• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Svaki utorkak
od 19:00 - 20:00
 
02.07.2019. sastanak putnika za Kilimanjaro s početkom u 19:30 sati ...
 
16.07.2019. sastanak putnika za Grčku s početkom u 19:15 sati ...
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1098164

19.-20.11.2016. Visokogorska sekcija: SLO/Julijske Alpe – Mala Mojstrovka 2332m

 

19/20.11. 2016. SLO/Julijske Alpe – Mala Mojstrovka 2332 m

Nedjelja je dvadeseti studeni u dva popodne. Šetamo oko Bledskog jezera napunjenog patkicama i labudovima isto kao što smo i mi napunjeni tekućim i čvrstim gorivom u piceriji Devil. Znači taman na mjeru, ni previše ni premalo. A vrijeme za ovo doba više podsjeća na, recimo, južinu u Makarskoj. Dođe mi da se opet skinem u majicu kratkih rukava, kao što sam sinoć pored velikog kamina, u zagrijanom i veoma toplom Mihovom domu na Vršiču. Provjerila sam da je temperatura na Bledu 15°C.

I što je tu sad tako neobično? Ništa, osim što smo se još prije samo nekih par sati, na minus 6°C na jednom od vrhova Alpa, borili stisnutih očiju s maglom i olujnim vjetrom, koji nas je, raznoseći sitne cestice leda po našim licima, podario prirodnom mikrodermoabrazijom.

I upravo razmišljam da su horizontovi visokogorski usponi po ponavljajućim segmentima Alpa u Sloveniji, iako očekivano slični, ipak neočekivano različiti. Tako i ovaj na Malu Mojstrovku je mogao biti „sličan“, a bio je „različit“. Obzirom da smo zbog procjene rizika odustali od ferate, ovaj zimski uspon, vremenski i visinski, i nije bio pretjerano zahtjevan, ali čudno vrijeme nas je ipak podarilo jednim neobičnim doživljajem.

Dakle, jučer smo nas dvanaest planinara, u četiri popodne, krenuli iz Zagreba prema Vršiču. Skoro cijelim putem, sve do dolaska do Mihovog doma na Vršiču, nas je pratio jaki pljusak. A zadnji dio puta se vozimo cestom kojom je malo više od tri mjeseca prolazio Putin i to zbog odavanja počasti za 100 ruskih ratnih zarobljenika koje je, dok su tu gradili planinski put, usmrtila lavina. I zaista je neuobičajena i lijepa ta drvena spomen kapela posvećena Svetom Vladimiru.  I kad smo je prošli ubrzo slijedi jedno prijatno iznenađenje domom, izuzetno tolerantnim domaćinima, ukusnom hranom i općenito toplom atmosferom u domu. Sve pohvale za topli prijateljski komunikacijski pristup uz smiješak – za različitost! Imala sam dojam da sam došla kod vlastite bake u posjetu.

Sutradan u sedam ujutro početak uspona, koji je trajao ukupno samo četiri sata, je bio prijevoj na Vršiču. Sve je bilo uobičajeno i jednostavno sve do prijelomne točke od koje počinje gusta magla, užasno jaki ledeni vjetar i dosta duboki snijeg kojeg je prvi, kao i uvijek, najvećim dijelom razgrtao naš vođa puta. I prvom je bilo i najteže što se osvjedočio i treći kad  je postao prvi. Meni je cepin nekoliko puta pomogao da me ne opuše vjetar sa staze. A što smo se više približavali vrhu uvjeti su bili sve teži te mi je u jednom trenutku pao na pamet igrani film „Everest“. Mogu samo zamisliti kao je njima bilo. Kako bilo da bilo, s maglom koja je ponekad činila nevidljivim i nekog tik ispred ili iza, a kamoli cijelu kolonu, strahu i nelagodi nije bilo mjesta. Opet smo veselo i bezazleno uz pjesmu „Magla“ dosegli zaleđeni vrh Male Mojstrovke, a vidjeli smo vozeći se nazad „Putinovom cestom“ razigranu blijedo tirkiznu rječicu veselog imena Pišnica. A tko zna što će budućnost jednom donijeti. Možda se cesta jednog dana nazove „Cesta braće Trumpa i Putina“

Eto i ovaj put me natjeraše da napišem priču. Nadam se da je rezultat dobio prolaznu ocjenu! 

SA