• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Svaki utorkak
od 19:00 - 20:00
 
02.07.2019. sastanak putnika za Kilimanjaro s početkom u 19:30 sati ...
 
16.07.2019. sastanak putnika za Grčku s početkom u 19:15 sati ...
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1099070

11.-12.11.2017. Slovenija: Julijske Alpe - Brana 2253m i Koroška Rinka 2433m

 

11.-12.11.2017.  Turski žleb  (2144)

Logarska dolina, jedna od najljepših alpskih dolina u Europi, oblikovana od glečera još za vrijeme ledenog doba, nudi pregršt prirodnih ljepota, koje sam privilegijom ovog visokogorskog izleta, konačno imala priliku vidjeti. Posebno za oko zapinje veličanstveni slap Rinka, duž kojeg počinjemo uspon do Frischaufovog doma na Okrešlju (1396). Tih 460 metara uspona, od kombija do doma, prohodali smo u prosjeku za nekih sat vremena presijecajući ljupki potočić, koji izvire na pola puta, skoro pa okomito teče, raste u dolini i postaje rijeka Savinja. I sad dalje razmišljam kako opisati ovaj visokogorski izlet. Uspješan ili neuspješan? E, ako bi morali uspjeh mjeriti samo prema ostvarenju planiranog cilja onda je neuspješan. Dvaput. Ali, ako uspjeh mjerimo prema ljepoti i veselju koji nam je dao onda je uspješan. Osam puta, taman onoliko koliko nas je i bilo! 

Prvi dan plan je bio Brana (2253), a drugi Koroška Rinka (Križ 2433), ali ipak s rezervom koja znači vremenski uvjet. Snijeg, magla, led i vjetar mogu i dvadeset metara do cilja učiniti nedostižnim. Ovaj put prepreka je prvi dan bila cijela nedostupna zaleđena stijena i približavanje mraka, a drugi dan nekih stotinjak metara nas je dijelilo do alternativnog vrha Turska gora (2251) jer smo unaprijed znali da je Rinka neosvojiva.

Dakle, dvije dame su prvi dan odlučile odmarati u domu. Meni je pak bilo uskakati s „Fire On The Floor“ na „Ice On The Floor“ ipak to much, te sam odlučila biti jedna od te dvije dame. A dok smo se nas dvije odmarale, lješkarile, naši kolege su hrabro i ambiciozno krenuli put vrha Brana, računajući još hrabrije kako će se spuštati po mraku koristeći čeone lampe. Ali, nakon četiri sata, hrabri se ukazuju sa svojim purpurnim promrzlim licima i ledom obloženim gamašama. Kažu: „Prtili, prtili duboki snijeg i bilo im je dosta prćenja po vertikali!“  A i onako je stijena presudila. Kažu. Moramo im nas dvije povjerovati jer ćemo imati priliku iskusiti sutra sličnu avanturu. Sutradan ekipa, opet bez dva člana, kreće na uspon kroz Turski žleb do željenog vrha Turska gora. Premda i sam pogled na prilično vertikalni uspon koji moramo proprtiti prvi (doduše najvećim dijelom je to radio Renato) umanjuje nam nade da ćemo doći i od vrha Turskog žljeba (2144), a kamoli do vrha Turske gore. Već smo toliko svi iskusni da znamo što u nevremenu znaci svakih sto metara uspona. Ipak, korak po korak nas sve više približava kuloaru, koji je inače bez snijega neprohodni sipar i zbog toga se koristi ferata, koja s desne strane, tu i tamo proviruje ispod snijega. Sad je duboki snijeg prekrio sipar i dao nam priliku da iskusimo klasični visokogorski zimski uspon. Troši se puno energije i kalorija, a najteže je hodati onom prvom u koloni koji nam poklanja otiske svojih gojzerica. Mic po mic, uspinjemo se sve više i više, a što znači da postaje sve hladnije, vjetrovitije, maglovitije. Sreća je da je snijeg mlad, prhak i rastresit, ali na moju žalost, i mokar, pa su mi se jadne neprikladne rukavice skroz smočile, prsti se lede, jedva obuhvaćam cepin, a skidanje ruksaka, traženje drugih rukavica po pretincima, oduzelo bi mi dodatno vrijeme i energiju. I zato tek prilikom fotošutinga na vrhu Turskog žleba uspjela sam se riješiti tog belaja i domoći boljih rukavica.

Draga djeco, ovaj moj primjer vam samo može pokazati da visokogorstvo, pogotovo u nevremenu, nije uopće bezazlena disciplina koja ne zahtijeva prethodno malo žešće uključivanje mozga, a pogotovo tijekom turneje uspona. A naš vođa puta, nakon što smo dosegli Turski žljeb, prošli ga i krenuli jako riskantno prema vrhu, je uključio mozak i pametno odlučio obustaviti pohod, što smo svi jednoglasno prihvatili. I nije nam uopće bilo teško zbog toga iako je vrh  nadomak, blizu, samo stotinjak metara, ne tako zahtjevne staze. Ali staze bez snijega, leda, vjetra, visokih minusa, magle. Ovaj put nismo stazu  ni mogli pronaći nego smo probali odoka, oko stijene. Ali, magla, jak vjetar, kose klizave ledene stijene mi vraćaju u glavu vijest kako su neki dan pronašli na Dachsteinu živog polomljenog planinara u jami dubokoj trideset metara i bude mi sve drago što sam u ekipi odgovornih ljudi. Možda jesmo malo ludi!  

Pri spuštanju smo ponovo shvatili što znači visinski metar, u našem slučaju njih 750, od vrha Turskog žleba do doma, kad se snijeg počne rastapati pod klecavom nogom koja popušta, pa druga preuzima cijeli teret tijela te upada cijelom dužinom u snježnu rupu.  A valja je onda vadit. Ali, vadili je ne vadili, mi smo se jako lijepo svi istrenirali zimskog visokogorskog uspona i spuštanja u posebnim zimskim uvjetima.

I sve u svemu bilo je prelijepo, veselo, inspirativno. U kombiju pri putu za Zagreb opet zdrava zafrkancija.

Samo što sam malo ljuta na sebe jer  još uvijek nemam predodžbu, orijentaciju gdje se koji alpski vrh u Sloveniji nalazi, kako je pozicioniran Triglav u odnosu na Storžić, kako stoji Grintovec prema Rinki, a kolike su omjerom i gdje su se tu sakrile doline. I tako dok vrijedni sposobni kolege, nakon manjeg incidenta pri povratku doma, na jednoj benzinskoj postaji mijenjaju gumu na kombiju, ja zamišljam da sjedim na udobnom kauču, na koljenima držim reljefnu trodimenzionalnu mapu Alpa i dlanovima lagano prelazim preko glava od Triglava do vrha Košuta, pomilujem malo Rinku, obuhvatim Grintovac vrhom dlana, a prstićima istražujem gdje su se smjestile i kolike su te doline.

SA