj red na iskrcavanje tereta. S druge strane pak Učka, a pogled puca sve dalje prema Istri. Nevjerojatno!

No morali smo se naravno i vratiti, jer smo već dobar dio, za jedan sat kraćega dana, već iskoristili. Oprezno smo se spuštali istom stazom pokrivenom, na svu sreću, suhim lišćem, pa klizanje nije bilo opasno. Kod Hahlića smo se okrijepili svojoj hranom, jer osim čaja domari nisu imali dozvolu ništa drugo prodavati. To su naša pravila?! Lijepo obnovljeni planinarski dom, od svibnja služi kao prolazna točka, a ne mjesto na kojem čovjek nakon napornog uspona može nešto gricnuti.

Uglavnom na silasku smo se opet malo razvukli, tako da nam se prolazno vrijeme odužilo, pa smo i od večere na žalost morali odustati. Nema veze ipak smo najveći dio dana proveli u raju Grobnički Alpi, dok su Zagrepčani tugovali u maglovitom danu.

  Ana Krois