• Slide 1
  • Slide 2
  • Slide 3

logo 2 PKHVG copy

Događanja u Klubu!

Sastanci kluba: 
Svaki utorkak
od 19:00 - 20:00
 
02.07.2019. sastanak putnika za Kilimanjaro s početkom u 19:30 sati ...
 
16.07.2019. sastanak putnika za Grčku s početkom u 19:15 sati ...
 
Učlanjenje: svaki utorak od 19-20 sati u prostorijama Kluba.
 
Visokogorska oprema za posudbu članovima: OVDJE
 
 
 

Najava putovanja ...

Kontaktirajte nas...

Horizont VG
Horizont VG
Matije Slatinskog 4
Velika Gorica, HR 10410
Hrvatska
Mobile: +385 91 5064411
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.horizontvg.hr
vCard

Brojač posjeta

1055028

Planinarski priručnik za početnike

  

Sadržaj:              
 
1. Uvod
  2. Kratki test planinarskog znanja
  3. Planinarska oprema
  4. Poskliznuće i pad
  5. Pazi kamen
  6. Vrijeme
  7. Grom
  8. Hladnoća
  9. Prehrana planinara
10. Visinska bolest
11. Iscrpljenost
12. Lavine
13. Sprečavanje nesreće i prva pomoć u slučaju nesreće
14. Kodeks planinarske etike

1. Uvod 

Za hodanje po planinama potrebno je imati znanje o kretanju, boravku i ponašanju u planinama kao i znanje o karakteristikama planinskog svijeta. Osnovna znanja, iskustva i navike možemo dobiti na organiziranim izletima, pohodima i turama, s uključivanjem u planinarske škole i tečajeve koje organiziraju planinarska društva ili Planinarski savez Hrvatske te samoobrazovanjem (planinarska literatura, revije, internet…). Cilj različitih vrsta osposobljavanja je primjena i očuvanje naučenog u praksi.
Da bi Vam pomogao, prije nego krenete u planine, pročitajte donji tekst. U njemu su prikupljena osnovna znanja, rezultati i iskustva brojnih generacija planinara.
Planinarski priručnik je namijenjen prvenstveno planinarima početnicima, ali i iskusnim planinarima koji  u njemu mogu pronaći zanimljive sadržaje.
Sadržaj Planinarskog priručnika daje samo osnovne savjete i iskustva te ne zamjenjuje planinarsku literaturu i priručnike o planinarenju,  još manje može zamijeniti  znanje i iskustvo stečeno praksom.
Nepotrebno je spomenuti da ovaj priručnik nikako ne može zamijeniti  uživanje i ljepotu boravka u prirodi, planinama, gorama i brdima.
Namjena Planinarskog priručnika je da Vam olakša boravak u prirodi, brdima, gorama i planinama  praktičnim savjetima i uputstvima, da Vam prenese osobna iskustva iskusnih planinara.
U Planinarskom priručniku nema zabrana i pravila, u planinarskom okruženju odlučujete sami jer za svoje odluke, ponašanja i djelovanja SAMI odgovarate.
Planine pokušajte temeljito upoznati i doživjeti, pokušajte ih naučiti poštovati i cijeniti. Pobrinite se da svojim primjerom doprinesete da planine ostanu svijet iskonske ljepote a ne svijet razvikanih podviga i samoprecjenjivanja.     

Ovaj planinarski priručnik ne može zamijeniti osnovnu planinarsku obuku !

Sadržaj

2. KRATKI TEST PLANINARSKOG ZNANJA 

1. Lako se je zaštititi od groma na otvorenom prostoru ?
2. U usjeku sam siguran od groma ?
3. Vremenska prognoza najavljuje dolazak hladnog  vala, ciklonalnu frontu, a nebo  je čisto, plavo gotovo bez oblačka. Zaključujete da su meteorolozi opet pogriješili ?
4. Svugdje se, pa i u planini oslanjam na svoj odličan instinkt, osjećaj za prostor i orijentaciju?
5. Na markiranom planinarskom putu ne može mi se dogoditi ništa loše ?
6. Nesreće su neizbježne, takva je sudbina ?
7. Planinarski poziv u pomoć  je davanje istog signala (zvižduk, svjetlo)  6 puta u minuti ?
8. Sa savršenom opremom sam 100% siguran ?
9. Bivak vreća je potrebna samo vrhunskim planinarima i alpinistima ?
10. Za planinarske izlete se ne treba posebno pripremati ?
11. Na planinarskoj turi potrebno je piti veće količine tekućine (vode) ?
12. Promrzle dijelove tijela najbolje je trljati snijegom ?
13. Na padinama pokrivenim debelim snijegom nije moguće sa sigurnošću procijeniti opasnosti od lavina ?

ODGOVORI NA PITANJA
1. Netočno, od groma nas štiti objekt sa gromobranskom instalacijom ili automobil (Faradejev kavez).
2. Netočno, usjeci, pukotine i vodene žile su pravci prostiranja (toka) elektriciteta po udaru groma, tj. električnom pražnjenju.
3. Netočno, današnja meteorologija je uznapredovala tako da meteorolozi danas pomoću modernih uređaja mogu donositi vrlo precizne prognoze.
4. Netočno,  Vaš instinkt, osjećaj za prostor i orijentaciju mogu Vam pomoći, ali karta i kompas  (i visinomjer) su Vam nužni.
5. Netočno, markacija na planinarskom putu ne govori ništa o težini i zahtjevnosti tog puta. Takve informacije najčešće pišu na početku tog puta ili u planinarskom vodiču koji opisuje taj put, a možete se raspitati i kod planinara koji su prošli tim putem.
6. Netočno, najveći broj nesreća je uzrokovan pogrešnim ponašanjem i donošenjem pogrešnih odluka. Najčešće je osobna pogreška.
7. Točno, 6 vidnih signala u minuti (zvižduk, svjetlo), svakih 10 sekundi po jedan, pa jedna minuta pauze je planinarski poziv u pomoć.
8. Netočno, i najbolja cipela se oklizne pri pogrešnom koraku, a niti kaciga nije od prevelike pomoći pred velikim kamenom. Za svaku opremu je vezana tehnika korištenja i uvjeti njenog korištenja.
9. Netočno, bivak vreća uvijek i svima pomaže. Mnogi su promrzli na naizgled jednostavnim turama u kojim situacijama bi bivak vreća pomogla.
10. Točno, ako izaberete svoj cilj prema svojoj snazi, kondiciji i sposobnosti. Spremniji i snažniji traže izazove u visokim planinama i zahtjevnijim stazama dok manje spremni svoje zadovoljstvo nalaze u ljepoti nižih i pitomijih planina. Zapamtite da je izazov planine uvijek veći od mogućnosti pojedinca. Preopterećenost i nerealni ciljevi presudni su kako za one snažne i spremne tako i za one koji to nisu, u ostvarivanju zadanog cilja.
11. Točno, nedovoljno konzumiranje tekućine (vode) štetno je za zdravlje i smanjuje tjelesnu sposobnost.
12. Netočno, promrzle dijelove tijela treba utopliti višeslojnim toplim materijalima, dok se opća pothlađenost rješava utopljavanjem cijelog tijela.
13. Točno, iskustvo i ispitivanje padina sa debelim snijegom pokazuje da nema pravila i pouzdanih pokazatelja.


Rezultat testa:
13 točnih odgovora:  Odličan, ali ne zaboravite: nesreće se ne događaju drugima
10 točnih odgovora:  Dobar, niste početnik, vrijedno planinarite i prikupljate iskustva i znanja
7 i manje točnih odgovora:  Nedovoljan, Vaše je znanje nedovoljno da bi  ste uočili opasnost i spriječili nesreću

Sadržaj 

3. PLANINARSKA OPREMA 

Planinarska oprema danas se uvelike razlikuje od opreme u bliskoj nam prošlosti. Tome je ponajprije doprinijela industrija planinarske opreme svojim tehnološkim razvojem novih materijala koji zamjenjuju klasične. Svakako jedan od najvažnijih ako ne i najvažniji dio opreme su gojzerice, iz tog razloga ću njima posvetiti najviše vremena. Za lakše uspone u nižim planinama koji obuhvaćaju uglavnom pješačenje, koriste se mekane i udobnije cipele. Ako je potrebno kretati se po kamenju ili kroz snijeg, tada se koriste glomaznije i tvrđe cipele. Planinarske cipele su duboke, da smanje mogućnost povreda skočnog zgloba, kao i da zaštite nogu od drugih vanjskih utjecaja (kamenje, snijeg). Planinari često nose dva para čarapa (donje – tanke, i gornje – često vunene). Paleta materijala iz kojih su izrađene cipele u zadnje se vrijeme naglo povećala. Osim kože sve više se koriste novi materijali koji su u mnogim segmentima bolji od kože (težina, održavanje, trajnost). Kod klasičnih planinarskih cipela većina proizvođača i dalje upotrebljava za vanjski materijal kožu debljine od 1 do 3,2 mm, kod lakših modela pak kombinaciju kože i poliamidne tkanine. Od debljine kože ovisi kakav oslonac nam nude cipele i kako su robusne. Tvrdoća cipele se izabire ovisno o vrsti aktivnosti. Vrijedi pravilo: što je teži ruksak, tvrđa mora biti cipela. Pri kupovini cipele izaberite jedan do dva broja veće, tako da u njima ima mjesta za bar dva para čarapa. Pri izboru modela i veličine možemo si pomoći jednostavnim ispitivanjem: dok su cipele odvezane gurnemo nogu naprijed do kraja, iza pete nam treba ostati prostora za jedan prst, a kad su cipele zavezane vrhovi prstiju nam ne smiju doći do vrha cipele. Cipele izrađene od deblje kože su uz pravilno održavanje vrlo otporne na vlagu. Tkanina Cordura je vodootporna, no takve cipele u pravilu imaju više šavova koji su najproblematičniji što se tiče vodootpornosti. Za najbolju zaštitu od vlage izaberemo cipele koje imaju na unutrašnjoj strani Gore-Tex®. Svi šavovi unutrašnjeg Gore-Tex® materijala su lijepljeni, tako da se vlaga ako i prodre kroz šavove i vanjski materijal zaustavi na Gore-Tex® membrani. Đon pravih gojzerica ima na sebi žutu ovalnu oznaku na kojoj piše „Vibram“. Vibram đon osigurava mekše hodanje, tj. Amortizaciju kod hodanja. Đon treba osigurati toplinsku izolaciju, kao i smanjiti mogućnost proklizavanja. Nove gojzerice mogu jako nažuljati nogu, stoga ih je potrebno razgaziti na kraćim izletima.
Nadalje ne manje važan dio planinarske opreme je ruksak. Dobar ruksak je izrađen od poliamidnih ili poliesterskih tkanina, koje su većinom vodonepropusne. To ne znači da će vodootporan biti i ruksak, jer niti jedan proizvođač ne zaštićuje šavove. Ruksak od vlage možemo zaštititi dodatnim pokrivalom ili dovoljno velikom pelerinom. Veličinu ruksaka izabiremo ovisno o namjeni: 15 – 40 litarski su namjenjeni jednodnevnim izletima, 40 – 60 litarski višednevnim izletima,
60 – 100 litarski duljim putovanjima. Kod izbora većeg ruksaka budimo pozorni na pojas koji obujmljuje bokove, jer i do 60% opterećenja nosimo na bokovima.
Štapovi za planinarenje prije spadaju u opremu za hodanje nego u opremu za penjanje. Složivi su u tri dijela. Služe da smanje opterećenost nogu (prije svega koljena), pogotovo kada planinari prelaze dugačke dionice ili nose težak ruksak. Da bi dugo trajao, vrh štapa se proizvodi od karbida. Mnogi planinari i alpinisti koriste teleskopske štapove prilikom uspona i silazaka s planine, jer njihovo pravilno korištenje smanjuje opterećenje kralježnice, koljena i nožnih zglobova. Teleskopski štapovi moraju se koristiti pravilnom tehnikom: uvijek koristimo oba štapa, jednaka po visini, čvrstih ručki, konstruiranih tako da kada se potiskuje prema dolje postižu čvrst oslonac. Od presudne važnosti je koristiti oba štapa, što je više moguće u smjeru padanja tijela.
Prednosti:  upotrebljavani pravilnom tehnikom, posebno kad se ide nizbrdo, štapovi mogu apsorbirati više tona težine, posebno za dugih silazaka. Smanjenje opterećenja kralježnice i zglobova posebno je izraženo u sljedećim situacijama:
1. u starijoj dobi i pri prekomjernoj težini,
2. kad postoje kronične bolesti zglobova (artritisi, spondilitisi),
3. kad se nose veliki tereti (ekspedicije),
4. kad se hoda snježnim padinama, vlažnim skliskim terenima, prilikom prelaska rijeka i kada se hoda po magli ili noću (u uvjetima smanjene vidljivosti).
Gamaše pokrivaju dio noge od cipela do koljena. One služe tome da snijeg ne upada u cipele. Također, na manjim visinama, ako se planinar kreće kroz visoku travu, one mogu štititi od mokre trave, blata, upadanja kamenčića u cipelu, kao i od krpelja.
Donje rublje od 'tehničkih' materijala efikasno odvodi znoj sa kože i predaje ga gornjim slojevima odjeće. Da bi funkcioniralo mora biti skroz pripijeno uz tijelo. Proizvođača ima raznih, kao i materijala, sada je  polipropilen zadnja riječ tehnike.
Drugi sloj. Bez baznog sloja ovdje nema potrebe investirati. Ako imate  bazni 'tehnićki' sloj onda se iznojena tekućina prenosi na ovaj drugi sloj.  Ako se radi o pamučnoj majici ona će skupljati tekućinu i vlažiti/hladiti tijelo i ostale dijelove odjeće. Zato je dobro u drugom koraku nabavke i ovdje nabaviti nešto od brzosušećih materijala.
Hlače bi bilo dobro da su elastične, od materijala koji se može osušiti na tijelu. Dapače, Shoeler 3Xdry se brže suši dok je obučen nego kad ga se objesi.
Toplinska i vjetro izolacija: za termo izolaciju je najbolji fleece a kod vjetro/vodo izolacije windstopper i goretex.
Od ostale planinarske opreme bih  svakako dodao kapu,  rukavice, naočale sa UV filterom, zaštitna krema sa visokim UV faktorom, a i karta i zemljovid su od velike koristi.

Savjet: na planinarskim turama zapišite kako ste bili obučeni, što ste koristili po vjetru, snijegu,  što po kiši ili suncu, to vam znatno olakšava dilemu kako se obući u raznim vremenskim prilikama.

Sadržaj

4. POSKLIZNUĆE I PAD

Pokliznuće i pad je uzrok najvećeg broja nesreća koje se događaju na  planinarenju. Poskliznuće i pad se najčešće dogodi na mokroj podlozi, mokroj travi, mokrom lišću, strmini, siparu (sitni kamenčići), zaleđenim putovima, provalija pored puta, korijenje drveća koje izviruje iz zemlje pokriveno lišćem i mnogim drugom razlozima.  Uzrok poskliznuća i pada je najčešće uslijed nedovoljne pažnje i koncentracije, pogrešno izabranog puta, krive procjene, umora, straha, pomanjkanja adekvatne opreme te ostalih mnogobrojnih razloga.
Da bi ovu opasnost doveli  na minimum, potrebno se  pridržavati nekih pravila u planinarenju:
- na planinarenje nikad ne idite sami
- ako osjetite znakove umora i iscrpljenosti odmorite se
- ako uočite opasnost sklonite se na vrijeme i čuvajte  svoju  snagu, ne srljajte  glavom bez obzira
- dobro proučite planinarski put kojim mislite ići, konfiguraciju puta, da li ima opasnih detalja
- obavezno se raspitajte kakvu opremu trebate ponijeti na planiranu turu
- nikada ne precjenjujte sebe, svoju kondiciju i psiho-fizičku spremnost
- kada se nađete na opasnim planinarskim putovima nemojte naokolo bezbrižno fotografirati, čavrljati sa društvom, pjevati već budite maksimalno koncentrirani, hodajte oprezno, prije svakog koraka uvjerite se da nećete skliznuti.
Ako se poskliznuće i pad ipak dogodi, možete napraviti sljedeće: što prije se bacite u ležeći položaj  licem prema tlu, pokušajte se podići u stav za „sklek“ (noge lagano raširite, vrhove prstiju na nogama zabijajte u tlo, a šake stisnite).
Savjet: pokušajte to izvježbati na nekoj kratkoj padini koja završava ravninom (na mokroj travi, na snijegu) na opisan način jer ćete vježbom dobiti potrebnu spretnost  da što bolje reagirate kod neočekivanog  poskliznuća ili pada.

Sadržaj

5. PAZI KAMEN
Kamen koji se kotrlja ili pada smtrna je opasnost u planini i uvijek dolazi sasvim neočekivano. Zapamtite, kada ste u planini, pored kiše, snijega, groma i tuče, na glavu vam može padati kamenje, stijenje, led, proljetni snijeg, stabla, granje i drugi, sasvim neočekivani predmeti (konzerva, komadi opreme ….). Ako je padina sa krušljivom stijenom budite jako oprezni. Opasnost prijeti na strmom zemljištu čak i ako je padina s travom ili pošumljena. Padajuće kamenje je stalan faktor u strmim žljebovima. Najopasniji su ljudi. Budite vrlo oprezni kada uočite ljude na putu iznad vas. Promatrajte ih, razmišljajte i o tome da ste vi na putu iznad nekog drugog. Planinske životinje također obrušavaju kamenje. Divokoza Vas na padini  može zasuti hrpom kamenja.
Kamenje najčešće pada i samo od sebe uslijed temperaturnih razlika. Tipično je dnevno zagrijavanje zimi,  sunce zagrijava stijenu, otopi je i evo nama kamenja, leda, lavine i drugih problema.
Od padajućeg kamenja i drugih predmeta najbolje nas štiti kaciga. Bilo kakva kaciga je mnogo bolja od nikakve. Atestirana planinarska kaciga je bolja od HTZ šljema. Ako je kamen veliki, kaciga Vam ne može pomoći.
Izbjegavajte puteve gdje se često odronjava kamenje. Zaobiđite ih!
Kada se kamenje krene odronjavati budite na stalnom oprezu. Ako prolazite putovima uz strme, okomite litice najbolje se je priljubiti uz stijenu i rukama dodatno zaštiti glavu prilikom padanja kamenja. Naročito je važno za odmor izabrati sigurno, zaštićeno mjesto. Najbolje se je kloniti opasnih mjesta i strana, pogotovu ako na njima ima ljudi ili životinja.

Savjet: kada kamenje počne padati i kotrljati se oko Vas, trenutno zaštite glavu i potražite zaklon!

Sadržaj

6. VRIJEME 

Za Vaše uživanje u planinama i uspjeh planinarskog cilja odlučujuću ulogu ima vrijeme. Sparina i oluja s grmljavinom, mraz i snježna mećava, slaba vidljivost, kiša, magla i slične vremenske pojave neugodne su situacije za planinare, a često mogu biti uzrok nesreća na planinarenju.
Snježne lavine, razdražljivost uslijed  fen vjetrova (topli i suhi vjetar), srčani problemi koji se mogu pojaviti kod sparine i naglih promjenama vremena te druge posljedice koje vremenske prilike mogu prouzročiti nije lako predvidjeti ili prepoznati.
Kod planiranja planinarske ture nikako ne smijete podcjenjivati vremensku prognozu, ako je moguće raspitajte se kod lokalnog stanovništva o specifičnostima i ćudima tog  područja ili planine gdje namjeravate ići.
Nemoguće je dati sasvim točnu prognozu, u planini se vrijeme može promijeniti nevjerojatnom brzinom, stoga bi u ruksaku uvijek trebalo imati kabanicu ili bivak vreću.
Zatekne li Vas u planini nevrijeme s grmljavinom, klonite se izloženih planinskih vrhova, stjenovitih grebena, stijena i osamljenog drveća zbog mogućnosti udara groma. Također izbjegavajte skliske staze nad velikim strminama, a ako baš morate ići onda koračajte pažljivo! U slučaju loše vremenske prognoze ili lošeg vremena na terenu radije odustanite od planinarskog cilja jer forsiranjem ne možete ostvariti zadovoljstvo koje je glavni cilj izleta.

Pokazatelji vremena: vrijeme se može predvidjeti i pomoću barometra. Pad tlaka predznak je nadolazećeg lošeg vremena, a porast ili stabilan tlak dobrog. Nalazite li se na planinskim meteorološkim postajama prije polaska na  planinarsku turu raspitajte se kakvo vrijeme se predviđa.  
Dobro vrijeme: visoki oblaci mirujući ili dolazeći s istoka, magla i oblaci koji se spuštaju, nebo blago modro ili jasno modro, Vedro, blago večernje rumenilo čistih boja,

Loše vrijeme: gomilanje oblaka nepravilnih oblika, nestalan vjetar, zapadni južni i jugozapadni vjetrovi, velika količina vlage i sparina, brzo kretanje visinskih oblaka od istoka prema zapadu, reumatizam.

Savjet: nikada ne ignorirajte vremensku prognozu niti ne forsirajte planinarsku turu jer se možete  dovesti u situacije koje  mogu biti  opasne i po život!

Sadržaj

7. GROM

„Munja je divovski kratki spoj između neba i zemlje“ u kojemu se električni potencijali prazne brzinom od oko 100.000 kilometara u sekundi, što je trećina brzine svjetlosti. Kako se zračni kanal kroz koji sijeva munja zagrijava do 20.000 K, čime šesterostruko premašuje temperaturu na površini Sunca, pregrijani se zrak eksplozivno širi nadzvučnom brzinom, a do našeg uha dopire grmljavina. Iako ovo pražnjenje traje samo 10 mikrosekundi (10-6 s), odjek tutnjave traje deset puta duže. Kad munja sijevne, oslobađa se napon od nekoliko stotina milijuna volti pa pri bljesku kroz munju protječe struja od 50 do 300.000 ampera.
Zanimljivo je da su munje češće na otvorenim livadama negoli u velikim gradovima, što znanstvenici tumače niskom električkom vodljivošću osušenog tla ispod betona i asfalta.
Munje i grmljavina gotovo su redovita pratnja nevremenu i vrtloženju zračnih masa u sudaru pregrijanog i hladnog zraka. Grmljavinski oblaci imaju kilometarske promjere, a isto se toliko protežu i u visinu. Jako strujanje dovodi u oblaku do trenja toplog zraka s kristalima leda i raspršenim kapljicama vode, pri čemu dolazi do električne polarizacije. Pritom su oblaci najčešće nabijeni negativno, a tlo ispod njih pozitivno. Iskra od koje zastaje dah preskače između električki suprotno nabijenih oblaka ili pak između oblaka i tla linijskim pražnjenjem u obliku blještave krivudave crte koja nije deblja od nekoliko centimetara, ali svijetli kao milijun žarulja od 100 W.

Predznaci udaru groma mogu biti: sparan zrak, nagli pad tlaka, nagomilani crni oblaci, zatišje vjetra, udaljena grmljavina (tada je već opasno), naelektriziran zrak (kosa se diže, pucketanje u zraku).

Kako se zaštititi od udara groma: jedini lijek je pravovremeno pronaći siguran zaklon! Bivak vreća Vas može zaštititi od groma ako čučnete ispod nje, sjednete na ruksak  sa prekrštenim nogama, pod uvjetom da ste se klonili  ostalih opasnih mjesta gdje grom najčešće udara.

Savjeti: ako Vas je u planini zadesila oluja klonite se vrhova, grebena, osamljenog drveća, oko žljebova vodenih tokova, podnožja
prevjesnih i okomitih stijena, vrtača, dalekovoda.

Sadržaj

8. HLADNOĆA
U planinarskim krugovima hladnoću zovu i „tihi ubojica“ jer najčešće ne ubija direktno već je uzrok brojnim sudbonosnim greškama.
Hladnoća može umrtviti čovjeka, prouzročiti stres, ljudi izloženi hladnoći postaju apatični, hladnoća ometa kretanje, pokreti su teški i tromi, hladnoća oslabi moć rasuđivanja, može dovesti do pothlađenosti tijela. Pothlađenost je stanje snižene opće tjelesne temperature. Nastaje kada organizam gubi više topline nego što je može proizvesti. Niska temperatura okoline, iscrpljenost i alkohol pospješuju nastanak pothlađivanja.
Znakovi pothlađivanja:
U početku osoba ima osjećaj hladnoće i drhti (ovaj stupanj može i izostati). Kasnije osjećaj hladnoće prestaje, javljaju se umor, tromost i velika želja za snom. Sve tjelesne i psihičke funkcije se usporavaju. Ponekad se javljaju priviđenja. S daljnjim snižavanjem tjelesne temperature osoba gubi svijest. Disanje i rad srca se jako usporavaju. Ako se ne pruži pomoć, smrt nastupa zbog prestanka disanja i srčanog rada.
POSTUPAK  ako je pothlađena osoba pri svijesti:
U koliko se u blizini nalazi zaštićena prostorija, dom, sklonište unesite ga u nju, vlažnu i mokru odjeću zamijenite suhom, utoplite ga raznim odjevnim predmetima, dajte mu topla (ukoliko je to moguće), zaslađena, bezalkoholna pića. Možete upotrijebiti termofor i slične izvore topline (ukoliko postoje) za zagrijavanje, ali ne prislanjajte ih direktno na tijelo, nego preko slojeva deke ili odjeće. Ako nemate na raspolaganju toplu prostoriju, pokušajte unesrećenog izolirati sa svih strana dekom, odjećom, novinskim papirom, astro folijom ili bivak vrećom. Pozovite pomoć.
Važno je znati da se na vjetru opasnost od pothlađivanja višestruko povećava. Pri temperaturi od 0 stupnjeva Celzijusa i vjetru od 40 Km/h je isto kao da je  -20 stupnjeva Celzijusa bez vjetra.
Ako se ljudsko tijelo ne uspije zagrijavati kretanjem, dolazi do hlađenja tijela. Ljudski organizam ima osobinu da automatski zatvara krvotok prema periferijama (ruke, noge, lice) kako bi zaštitio vitalne organe.

Savjet: na planinarenje (u ruksaku) uvijek nosite zaštitnu vjetrovku i hlače (gore-Tex  ili sl.), a u zimskom periodu kapu i rukavice i astro-foliju ili bivak vreću.

Sadržaj

9. PREHRANA PLANINARA 

Kao što je poznato, glikogen, koji je smješten u mišićima i jetri, gorivo je za pokretanje mišića, a gledano kemijski on je zapravo tjelesni škrob.  Kod fizičkih napora on se kompleksnom reakcijom pretvara u glukozu i tako opskrbljuje sve tjelesne stanice.  Budući da su rezerve glikogena u mišićima relativno male, troši se rezerva u jetri. Čim se rezerve glikogena potroše, tijelo osjeća umor i sve se teže kreće.  Istovremeno se pokreće mehanizam za trošenje rezervi masnoća, ali taj proces ide malo sporije. Rezerve glikogena mogu se popuniti samo ugljikohidratima, a za taj proces potrebno je vrijeme, najmanje 24 sata.  Zato dan prije planiranog planinarenja treba organizam opskrbiti dovoljnom količinom ugljikohidrata.  Također u organizam treba unositi stalno tekućinu te na taj način pomoći organizmu da bolje i brže iskoristiiti rezerve masnoća.                      

Izvori ugljikohidrata u svakodnevnoj prehrani su: kruh, tjestenina, riža, žitne pahuljice, voće, povrće, mlijeko, mliječni proizvodi, šećer i slastice, a najčešći su škrob i šećeri – saharoza i laktoza…
* Škrob i šećeri razgrađuju se u organizmu do jednostavnih šećera uz pomoć enzima, resorbiraju se u tankom crijevu i prelaze u krvotok i jetru gdje se konvertiraju u glukozu.
* Razinu šećera (glukoze) u krvi reguliraju hormoni inzulin, koji luči gušterača, a koji snižava razinu šećera u krvi i glukagon, koji djeluje na oslobađanje šećera iz jetre, tj. iz glikogena kada koncentracija u krvi padne ispod dopuštene razine.
* U krvi treba biti konstantna koncentracija šećera – glukoze, bez prevelikih oscilacija hormona inzulina. Ako je nivo glukoze niži od normale, dolazi do hipoglikemije koja se očituje umorom, glađu, drhtavicom, a ako je nivo viši od normale, dolazi do hiperglikemije, koja izaziva umor i pospanost. Oba su stanja opasna i ako potraju duže vrijeme, dovode do kome.
* Jedan dio glukoze energijom opskrbljuje mozak, živčani sustav i mišiće, a drugi dio se pretvara u glikogen (rezerva energije) koji se nalazi u jetri i mišićima. Nakon što su rezerve popunjene, preostali se dio pretvara u mast i kao energetska rezerva pohranjuje u masno tkivo.
* Ugljikohidrati štede bjelančevine i masti, pa dokle god ih unosimo dovoljno (minimalno 50 – 100 g dnevno) bjelančevine i masti će biti pošteđene razgradnje i upotrebe u energetske svrhe. To znači da želite li smanjiti masu masnog tkiva, tj. smršaviti, prvo morate potrošiti postojeće zalihe energije koje imate u organizmu pojačanom tjelesnom aktivnošću (i, naravno, ne unijeti nove hranom, odnosno smanjiti kalorijski unos) pa će se onda energetske potrebe namiriti razgradnjom masnih naslaga.
Zdrava ili pravilna prehrana je ona prehrana koja tijelu osigurava optimalan unos kalorija, vitamina, minerala i tekućine,  te optimalan omjer bjelančevina, ugljikohidrata i masti, kako bi se osigurale potrebe organizma za gradivnim, energetskim i zaštitnim tvarima.

Kruh, žitarice i krumpir
Hrana koja sadrži visoki postotak ugljikohidrata poput kruha, krumpira, riže i žitarica opskrbljuje nas energijom i važnim nutrijentima uključujući željezo i vitmain B.
Ove vrsta manirnica trebale bi činiti trećinu ukupnog energetskog unosa. Važno je da birate nerafinirane koje su bogatije vlaknima. Zbog njih ćete se duže vremena osjećati sito i pomoći će vam kontrolirati glad. Uravnotežena prehrana trebala bi sadržavati pet ugljikohidratnih porcija svaki dan.
Voće i povrće
Voće i povrće osigurava nam nužne nutrijente poput vitamina i minerala te sadrže mnoge druge komponente koje se povezuju sa zdravom prehranom. Svi bi trebali težiti povećanju udjela povrća i voća u prehrani jer su bogati vodom i mogu vam pomoći kontrolirati unos kalorija. Trebali biste osigurati pet porcija voća i povrća dnevno. Porcija teži oko 80 g i uključuje svježe, kuhano, smrznuto i sušeno voće i povrće te prirodne sokove.
Mlijeko i mliječni proizvodi
Hrana poput sira, jogurta i mlijeka važan je izvor kalcija, te ostalih minerala i vitamina. Birajte one proizvode s manjim udjelom masnoća. Trebali biste težiti prema tri porcije svakog dana.

Meni za višednevne ture: praksa pokazuje da na planinarenje najradije nosimo suhu hranu koja nije lako kvarljiva. Na višednevne ture najbolje je ponijeti kruh ili dvopek, riblje konzerve, konzerve mesnog nareska, paštete, suhe kolače, sireve i slično. Ako ste u prilici ponesite juhe za kuhanje u vrećici, tjesteninu. Količina hrane mora biti dovoljna za trajanje izleta, a dobro je imati i malu rezervu jer u planini se lako dogodi neplanirani ostanak.

Prije planinarske ture barem 2 – 3 sata ne biste trebali konzumirati veće obroke hrane!

Savjet: planinarenje iziskuje pojačane fizičke napore za koje nam je potrebno 4000 – 4500 cal dnevno. Energiju našem tijelu daju ugljikohidrati koji dolaze u obliku šećera. Dobro je na planinarenje ponijeti čokoladu, grožđice, vitergin, glukozne bombone kojima možete brzo povratiti energiju. Istu ulogu imaju izotonični napici ali i najobičniji zaslađeni čaj.

Sadržaj

10. VISINSKA BOLEST
Visinska bolest je naziv za skup simptoma koji se javljaju pri boravku na visokoj nadmorskoj razini. Obično se javlja iznad 2500 m, često pri brzom usponu koji ne dozvoljava tijelu prilagodbu. U većini slučajeva radi se o blagom poremećaju koji uključuje glavobolju, gubitak apetita i mučninu i ne zahtijeva liječničku intervenciju. Zbog učestalosti blagog poremećaja mnogi smatraju kako je glavobolja na visini ˝normalna˝. Rijetko napreduje u teži oblik, moždani i plućni edem koji može biti smrtonosan, osobito ako se ne prepozna. Najbolji način sprječavanja visinske bolesti jest spor uspon pri čemu se ostavlja dovoljno vremena za aklimatizaciju. Liječenje visinske bolesti podrazumijeva prestanak daljnjeg uspona te silazak, osobito ako simptomi ne prolaze ili se pogoršavaju. Kisik i lijekovi služe kao pomoć pri silasku.
Nadmorska razina se može podijeliti u nekoliko kategorija:
- srednje visoka nadmorska razina (1500-2500 m): zamjetne su fiziološke promjene. Zasićenje arterijske krvi   
  kisikom je veće od 90%. Visinska bolest je moguća, ali rijetko;
- visoka nadmorska razina (2500-3500 m): visinska bolest česta kod brzog uspona;
- vrlo visoka nadmorska razina (3500-5800 m): zasićenje arterijske krvi kisikom je manje od 90%; zamjetan
   manjak kisika u krvi (hipoksemija) tijekom napora;
- ekstremna visina (iznad 5800 m): zamjetan manjak kisika u krvi tijekom mirovanja; pogoršavanje visinske
   bolesti usprkos aklimatizaciji. Duže preživljavanje teško je moguće.

Normalne promjene na visini
Svaka osoba koja se nađe na povišenoj nadmorskoj razini iskusit će određene promjene koje su posljedica normalne prilagodbe na visinu:
- ubrzano disanje (hiperventilacija)
- kratkoća daha (nedostatak zraka) tijekom fizičkog napora
- učestalo mokrenje
- promjena uzorka disanja tijekom noći
- često buđenje tijekom noći
- čudni snovi, noćne more
Čimbenici rizika
Na razvoj visinske bolesti utječe brzina uspona, nadmorska visina, visina na kojoj planinar spava te individualna osjetljivost. Dobra tjelesna kondicija ne djeluje zaštitno, a pojačani tjelesni napor na visini povećava mogućnost obolijevanja. Genetski čimbenici također su odgovorni za visinsku bolest. Većina prethodno postojećih bolesti kao što su kronična opstruktivna bolest pluća ili dijabetes same po sebi ne povećavaju rizik.
Predviđanje visinske bolesti
Liječnici ne mogu predvidjeti kod koje osobe će se razviti visinska bolest. Prethodna iskustva osobe s boravkom na visini dobar su vodič, ali postoje iznimke. Bilo kakvi testovi na morskoj razini upitno su korisni u ovu svrhu.
Smrtnost
Smrtnost od visinske bolesti općenito je niska. Smrtni slučajevi planinara u Nepalu događaju se u 0.014% slučajeva, a od toga 0.0036% uzrokovano je visinskom bolešću. Kod Britanaca koji su se pokušali popeti iznad 7000 m visinska bolest je uzrokovala smrt u 17% slučajeva.
Sprječavanje visinske bolesti
Tijelo izloženo visinskom manjku kisika (hipobarična hipoksija) prilagođava se, što je poznato kao aklimatizacija. Svrha ove prilagodbe je poboljšanje dostave kisika. Aklimatizacija se najbolje postiže sporim usponom čime se dozvoljava tijelu prilagodba prije uspona na veće razine i smanjuje rizik od teških oblika visinske bolesti. Iako je spor uspon općenito pravilo, neke osobe se mogu uspeti brzo bez ikakvih simptoma. Iznimno je važno biti fleksibilan prilikom planiranja uspona te ostaviti dovoljno vremena za prilagodbu i oporavak ako se poremećaj razvije.
 

SAVJET – preporuke za aklimatizaciju:
- iznad 3000 m visinu na kojoj se spava povećavati samo 300-600 m na dan
- iznad 3000 m je potreban odmor od jednog dana za svakih 1000 m daljnje visine
- brzina aklimatizacije razlikuje se od osobe do osobe
- ako je moguće, treba izbjegavati letove ili vožnju direktno na visoke razine
- ako se na visoku nadmorsku razinu dolazi direktno avionom ili autom potrebno je prvi dan izbjegavati
   tjelesne napore i daljnji uspon
- ˝penji se visoko, spavaj nisko˝
- ako simptomi ne prolaze odgodi daljnji uspon
- ako se simptomi pogoršavaju spusti se sto prije

Većina prilagodbe događa se u prvih 1-3 dana na određenoj visini, ali to varira kod pojedinaca. Potpuna aklimatizacija traje mnogo dulje. Ne postoje pouzdani čimbenici za predviđanje dobre aklimatizacije, osim dobre volje pojedinca za slušanje vlastitog tijela. Lijekovi, npr. Acetazolamid, se mogu koristiti prije uspona kod sklonih osoba te kad je uspon neizbježno visi od planiranog. Nekoliko istraživanja pokazalo je značajno smanjenje simptoma akutne visinske bolesti profilaktičkom uporabom 350-500 mg acetazolamida dvaput dnevno. Manje doze (125 mg dvaput dnevno) ublažuju simptome i smanjuju mogućnost nuspojava. Liječenje acetazolamidom je potrebno početi najmanje jedan dan prije uspona i nastaviti dok se ne postigne odgovarajuća aklimatizacija. Najčešće nuspojave ovog liječenja su trnci (parestezija) i pojačano mokrenje, ali se obično dobro podnose. 
Deksametazon (4 mg svakih 6 sati) smanjuje pojavu i težinu akutne visinske bolesti iznad 4000 m. Niže doze ili ista doza dana svakih 12 sati manje su učinkovite. Liječenje počinje nekoliko sati prije uspona. Ovo nije prvi lijek izbora zbog niza mogućnih nuspojava. Ipak, može biti koristan kod osoba koje se moraju naglo uspeti, vrlo su sklone razvoju akutne visinske bolesti ili su alergične na acetazolamid.


Zlatna pravila visinske bolesti
1. Posve je normalno razviti visinsku bolest. Nije potrebno i umrijeti od nje.
2. Svaka bolest na visini iznad 2500 m je visinska bolest dok se ne dokaže suprotno.
3. Nikad se ne penji na veću visinu ako imaš simptome akutne visinske bolesti.
4. Ako se simptomi akutne visinske bolesti ne povlače nakon 24-48 sati ili se pogoršavaju potreban je hitan 
     silazak. Ne smije se čekati jutro. Potreban je silazak bar do zadnje visine gdje si se osjećao/la dobro nakon 
     ustajanja.
5. Osobu sa simptomima visinske bolesti ne smije se ostavljati samu.

Sadržaj

Iscrpljenost je nedostatak tjelesne, intelektualne i emocionalne energije. Za nas planinare je najzanimljivija tjelesna iscrpljenost, tako da ću se zadržati samo na njoj.
Iscrpljenost može izazvati smrt kada se potroše sve rezerve tjelesne energije.
Takvi primjeri su vrlo rijetki jer ljudski organizam ima niz sigurnosnih mehanizama kojima se brani od potpune iscrpljenosti. Uživanje alkohola pospješuje iscrpljenost organizma.
Iscrpljenost u kombinaciji sa pothlađenošću opasno se približava kritičnom stanju čovjeka.

SAVJET:
Redovito se hranite i konzumirajte dosta tekućine, povremeno se i planski odmarajte.
Budite toplo obučeni, jer se na hladnoći tjelesna energija troši na zagrijavanje i time bespotrebno rasipa.
Izaberite pohod i donosite odluke koje odgovaraju vašoj fizičkoj i psihičkoj pripremljenosti.
POĐITE U PLANINE: AKO NISTE PRIPREMLJENI, IZABERITE LAKŠE USPONE
To znači: dobra tjelesna pripremljenost još uvijek nije sve! Čak i izuzetno pripremljeni i snažni planinari mogu izabrati pretežak pohod i tako potrošiti sve svoje voljne, tjelesne i energetske rezerve. Nije presudno da li ste 100% fit ili ste izašli iz ureda, presudno je za kakav ste se pohod odlučili, odnosno kakve ste odluke na tom pohodu donosili. Planina vam nudi razne varijante. Izaberite cilj i tempo tako da vam bude ugodno, da uživate. Zapamtite: planina neće pobjeći.

Sadržaj

12. LAVINE

Lavine predstavljaju jednu od najvećih opasnosti u planinama.
Općenito, vladaju mnoge zablude o lavinama, njihovom nastajanju, djelovanju, pokretanju, smrtnosti i sl. Uglavnom je sve to zbog neznanja i neinformiranosti. Ukoliko ste imalo informirani o lavinama povećavate mogućnost preživljavanja u slučaju nesreće.
Lavine nastaju, uglavnom, na visokim, nepristupačnim predjelima zbog uvjeta koje takvo okruženje ima, ali svaka padina koja ima nagib veći od 15 stupnjeva predstavlja potencijalnu opasnost od lavina. Gotovo sve lavine se pokreću na padinama između 35 i 45 stupnjeva. Na padinama manjim od 30 stupnjeva rijetko se pokreću lavine, a na padinama strmijim od 50 stupnjeva snijeg „proklizava" tako da se jako rijetko na tim strminama skupi dovoljno snijega za lavinu. Snijeg, odnosno pahulje snijega imaju svoju kristalnu rešetku i prilikom pada na tlo jedan dio te rešetke puca dok na drugi dio, koji je čitav, padaju druge pahulje snijega. Prestankom oborina i zbog niskih temperatura površinski sloj se zaledi i oslabljuje se veza novim snijegom koji, s vremenom, padne na tu površinu i time se stvaraju slojevi različitog tipa snijega. U nižim slojevima kristali snijega (pahulje) počinju pucati (zbog mase svih slojeva, buke, vremenskih neprilika i sl.), pokreću lančanu reakciju te sloj počne kliziti i tu je početak lavine. Lavine dijelimo po stanju snijega (rastresit i zbijeni snijeg) i po vrsti snježnih padalina (mokri i suhi snijeg). Kod lavina rastresitog snijega mjesto pucanja je usko i neizrazito te se pokreću manje površine koje zahvaćaju sve veću količinu snijega i spuštajući se zauzimaju veću širinu. Lavine zbijenog snijega lome se na većem prostoru i linija loma uvijek je okomita na donju plohu. Suhe lavine u prosjeku putuju između 100 – 140 km/h. Takvu brzinu dostižu već pet sekundi nakon pokretanja, dok mokre lavine u prosjeku putuju puno sporije, oko 40 – 50 km/h. Suha lavina broji najviše smrtnih slučajeva. Suhu lavinu možemo usporediti s praškom u tanjuru koji klizi prema dolje, znači jako brzo. Komadi snijega razbijaju se jedan od drugog i na kraju, dobivši veliku brzinu razbiju sve pred sobom. Kad je žrtva u sredini uglavnom joj nema spasa. Razlikujemo još i lavine objektivnog karaktera (koje se pokreću zbog zatopljenja, težine snijega i sl. odnosno to su lavine koje nije uzrokovao čovjek) i subjektivnog karaktera (lavine koje je pokrenuo čovjek).
Od prirodnih uzroka vjetar je najčešći uzrok lavina. Vjetar može „donijeti" snijeg 10 puta brže nego obične padaline snijega. Vjetar nanosi snijeg pušući sa jedne strane planine i nanosi ga na drugu stranu te taj novi snijeg optereti postojeći što uzrokuje lavine. Stručnjaci taj efekt vjetra zovu „wind loading". Novo napadali snijeg također uzrokuje lavine. Ako težina novog snijega napada brže nego se stari sloj snijega prilagodi, dolazi do napuknuća i formira lavinu. Ubrzano zatopljenje može uzrokovati pokretanje suhe lavine, ali to se rijetko događa. Kiša ili snijeg koji se topi može uzrokovati lavine. Jako sunce ili visoke temperature uzrokuju ubrzano topljenje snijega i stvaraju mokre lavine. Mokre lavine se stvaraju zbog slabljenja prijašnjeg sloja snijega zbog toga što voda razbija strukturu povezanosti između vrsta snijega. Poznato je da ima oko 6000 vrsta pahulja odnosno vrsta snijega. Vjetar snijega ili ubrzano zatopljenje ne rezultiraju uvijek lavinama. To ovisi o stanju snijega koji je prije napadao i o stanju snijega koji pada. Ako je snijeg koji je prije napadao jako stabilan, velike količine novog snijega mogu se jako dobro povezati i biti gotovo sigurne u pravim vremenskim uvjetima. Analiza stabilnosti lavina je komplicirani proces i zahtjeva jako puno proučavanja i iskustva da se razvije dobra sposobnost analiziranja stabilnosti lavina.
Žrtve lavina najčešće su rekreativci u planinama – skijaši, snowboarderi, penjači, planinari a najugroženiji su vozači snježnih saonica (snowmobila) koji čine trećinu žrtava od njihovog ukupnog broja.

 

U 90% lavina sa ljudskim žrtvama, lavina je pokrenuta težinom žrtve ili nekoga od pratnje žrtve. Ako imate namjeru kretati se u područjima u kojima postoji opasnost od lavina obavezno nazovite lokalnu Gorsku službu spašavanja ili Centar za lavine te se raspitajte o mogućnosti lavina, obavijestite ih o svojim kretanjima te zatražite lokatore (eng. „avalanche beacon"). Lokatori su mali uređaji koji odašilju signal te u slučaju nesreće spasioce navode na mjesto unesrećenog. Također obavezno ponesite lopatice za snijeg te što više pomoćne opreme. Ako vidite napuknuti snijeg, to je očiti znak za potencijalnu lavinu. Što je veći razmak napuknuća to je opasnije. Ne idite na strme dijelove. Također pripazite na brze promjene vremena. U tom slučaju povećava se mogućnost pokretanja lavina. U potencijalno opasne dijelove nikada ne idite sami te ako vas je više, podijelite se u grupice ali ostanite dovoljno blizu jedni drugima da se vidite i čujete. Nemojte ići u područja dubokog snijega koji je manje od 3 dana star te općenito izbjegavajte džepove dubokog snijega. Prirodne lavine događaju se zbog novog ili vjetrom nanesenog snijega koji postane pretežak za slabe naslage prijašnjeg snijega ili zbog naglog zatopljenja, ali gotovo uvijek ima očiglednih znakova nestabilnosti prije nego li se lavina pokrene.
Ako vidite da lavina ide prema vama odnosno da ste pokrenuli lavinu jedino što možete probati jest da se maknete u stranu. Ako ne možete pobjeći lavini tj. Pokušati da vas ne zatrpa, pokušajte se uhvatiti za drvo (ako ste u takvom okruženju). To morate izvesti jako brzo iz razloga što vam to drvo može biti najbolji prijatelj, ali ako ga ne uhvatite na vrijeme može postati najveći neprijatelj. Četvrtina žrtava u lavinama umiru zbog teških ozljeda nanesenih od udaraca u drva i kamenje. Iz tog razlog držite se za to drvo jako, jako čvrsto. Imajte na umu da morate biti jako brzi pošto lavine već nakon 4 – 5 sekundi dostižu brzinu od 100 km/h. Ako ne možete pobjeći lavini ili se ne možete uhvatiti za drvo, onda morate početi snažno plivati . Ljudsko tijelo je tri puta teže od krhotina lavina i stoga počne tonuti ukoliko ne počnete snažno plivati. Dobra vijest je da i u jako gustim lavinama protok zraka je 60 – 70%, ali to nije problem. Ljudi umiru zbog toga što se ugljik – dioksid nakupi u snijegu oko ustiju i jako brzo umru zbog trovanja ugljik – dioksidom, pa kad lavina na kraju uspori i prije nego li stane, pokušajte si napraviti rupu za zrak ispred vaših ustiju. Kad lavina napokon stane, krhotine lavine i raspršeni snijeg se kroz nekoliko sekundi stvrdne kao cement tako da bilo koju akciju da poduzmete morate je napraviti prije samog zaustavljanja lavine. Praktično je nemoguće sam se izvući kada ste zatrpani lavinom. Statistike pokazuju da se oko 90% žrtava može izvući živo ako su iskopani u roku od 18 minuta, ali onda šansa preživljavanja jako pada. Nakon 45 minuta samo 20-30% ljudi je spašeno živih, a nakon dva sata gotovo nitko ne izađe živ.
U slučaju da vidite prijatelja zahvaćenog u lavini pozorno gledajte kako se kreće lavina i gledajte u vašeg prijatelja, da ga kasnije, sa što većom preciznošću možete locirati u lavini. To će smanjiti tijek traženja, tako da otvorite širom oči ako ste dovoljno sretni da vas lavina nije uhvatila. Nikako ne odlazite po pomoć jer je jako malo vremena, možda nekoliko minuta za disanje pod snijegom, tako da se svaka minuta broji. Ako odete po pomoć vjerojatno ozlijeđeni neće biti živ kada vi dođete sa spasiocima. Provedite bar pola sata – sat u traženju prije nego li odete po pomoć. Brzo ali i pozorno tražite tragove, ruke koje vire iz snijega, skije, snowboard daske, rukavice i sl. U slučajevima kad vidite snowmobil, žrtva je iznad snowmobila. U slučaju više žrtava iskopajte ih dovoljno da mogu disati tj. Nemojte gubiti vrijeme da ih vadite van. Odmah idite do druge žrtve i tako dalje. Prvo izvadite one koji su bliži površini.

SAVJET:  AKO STE I U NAJMANJOJ SUMNJI – UVIJEK NE !

Sadržaj

13. SPREČAVANJE NESREĆA I PRVA POMOĆ U SLUČAJU NESREĆE

SPREČAVANJE NESREĆE
Ako osjetite znakove umora i iscrpljenosti, odmorite se. Ako se osjećate iscrpljeno i poslije dužeg odmora, radije odustanite od svog cilja, vratite se po mogućnosti s pratnjom.
Nosite uvijek propisanu i preporučenu opremu.
Već kod planiranja i pripreme planinarskog uspona pokušajte predvidjeti moguće opasnosti.
Uvijek se raspitajte kod lokalnog stanovništva (ako je to moguće) ili kod planinara koji su već bili na području gdje planirate ići o specifičnostima područja.
U planine ne idite nikada sami. Prilikom planiranja vaše ture važan faktor je izbor partnera za planinarenje.
Odluke „unatoč tome“ , „ma nema veze“ vrlo su opasne, a ponekad i presudne.

Ako vam prijeti opasnost sklonite se na vrijeme, čuvajte svoju snagu, NE SRLJAJTE GLAVOM BEZ OBZIRA!

PRVA POMOĆ U SLUĆAJU NESREĆE
Dužnost je svakog planinara da ozlijeđenom ili bolesnom pruži pomoć na licu mjesta, prije dolaska liječnika, u skladu sa svojim znanjem, iskustvom i mogućnostima. Bit prve pomoći je ozlijeđenom sačuvati život i spriječiti pogoršanje stanja, držeći se određenih pravila ovisno o karakteru ozljede. Pružanje pomoći ne smije se odgađati već se treba snaći s onim što imamo, ujedno svladati strah, ostati priseban, pomoć pružiti brzo, ali ne brzopleto. Ne zaboraviti unesrećenog zaštiti od hladnoće kako mu se tijelo zbog mirovanja ne bi pothladilo.
Najčešće nesreće u planinama su:
* nesvjestica
* šok
* prijelom kosti i uganuće
* krvarenje
* rane
*  visinska bolest
* sunčanica
* toplotni udar
* sunčano sljepilo
* snježno sljepilo.
Ako je unesrećeni pri svijesti, treba mu dati zaslađene vode, alkohol se NE smije davati premda prividno grije, alkohol širi krvne žile i uzrokuje brže hlađenje tijela. Kad je nekom već loše, ne treba ga omamljivati, jer će mu tada, logično, biti još lošije.
- nesvjestica - u slučaju nesvjestice unesrećenog moramo poleći na bok kako se ne bi ugušio vlastitom slinom, jezikom i ugrušanom krvlju, ne smije mu se davati nikakav napitak jer je refleks gutanja isključen;
- šok - simptomi šoka su: bljedilo, brz puls, površno disanje, uznemirenost, nesvjestica; bez oklijevanja unesrećenomu treba glavu poleći na nisko uzglavlje, a ruke i noge podići gore, a ako je bez svijesti ili povraća, poleći ćemo ga na trbuh glavom okrenutom naniže i u stranu;
- prijelom kosti i uganuće - prelomljenu kost treba imobilizirati; kao sredstvo za imobilizaciju može nam poslužiti kišobran, cepin, hodački ili skijaški štap, komad grane...
kod uganuća ili iščašenja također treba napraviti imobilizaciju;
 - krvarenje - prije svega treba ga zaustaviti, ako krv brizga u mlazu treba pritisnuti iznad rane i sačekati da krv stane. Na ranu treba staviti dovoljno sterilne gaze i previti je, a ozlijeđenom dati zaslađene tekućine. Rane nikako ne ispirati niti dirati prstima;
- visinska bolest - javlja se u visokim planinama zbog smanjene količine kisika i manjeg tlaka zraka; prepoznati se može po: glavobolji, slabosti, vrtoglavici i halucinacijama; odmah treba odustati od daljnjeg penjanja i pojesti nešto što će nam vratiti energiju i vratiti se na visinu gdje nema simptoma visinske bolesti; osjetljivost na visine smanjuje se postupnom aklimatizacijom;
- sunčanica - prepoznati ćemo je po glavobolji i vrtoglavici nakon dugog hodanja po vrućini; oboljelog ćemo polegnuti u sjenu i staviti mu na glavu hladne obloge; preventivno treba izbjegavati uspone od 12-14 sati;
- sunčano sljepilo - to je posljedica prevelike količine svjetlosti koja ulazi u oko; oči treba štititi sunčanim naočalama koje imaju UV-zaštitu, jer druge tamne naočale šire zjenice onda kad bi trebale biti skupljene; ukoliko se sljepilo pojavi, treba izbjegavati svaki izlazak na svjetlo i na oči staviti hladne obloge; sunčano sljepilo se može dobiti i zimi jer nema veze sa sunčevom toplinom;
- prijelomi - znakovi prijeloma su: bol,  nemogućnost pokretanja ozljeđenog uda, oteklina na mjestu prijeloma, deformitet uda (nije uvijek prisutan), ako postoji, siguran je znak prijeloma;
ako je slomljeni ud deformiran, treba ga izravnati uzdužnim istezanjem; slomljena kost se mora imobilizirati prije prenošenja ili prijevoza ozlijeđenog; kod otvorenih prijeloma ranu treba pokriti sterilnom gazom i imobilizirati u zatečenom položaju;
- Iščašenje je ozljeda kod koje zglobna glavica izlazi iz zglobne čašice, zglob je izobličen i bolan, svaki pokušaj kretanja nailazi na otpor i bol;
prije prijevoza do bolnice treba imobilizirati zglob u položaju u kojem je zatečen i ne pokušavati sami namjestiti zglob;
- Uganuće - je ozljeda ligamenata i zglobne čahure nastale zbog naglog pokreta u zglobu, najčešće se događa u gležnju; javlja se oštra bol, a potom  i oteklina zgloba;
tegobe se mogu ublažiti hladnim oblozima, noga treba mirovati u povišenom položaju; u težim slučajevima potrebna je liječnička pomoć.
 Imobilizacija-je postupak kojim se ozljeđeni dio tijela stavlja u stanje mirovanja. U okviru prve pomoći provodi se privremena (transportna) imobilizacija. Njena svrha je spriječiti pogoršanje ozljede i smanjiti bol tijekom prijevoza do bolnice. Indikacije za imobilizaciju su: prijelom kost, iščašenje, opeklina, smrzotina, zmijski ugriz, prignječenje uda... 
 Šok- u medicinskom smislu znači –po život opasno stanje poremećene cirkulacije krvi koji mogu imati različite uzroke i mehanizme nastanka, a to su: veliki gubitak krvi, teške ozljede, opsežna opeklina, prignječenja udova, strijelne ozljede, ozljede trbuha, prsnog koša, alergijske reakcije, srčani infarkt, sepsa, veliki gubitak tjelesne tekućine. Bol i strah potpomažu razvoju šoka. Znakovi šoka su: koža je blijeda i hladna, orošena ljepljivim znojem, usne i prsti mogu biti modri, puls je ubrzan, disanje ubrzano i površno, osjećaj hladnoće, žeđ, mučnina i ponekad povraćanje, nemir i uzbuđenost koji s pogoršanjem šoka prelazi u apatiju nezainteresiranost, bolesnik više ne zapomaže, a pogled mu je odsutan.
 Strujni udar-udar groma nastaje kad se osoba uključi u strujni krug. Posljedice mogu biti bezazlene ili kobne. Mokra ili vlažna koža ima manji el. otpor što pogoršava posljedice strujnog udara. El. struja prouzrokuje oštro ograničene opekline, prolasci struje kroz srce ili mozak mogu izazvati trenutnu smrt.
-Postupak- unesrećenog treba što prije osloboditi iz strujnog kruga, pritom pazeći na svoju sigurnost. Ako je unesrećeni bez svijesti treba provjeriti disanje i krvotok i po potrebi započeti mjere oživljavanja, onesviještenog koji diše okrenuti na bok, s opeklinama postupiti kao što nalaže pomoć kod opekotina.
 Besvjesno stanje-mogu biti bezazlena ili vrlo teška stanja. Ako naiđemo na čovjeka koji nepomično leži ili se u našem prisustvu srušio na tlo, lagano ćemo ga protresti i upitati npr: «Što se dogodilo, čujete li me, kako se zovete?». Kod plićeg gubitka svijesti onesviješteni može pomicati pojedine dijelove tijela ili povraćati, ako nema nikakvih reakcija osoba je u najdubljem gubitku svijesti (koma).
-Postupak- pozvati liječničku pomoć, provjeriti didanje i krvotok i po potrebi započeti postupkom oživljavanja. Ako diše postaviti ćemo ga u bočni položaj, pokriti ga, da se sprijeći pothlađivanje i nikako ga ne ostaviti samoga.
 Oživljavanje(reanimacija)  -prestanak disanja i srčanog rada ne mora značiti definitivnu smrt. takve osobe možemo u nekim slučajevima povratiti u život postupkom oživljavanja. oživljavanje podrazumijeva umjetno disanje i masažu srca. prestanak disanja i rada srca organizam ostaje bez kisika, što dovodi do odumiranja stanica. Moždane stanice odumiru prve, već za nekoliko minuta. Samo unutar tog kratkog vremena ima smisla pokušati oživljavanje.
-klinička smrt to je stanje neposredno nakon prestanka disanja i srčanog rada, a prije odumiranja stanica, kada je još moguće postupkom reanimacije oživjeti osobu.
-cerebralna (moždana) smrt – to je odumiranje moždanih stanica, nastaje nakon nekoliko minuta po prestanku disanja ili rada srca. Ovo je nepovratan proces.
- Postupak – dati umjetno disanje i masažu srca, što prije pozvati prvu pomoć

SAVJET: Prilikom pružanja pomoći u planini NIKADA NE ZABORAVITE NA VLASTITU SIGURNOST!


ZAPAMTITE:
Ukoliko se u planini dogodi nesreća, HGSS se obavještava na slijedeći način:
•  na telefon Državne uprave za zaštitu i spašavanje 112
•  na svim obavještajnim točkama HGSS (najčešće su to opskrbljeni planinarski domovi), koje su vidno
    označene  natpisom i znakom HGSS
•  za područje Medvednice Grada Zagreba i Zagrebačke županije GSM Stanice HGSS Zagreb: 091/5082-556
Preporuča se da obavijest o nesreći daje svjedok nesreće jer će najbolje moći odgovoriti na pitanja u vezi nesreće.
On treba dati slijedeće podatke:
•  svoje ime, prezime, adresu i telefon
•  ime, prezime, adresu i telefon unesrećenog
•  kada se nesreća dogodila i kakve su ozljede
•  gdje se unesrećeni nalazi (što točniji opis pristupa do mjesta nesreće)
•  što je već poduzeto i tko je još obaviješten

Sadržaj

14. KODEKS PLANINARSKE ETIKE

Planinari poštuju skup nepisanih pravila ponašanja koja se zasnivaju na humanizmu, poštenju i altruizmu  (nesebično pomaganje drugima), a odraz su ljudskih kvaliteta svakoga pojedinca. Svaki kulturni planinar poznaje i poštuje načela planinarske etike.

Etičke norme ponašanja u planini mogli bismo u kratkim crtama sažeti ovim kodeksom:
- Ne ostavljaj u planini samog člana društva. U slučaju nesreće snosiš moralnu i kaznenu odgovornost.
- Tempo hoda prilagodi najslabijem pješaku u društvu. Savjetuj ga i ponudi mu svoju pomoć.
- Pri susretu u planini planinari se međusobno pozdravljaju i to tako da mlađi pozdravljaju starije, muškarci žene, oni koji se penju onoga tko silazi (time simbolički odaju priznanje za izvršeni uspon).
- U susretu s mještanima budi osobito pristojan i ljubazan, imajući na umu da su pravila ponašanja
gorštaka možda stroža nego u gradu.
- Gorštacima se oduži za usluge i hranu na prikladan način vodeći osobito računa o njihovom  slabijem
Imovinskom stanju.
- Putujući planinskim stazama, u granicama svojih mogućnosti uklanjaj napadalo kamenje i granje,
popravljaj putokaze i rubno kamenje na putu.
- Ne viči i ne deri se u planini, ne otvaraj glasno radio, pjevanje treba biti umjereno i nenametljivo.
- Ne loži vatru u šumi, ne radi lomače, ognjište ogradi kamenjem, a prije odlaska vatru brižno ugasi.
- Ne beri cvijeće, jer je to znak egoizma. Ubrati cvijet znači ubiti cvijet.
- Otpatke (prazne boce, konzerve, papire, plastičnu ambalažu) ne ostavljaj u planini, nego ih skupi i ponesi sa sobom u dolinu.
- U slučaju nesreće u planini, odreci se svojih planova i solidarno pristupi akciji spašavanja.
- Ne ističi sebe i svoje sposobnosti, kloni se natjecanja u brzini uspona, jer planinarstvo nije sport, u planini jači treba pomoći slabijemu.
- Na vrhovima gdje postoje upisne knjige prije odlaska pažljivo spremi knjigu i žig; ne upisuj neukusne primjedbe.
- Poštuj zaštitni režim u nacionalnim parkovima, strogim rezervatima i parkovima prirode, pridržavaj se uputa lugarskog i čuvarskog osoblja, ne trgaj zaštićeno bilje.
- Prema kućnom redu HPS-a u pl. Kućama je zabranjeno pušenje, pogotovo u blagavaonicama i spavaonicama.
- Na cisternama u kraškim krajevima zadovolji se čuturom vode za piće. Ne prolijevaj vodu i ne bacaj nikakve otpatke u nju.
- Planinarsko sklonište nakon upotrebe očisti, prije odlaska ga opskrbi gorivim drvetom i ostavi višak hrane (konzerve) budućim posjetiteljima.
- Pri dolasku u planinarski dom predstavi se domaru, poštuj njegov autoritet i budi umjeren u zahtjevima, a na odlasku ga pozdravi i obavijesti o smjeru svoga daljnjeg putovanja.
- U pl. Kući poštuj kućni red, ne ulazi u spavaonice u cipelama, ne zauzimaj više mjesta nego što ti je nužno potrebno; prednost kod noćenja imaju žene, djeca, starije i iscrpljene osobe.
- Poslije 22 sata poštuj u domu potpuni mir, ne remeti odmor umornim planinarima, poštedi ih svog veselog raspoloženja.

KOLIKO I KAKO PLANINI DAJEŠ, TOLIKO ĆE TI UZVRATITI! 

Priredio: Renato Milovski, PK „Horizont VG“ Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Sadržaj